Postroll

Preroll

screenshotf895b38c-3e68-11ed-bca3-0e2d1dbc1b16.jpeg

Iva Brčić: Međuvršnjačko nasilje

Trudnoća i majčinstvo

Video

Bolja ja

screenshota20cd40c-4316-11ed-9474-5a4f2d349071.jpeg

Iva Brčić: Dječja otpornost

screenshote08e01e6-162c-11ec-85d8-724224a7b170.jpeg

Vedran Spevan: Vježbe mobilnosti

Fitness

screenshot4844d41e-22f1-11ed-84e1-b61d4b60784e.jpeg

Ponosna: Ukrajinka Daria Suknova

Koje vrste bradavica postoje i kako ih se riješiti? Dermatovenerologinja Maja Kolić objasnila nam je koje vrste bradavica postoje i na koje sve načine mogu ukloniti. No objasnila je i što su meki fibromi i seboroične keratoze, također vrlo česte izrasline na koži 

<para>Dermatovenerologinja Maja Kolić objasnila nam je koje vrste bradavica postoje i na koje sve načine mogu ukloniti. No objasnila je i što su meki fibromi i seboroične keratoze, također vrlo česte izrasline na koži</para>

LIJEČNICA ODGOVARA

screenshotdc010272-7567-11ed-a8d2-629d31eec743.jpeg

Koje vrste bradavica postoje i kako ih se riješiti?

Zdravlje

Nutricionist: Kako se zdravo hraniti na poslu? 

screenshot43305f36-6f34-11ed-a8cc-ea0371532e2d.jpeg

Nutricionist: Kako se zdravo hraniti na poslu?

Gastro

M.M.

Lifestyle

Vježbaj kod kuće s Haidi: Isprobaj jogilates - spoj joge i pilatesa S instruktoricom pilatesa Haidi Stojković možeš vježbati i kod kuće. Isprobaj jogilates - spoj joge i pilatesa 

<para>S instruktoricom pilatesa Haidi Stojković možeš vježbati i kod kuće. Isprobaj jogilates - spoj joge i pilatesa</para>

ZDRAVLJE

1200x800-db3ecb38-38e4-11eb-8317-0242ac15000f (1).webp

Vježbaj kod kuće s Haidi: Isprobaj jogilates - spoj joge i pilatesa

Selma Sakić

Vježbaj pilates kod kuće s Haidi: Vježbe za ravan trbuh S instruktoricom pilatesa Haidi Stojković možeš vježbati i kod kuće. Kako bi se osjećala sjajno dovoljno je odvojiti malo vremena za sebe, a upravo je vježbanje najbolji način da se brineš za sebe 

<para>S instruktoricom pilatesa Haidi Stojković možeš vježbati i kod kuće. Kako bi se osjećala sjajno dovoljno je odvojiti malo vremena za sebe, a upravo je vježbanje najbolji način da se brineš za sebe</para>

1200x800-db3ecb38-38e4-11eb-8317-0242ac15000f (2).webp

Vježbaj pilates kod kuće s Haidi: Vježbe za ravan trbuh

Vježbaj s Ines kod kuće: Joga za početnike S učiteljicom joge Ines Kavur možeš vježbati i kod kuće. Odvoji desetak minuta i opusti se uz njezina videa 

<para>S učiteljicom joge Ines Kavur možeš vježbati i kod kuće. Odvoji desetak minuta i opusti se uz njezina videa</para>

1200x800-db3ecb38-38e4-11eb-8317-0242ac15000f.webp

Vježbaj s Ines kod kuće: Joga za početnike

Vježbajte s Ines kod kuće: Joga protiv bolova u donjem dijelu leđa S učiteljicom joge Ines Kavur možeš vježbati i kod kuće. Odvoji desetak minuta i opusti se uz njezina videa 

Vježbajte s Ines kod kuće: Joga protiv bolova u donjem dijelu leđa

Vježbaj pilates kod kuće s Haidi: Vježbe za jutarnje razgibavanje S instruktoricom pilatesa Haidi Stojković možeš vježbati i kod kuće. Čak i ako ranije nisi vježbala sada je pravo vrijeme da svaki dan započneš s kretanjem odmah nakon buđenja. 

<para>S instruktoricom pilatesa Haidi Stojković možeš vježbati i kod kuće. Čak i ako ranije nisi vježbala sada je pravo vrijeme da svaki dan započneš s kretanjem odmah nakon buđenja.</para>

Vježbaj pilates kod kuće s Haidi: Vježbe za jutarnje razgibavanje

screenshot599090ee-9ef5-11ec-be02-3274a409c3e8.jpeg

Ponosna: Vulkanizerka Jana

screenshot01805c34-e650-11ec-9726-0a971ac8441a.jpeg

Iva Brčić o ispadima bijesa kod djece

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Jeste li ikad primijetili odraslu osobu kako s djetetom prelazi ulicu na neobilježenom mjestu, za vrijeme crvenog svjetla na semaforu ili se kreće pogrešnom stranom ulice? Vrlo vjerojatno će na neko od ovih pitanja vaš odgovor biti potvrdan.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>  Ako mi odrasli ne poštujemo pravila zašto onda od djece očekujemo da ih oni poštuju?!</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijete uči promatrajući odrasle. Ako je zajedno s odraslom osobom pretrčavalo ulicu, zapitajmo se što će učiniti kad bude samo.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>  Želimo li da naše dijete bude sigurno (a svi to želimo) dužni smo ga poučiti tome i svojim primjerom.</para><hmn:image id="3d71a86c-786c-11ec-a9bc-aebebbba074c" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis role="element-name-u">Kako roditelj može pomoći djetetu predškolske dobi da savlada prometna pravila:</emphasis></para><itemizedlist><listitem><para>vožnja u sjedalici ako je dijete putnik, pravilno vezano pojasom</para></listitem><listitem><para>prelaskom zebre na zeleno svjetlo na semaforu za pješake</para></listitem><listitem><para>ako nema semafora – pogledati lijevo, desno, ponovno lijevo i ako nema vozila prijeći cestu, a ako ima pričekati da se zaustave</para></listitem><listitem><para>hodanje nogostupom, a ako nema nogostupa – lijevim rubom kolnika (da nam vozila dolaze ususret)</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>  Djeca predškolske dobi najčešće u prometu nikad nisu sama već u pratnji odrasle osobe. Samim tim oni su stavljeni u zaštićeni položaj pod uvjetom da se odrasla osoba ponaša odgovorno. No, što se događa kad krenu u školu? Ako dijete ne boravi u „produljenom boravku“ barem će jednom dnevno morati prijeći put od kuće do škole bilo kao putnik u autobusu ili kao pješak. Zbog toga je jako važno da dijete taj put dobro poznaje i da ga prijeđe nekoliko puta s roditeljima prije nego što započne školska godina. Putuje li dijete autobusom pokazat ćemo mu gdje treba čekati autobus, gdje sići i kako dalje. Ako dijete pješači do škole važno je odabrati sigurniji, a ne kraći put. Izuzetno je važno objasniti djetetu, u skladu s njegovom dobi, zašto se treba pridržavati pravila. Ne možemo mu samo reći „tako moraš“. Dijete koje ne razumije zašto nešto tražimo od njega, često će prkositi i željeti provesti „svoju volju“.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kad dijete upoznajemo s načinom putovanja, mi smo ti koji ga vodimo i objašnjavamo mu a potom, kad mislimo da je dijete svladalo put, zamijenimo uloge. Dijete tad vodi odraslu osobu (majku, oca,..) do škole. Na samom početku važno je reći djetetu da ono sad glumi mamu, tatu, baku,... a mi njega, te da se ponaša onako kako bi se ponašala osoba koju glumi. Šestogodišnje dijete sposobno je razumjeti ovaj način „igre“ i ozbiljno joj se posvetiti. Kako bismo provjerili koliko je dijete razumjelo što smo mu govorili, pokazivali, objašnjavali,... postavljamo mu pitanja, pokušavamo ići drugim putem, prijeći ulicu gdje se ne smije,...</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>   Stigao je i taj dan – naše dijete poznaje put od kuće do škole.</para><hmn:image id="81dfad0a-786c-11ec-9639-5204239a9fcd" variation="a4d9b5e4-eea2-11ea-bf37-a629cfa791e6"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>No, što ako:</para><itemizedlist><listitem><para>dijete zakasni na autobus</para></listitem><listitem><para>u tijeku su radovi i dijete ne može prijeći ulicu na obilježenom mjestu</para></listitem><listitem><para>zatvorena je cijela ulica kojom dijete treba proći</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U takvom trenutku i odraslu bi osobu obuzela panika, a kamoli ne dijete. Na nama je da ga pripremimo i za tu mogućnost. Vrlo je važno da dijete zna koga može zamoliti za pomoć. Ako zakasni na autobus, a sljedeći neće tako brzo doći, najsigurnije je da se vrati kući ili uđe u školu, ovisno je li dijete išlo u školu ili se vraćalo kući i da tamo ostane dok nije vrijeme da krene na „novi“ autobus. Treba li dijete zbog radova prijeći ulicu, a prijelaz nije obilježen, za pomoć može zamoliti odraslu osobu koja će mu pomoći prijeći. Vrlo je važno, u ovakvom slučaju, napomenuti djetetu da ne dozvoli da ga odrasla osoba primi za ruku dok prelaze ulicu ili mu ponudi da ga odveze autom. Većina ljudi ima dobre namjere, no nikad ne znamo kakav je tko. Kad se radi o nepoznatim osobama, važno je da ih dijete ne pušta u svoj „intimni prostor“ te da ne ulazi u auto osobe koju ne poznaje bez obzira što mu ona govorila.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vrlo je vjerojatno da do škole postoji nekoliko puteva, te ih pokažite djeci, uz napomenu da je „onaj prvi“ najbolji, a ove koristi samo ako iz nekog razloga ne može proći „prvim“.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kao putnik dijete predškolske dobi u automobilu trebalo bi biti u sjedalici koja odgovara njegovoj dobi i tjelesnoj težini. Namjerno smo upotrijebile formulaciju „trebalo bi biti“ jer, nažalost, u praksi primjećujemo da to nije tako. Često vidimo kako se djeca voze na prednjem sjedalu, na mjestu suvozača – nekad vezana pojasom, nekad stoje, a ima i slučajeva da su u krilu odrasle osobe ili roditelja koji je ujedno i vozač. Najčešća opravdanja roditelja su da se voze tako jako kratko (na kratkim relacijama.) Doduše, ako npr. nikad nismo vozili dijete na prednjem sjedalu, velika je mogućnost da ono to nikad neće zahtijevati. No, ako smo to učinili samo jednom, dijete će to željeti ponoviti jer „zašto sad ne mogu, a jučer sam mogao?“.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijete koje je s odraslom osobom prelazilo ulicu na neobilježenom mjestu jer su žurili, vrlo vjerojatno bi se toga moglo sjetiti i ponoviti to kad bude išlo samo u školu i žurilo na autobus i zato nikada ne smijemo zaboraviti na vlastito ponašanje kao najjači i najučinkovitiji model ponašanja svome djetetu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation> Svakodnevno biti sudionik u prometu, vrlo je stresno i nama odraslima, a uzmimo u obzir da su svi znakovi stavljeni tako da ih odrasli mogu uočiti. Odrasla osoba uglavnom je viša od automobila, dijete nije. Samim tim vidni kut djeteta puno je manji u odnosu na vidni kut odrasle osobe. Dijete je zaigrano, lako mu je skrenuti pažnju. Sve to trebamo imati na umu kad dijete upoznajemo s pravilima ponašanja u prometu i ne smijemo zanemariti važnost vlastitog ponašanja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Martina Sokač, odgojitelj mentor</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Lidija Pajtak, odgojitelj mentor</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>Džepno izdanje „Skockani bonton“ približit će vašem djetetu pravila ponašanja u promete i naučiti druge važne životne lekcije. Možete ga pronaći na prodajnim mjestima Tiska, Hrvatske pošte te knjižarama Hoću knjigu i Menart po cijeni 29,90 kn.</emphasis></para>

Bonton je itekako važan i u prometu: Kako djecu naučiti da se lijepo ponašaju u prometu Od najranije dobi dijete je sudionik u prometu, češće kao putnik, rijeđe kao pješak. Kao i za svakog od nas, i za dijete vrijede određena pravila ponašanja u prometu. O tome kako će dijete ta pravila usvojiti ovisi upravo o nama roditeljima. Jeste li ikad primijetili odraslu osobu kako s djetetom prelazi ulicu na neobilježenom mjestu, za vrijeme crvenog svjetla na semaforu ili se kreće pogrešnom stranom ulice? Vrlo vjerojatno će na neko od ovih pitanja vaš odgovor biti potvrdan.  Ako mi odrasli ne poštujemo pravila zašto onda od djece očekujemo da ih oni poštuju?!Dijete uči promatrajući odrasle. Ako je zajedno s odraslom osobom pretrčavalo ulicu, zapitajmo se što će učiniti kad bude samo.  Želimo li da naše dijete bude sigurno (a svi to želimo) dužni smo ga poučiti tome i svojim primjerom.Kako roditelj može pomoći djetetu predškolske dobi da savlada prometna pravila:vožnja u sjedalici ako je dijete putnik, pravilno vezano pojasomprelaskom zebre na zeleno svjetlo na semaforu za pješakeako nema semafora – pogledati lijevo, desno, ponovno lijevo i ako nema vozila prijeći cestu, a ako ima pričekati da se zaustavehodanje nogostupom, a ako nema nogostupa – lijevim rubom kolnika (da nam vozila dolaze ususret)  Djeca predškolske dobi najčešće u prometu nikad nisu sama već u pratnji odrasle osobe. Samim tim oni su stavljeni u zaštićeni položaj pod uvjetom da se odrasla osoba ponaša odgovorno. No, što se događa kad krenu u školu? Ako dijete ne boravi u „produljenom boravku“ barem će jednom dnevno morati prijeći put od kuće do škole bilo kao putnik u autobusu ili kao pješak. Zbog toga je jako važno da dijete taj put dobro poznaje i da ga prijeđe nekoliko puta s roditeljima prije nego što započne školska godina. Putuje li dijete autobusom pokazat ćemo mu gdje treba čekati autobus, gdje sići i kako dalje. Ako dijete pješači do škole važno je odabrati sigurniji, a ne kraći put. Izuzetno je važno objasniti djetetu, u skladu s njegovom dobi, zašto se treba pridržavati pravila. Ne možemo mu samo reći „tako moraš“. Dijete koje ne razumije zašto nešto tražimo od njega, često će prkositi i željeti provesti „svoju volju“.Kad dijete upoznajemo s načinom putovanja, mi smo ti koji ga vodimo i objašnjavamo mu a potom, kad mislimo da je dijete svladalo put, zamijenimo uloge. Dijete tad vodi odraslu osobu (majku, oca,..) do škole. Na samom početku važno je reći djetetu da ono sad glumi mamu, tatu, baku,... a mi njega, te da se ponaša onako kako bi se ponašala osoba koju glumi. Šestogodišnje dijete sposobno je razumjeti ovaj način „igre“ i ozbiljno joj se posvetiti. Kako bismo provjerili koliko je dijete razumjelo što smo mu govorili, pokazivali, objašnjavali,... postavljamo mu pitanja, pokušavamo ići drugim putem, prijeći ulicu gdje se ne smije,...   Stigao je i taj dan – naše dijete poznaje put od kuće do škole.No, što ako:dijete zakasni na autobusu tijeku su radovi i dijete ne može prijeći ulicu na obilježenom mjestuzatvorena je cijela ulica kojom dijete treba proćiU takvom trenutku i odraslu bi osobu obuzela panika, a kamoli ne dijete. Na nama je da ga pripremimo i za tu mogućnost. Vrlo je važno da dijete zna koga može zamoliti za pomoć. Ako zakasni na autobus, a sljedeći neće tako brzo doći, najsigurnije je da se vrati kući ili uđe u školu, ovisno je li dijete išlo u školu ili se vraćalo kući i da tamo ostane dok nije vrijeme da krene na „novi“ autobus. Treba li dijete zbog radova prijeći ulicu, a prijelaz nije obilježen, za pomoć može zamoliti odraslu osobu koja će mu pomoći prijeći. Vrlo je važno, u ovakvom slučaju, napomenuti djetetu da ne dozvoli da ga odrasla osoba primi za ruku dok prelaze ulicu ili mu ponudi da ga odveze autom. Većina ljudi ima dobre namjere, no nikad ne znamo kakav je tko. Kad se radi o nepoznatim osobama, važno je da ih dijete ne pušta u svoj „intimni prostor“ te da ne ulazi u auto osobe koju ne poznaje bez obzira što mu ona govorila.Vrlo je vjerojatno da do škole postoji nekoliko puteva, te ih pokažite djeci, uz napomenu da je „onaj prvi“ najbolji, a ove koristi samo ako iz nekog razloga ne može proći „prvim“.Kao putnik dijete predškolske dobi u automobilu trebalo bi biti u sjedalici koja odgovara njegovoj dobi i tjelesnoj težini. Namjerno smo upotrijebile formulaciju „trebalo bi biti“ jer, nažalost, u praksi primjećujemo da to nije tako. Često vidimo kako se djeca voze na prednjem sjedalu, na mjestu suvozača – nekad vezana pojasom, nekad stoje, a ima i slučajeva da su u krilu odrasle osobe ili roditelja koji je ujedno i vozač. Najčešća opravdanja roditelja su da se voze tako jako kratko (na kratkim relacijama.) Doduše, ako npr. nikad nismo vozili dijete na prednjem sjedalu, velika je mogućnost da ono to nikad neće zahtijevati. No, ako smo to učinili samo jednom, dijete će to željeti ponoviti jer „zašto sad ne mogu, a jučer sam mogao?“.Dijete koje je s odraslom osobom prelazilo ulicu na neobilježenom mjestu jer su žurili, vrlo vjerojatno bi se toga moglo sjetiti i ponoviti to kad bude išlo samo u školu i žurilo na autobus i zato nikada ne smijemo zaboraviti na vlastito ponašanje kao najjači i najučinkovitiji model ponašanja svome djetetu. Svakodnevno biti sudionik u prometu, vrlo je stresno i nama odraslima, a uzmimo u obzir da su svi znakovi stavljeni tako da ih odrasli mogu uočiti. Odrasla osoba uglavnom je viša od automobila, dijete nije. Samim tim vidni kut djeteta puno je manji u odnosu na vidni kut odrasle osobe. Dijete je zaigrano, lako mu je skrenuti pažnju. Sve to trebamo imati na umu kad dijete upoznajemo s pravilima ponašanja u prometu i ne smijemo zanemariti važnost vlastitog ponašanja.Martina Sokač, odgojitelj mentorLidija Pajtak, odgojitelj mentorDžepno izdanje „Skockani bonton“ približit će vašem djetetu pravila ponašanja u promete i naučiti druge važne životne lekcije. Možete ga pronaći na prodajnim mjestima Tiska, Hrvatske pošte te knjižarama Hoću knjigu i Menart po cijeni 29,90 kn. 