Unazad desetak godina dvije su japanske pasmine zaludile vlasnike pasa. Radi se o Shibi i Akita Inu, koja je svoju popularnost među masom stekla zahvaljujući filmu 'Hachiko: Priča o psu'. Iako su obje ove pasmine jako slične te su najčešće smećkaste ili crvenkaste boje s neodoljivim bijelim dijelovima, jedna je ključna razlika. Akita Inu je veća. Iako japanska akita pripada skupini pasa koji su obično manjeg rasta, ona je izuzetak. Visoka je od 61 do 66 centimetara, a može težiti od trideset do četrdeset kilograma.
Ova pasmina odanog je i zaštitničkog temperamenta zbog čega je često odabiru obitelji s djecom. Voli hladno vrijeme, često mijenja dlaku pa zahtijeva svakodnevno češljanje, no dobra je stvar što ne traži previše dugih šetnji. Voli biti među ljudima i brzo dobiva njihovu naklonost, ali nije za one koji su često izvan kuće. Akita je odana, a kvalitetan 'force free' trening je za nju, kao i za svakog psa, ključan. Treba joj pristupiti strpljivo i staloženo pa u bliskom ozračju ovaj pas vraća dvostruko.
Čak i onda kad bismo pomislili da ove značajke govore sve o ovom psećem ljepotanu, ne bismo bili u pravu.
Akita je trenutno najpopularnija izvan Japana, no s njim je vezana mnogim legendama koje su ti vjerojatno slabo poznate. Jesi li znala, recimo, da je u prošlosti ondje bilo zabranjeno posjedovati ovu pasminu? Ili te primjerice zanima kakve veze ovi slatki psi debelog krzna imaju sa samurajima?
U nastavku ti stoga donosimo pet manje poznatih zanimljivosti o japanskoj akiti. Kad ih saznaš, možda ti ovaj ljubimac postane još draži ili se odlučiš nabaviti jednog takvog!