Kakvi slatkiši

5 zanimljivosti o japanskoj akiti - pasmini koja osvaja na prvi pogled

Akita Inu dobar je odabir za obitelji s djecom jer je privržena, staložena te je zaštitničkog karaktera. Ne voli biti sama, upečatljivog je garda, a zauzvrat zahtijeva strpljenje, kvalitetan trening i ugodnu atmosferu

profimedia-0391253429.jpg
Foto: Profimedia

Unazad desetak godina dvije su japanske pasmine zaludile vlasnike pasa. Radi se o Shibi i Akita Inu, koja je svoju popularnost među masom stekla zahvaljujući filmu 'Hachiko: Priča o psu'. Iako su obje ove pasmine jako slične te su najčešće smećkaste ili crvenkaste boje s neodoljivim bijelim dijelovima, jedna je ključna razlika. Akita Inu je veća. Iako japanska akita pripada skupini pasa koji su obično manjeg rasta, ona je izuzetak. Visoka je od 61 do 66 centimetara, a može težiti od trideset do četrdeset kilograma.

Image
Drevni japanski pas

Shiba Inu: Sve što trebaš znati o ovim malim psima hrabrog srca

Ova pasmina odanog je i zaštitničkog temperamenta zbog čega je često odabiru obitelji s djecom. Voli hladno vrijeme, često mijenja dlaku pa zahtijeva svakodnevno češljanje, no dobra je stvar što ne traži previše dugih šetnji. Voli biti među ljudima i brzo dobiva njihovu naklonost, ali nije za one koji su često izvan kuće. Akita je odana, a kvalitetan 'force free' trening je za nju, kao i za svakog psa, ključan. Treba joj pristupiti strpljivo i staloženo pa u bliskom ozračju ovaj pas vraća dvostruko.

Čak i onda kad bismo pomislili da ove značajke govore sve o ovom psećem ljepotanu, ne bismo bili u pravu.

Akita je trenutno najpopularnija izvan Japana, no s njim je vezana mnogim legendama koje su ti vjerojatno slabo poznate. Jesi li znala, recimo, da je u prošlosti ondje bilo zabranjeno posjedovati ovu pasminu? Ili te primjerice zanima kakve veze ovi slatki psi debelog krzna imaju sa samurajima?

U nastavku ti stoga donosimo pet manje poznatih zanimljivosti o japanskoj akiti. Kad ih saznaš, možda ti ovaj ljubimac postane još draži ili se odlučiš nabaviti jednog takvog!

Osim japanske, postoji i američka akita

Japanska akita, logično, potječe iz Japana, no kad su se davno ovi psi dovezli u Ameriku, postojala je snažna želja za većom inačicom iste pasmine. Budući da ih je, očito, osvojila temperamentom, akitu su križali s većim pasminama poput ovčara. Zato je sada prisutna i američka akita koja, osim što je veća od japanske, ima širu glavu s manjim očima. S druge strane, japanska akita ima bademaste oči i užu glavu, a uši su joj trokutaste i uspravne. Također, američke akite često dolaze u tamno smeđoj kombinaciji boja. Još jedna zanimljiva stvar je to što akita dolazi i u bijeloj boji - iako takvu rjeđe viđamo na našim prostorima. Ali, eto, imaj na umu ugledaš li je.

Akite su se poklanjale predsjednicima

Koliko su akite obilježile japansku povijest najbolje dokazuje činjenica da su japanski političari ove pse poklanjali političarima drugih zemalja - u svrhu zahvale i dobrih odnosa. Manje je poznato da su Japanci jednu akitu prije deset godina ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu! Uz to, ova je pasmina jedna od šest koju smatraju nacionalnim blagom. Ostalih pet su Shiba, Hokkaido Inu, Kai Ken, Kishu Inu i Shikoku.

Prema legendi, samuraji se reinkarniraju u - pse!

Ako si imalo upoznata s japanskom kulturom i predajom onda vjerojatno znaš da su samuraji glasili za najdiscipliranije i odvažne ratnike. Imali su svoj kodeks, no izgleda da im je u svemu tome uzor bila - japanska akita. Kako drže da je ova pasmina staložena i dostojanstvena tako se još prije više stoljeća počela širiti legenda da su se preminuli samuraji reinkarnirali u pasji oblik. Ovaj je pas za njih imao božansko značenje, a nevjerojatno je da su čitavih pet stoljeća samo samuraji smjeli posjedovati akite. Impresivno je to čim se sjetiš da je u Hrvatskoj ova pasmina tek nedavno postala popularna - eto koliko su je držali samo za sebe.

Akita je bila simbol prestiža

Akite su u jednom dijelu japanske povijesti pripadale samo samurajima, a u drugom, samo bogatima. Ova je pasmina bila pravi simbol prestiža pa je nije mogao imati nitko tko ne pripada najvišoj klasi. Još jedan dokaz aktina iznimnog statusa u društvu jest činjenica da bi svatko tko bi na bilo koji način naudio ovom psu, završio u zatvoru. i danas stvari ondje slično funkcioniraju , dok u Europi nema takvog kažnjavanja. Takva pomama bogatih za ovim psom dovela je do skorog nestajanja ove vrste pa su državnici napravili sve kako bi je sačuvali.

Helen Keller ih je dovela u Ameriku

Rijetko tko nije čuo za Helen Keller, američku književnicu i aktivisticu iz zajednice Gluhih. No jesi li znala da je upravo ona dovela prvu akitu u Ameriku? 1937. Keller je posjetila Japan kako bi proširila svoje djelovanje te je za poklon dobila jedno štene japanske akite koja se zvala Kamikaze-Go. Bila je oduševljena odanošću svog ljubimca te se lijepa riječ proširila Sjedinjenim Američkim Državama. Kasnije je krenuo američki boom za ovom pasminom i svi su je htjeli imati.