Nekad siromaško jelo, danas omiljeni zalogaj i prava gurmanska poslastica u cijelom svijetu. Pizza se toliko udomaćila na našim jelovnicima da ne postoji kućanstvo koje barem jednom kod kuće nije pripremilo ovaj svjetski poznati talijanski specijalitet.
Pizza koju spremamo kod kuće se razlikuje od pizze iz pizzerija koje imaju velike i jake peći. No to ne znači da kod kuće ne možemo napraviti pizzu kao pravi pizza majstor. Doduše, kućni. Uz ove upute i savjete, vaša će se pizza pretvoriti u pravo gurmansko iskustvo. Nakon savjeta, poslužit će vam recept za pripremu pizze kod kuće.
Tijesto – živio gluten i fermentacija!
Ako ne možete nabaviti talijansko pšenično brašno tip 00, u posudi pomiješajte oštro i glatko pšenično brašno tip 550 i prosijte ga najmanje jedanput. Brašno će se tako lijepo izmiješati, a sijanjem ćete ga fino prozračiti i zrakom prosušiti.
Brašno uvijek držite barem dva sata na sobnoj temperaturi prije no što krenete mijesiti tijesto. Ovo posebno vrijedi za zimske, hladnije mjesece.
Tijesto možete raditi s različitim vrstama brašna. Ako miješate više vrste brašna uvijek pripazite da imate barem jednu trećinu običnog bijelog, pšeničnog brašna jer je ono najzaslužnije za razvijanje glutena i za dobro dizanje tijesta, a u suradnji s kvascem, za mjehuriće.
Tijesta od drugih vrsta brašna, posebno od cjelovitog raženog, heljdinog, pirovog i sličnih će se uvijek slabije dignuti i fermentirati. Takva su tijesta također fina, ali su drukčija.
Možete koristiti svježi ili suhi kvasac. Ako koristite suhi kvasac, aktivirajte ga šećerom, brašnom i toplim mlijekom, na isti način kao što to radite sa svježim.
Tijesto mijesite mlakom, skoro pa toplom vodom i dobro ga izmijesite, nemojte ga se bojati. Što ga više mijesite, tijesto postaje elastičnije i više razvija gluten.
Ovako pripremljeno tijesto možete koristiti odmah, no ipak ga pustite da odmori i da se diže barem 30 minuta jer će biti lakše, prozračnije i ukusnije. Duže fermentacije tijesta uvijek dalju bolje rezultate.
Tijesto valjajte tanko, uz pomoć valjka ili ga rukama koje ste namastili maslinovim uljem razvlačite u tanki krug ili kvadrat, ovisno o formi pleha u kojem pečete pizzu. Pizzu možete peći u tankom plehu ili samo na papiru za pečenje (razvučete je na papiru, nadjenete i na papiru je prebacite na rešetku pa u pećnicu).
Nadjev – manje je više. I pizza nije sendvič.
Ne pretjerujte s uljem. Ulje može napraviti kontra efekt, zamastiti tijesto i otežati ga.
Sve sastojke za nadjev držite na sobnoj temperaturi. Posebno umak od rajčice i mozzarellu koja se i inače konzumira sobne temperature.
Kečap nije umak od rajčice. Za umak je najfinija sitno sjeckana rajčica iz konzerve (polpa di pomodoro) koju procijedite kroz fino sito i tako izbacite višak tekućine iz rajčice. U ocijeđenu rajčicu dodajte žlicu maslinova ulja, dva prstohvata origana i prstohvat soli te dobro izmiješajte. Umjesto sjeckane rajčice možete koristiti i pasatu, odnosno, pasiranu rajčicu.
Ne pretjerujte s nadjevom. Ne slažite nadjev “na katove”, odnosno, ne trpajte sastojke jedne preko drugih u istom omjeru. Pizza nije sendvič. Nadjev je najbolji kad se fino “pobaca” po tijestu.
Pustite da tijesto diše ispod nadjeva i ne bojte se crvenih rupa (tijesta premazanog samo umakom od rajčice) jer upravo su one zaslužne za ljepotu pizze.
Ne pretjerujte sa sirom. Sir, također, može ugušiti tijesto. Kao i debeli komadi šunke ili nekog drugog mesnog nadjeva. Šunka, salame i panceta neka budu tanko rezani.
Origano možete dodati u umak od rajčice, ali ga možete posipati na kraju (malo prije pečenja, malo nakon pečenja).
Sastojci – koje dodati prije, a koje poslije pečenja pizze
Prije pečenja, na pizzu se od sastojaka stavlja:
- umak od rajčice
- sirevi (dio mozzarelle stavite odmah, a dio nakon što ste pizzu izvadili iz pećnice; sve ostale sireve dodajte odmah)
- kuhana šunka
- gljive
- trajne salame koje podnose pečenje
- panceta
- kolutovi dobro ocijeđene rajčice
Nakon što ste ispekli pizzu kojoj je baza samo umak od rajčice i sir, dodaju se ove namirnice:
- pršut
- cherry rajčice
- mozzarella di bufala (dovoljno ju je samo natrgati ili narezati ako nije previše mekana i složiti po pečenoj pizzi)
- rukola
- masline
- svježi bosiljak
Ako nabrojane sastojke dodate prije stavljanja u pećnicu, pršut će se presušiti i pustiti sol, mozzarella će se prepeći i pustiti vodu, kao i cherry rajčice, a zeleno bilje će potamniti.
Ako radite pizzu s grilanim povrćem, njega izgrilajte posebno i dodajte na pečenu pizzu.
Pečenje pizze – kratko, na visokoj temperaturi
Najvažnije – pizzu pecite u pećnici zagrijanoj na 250°C, na najniže postavljenoj rešetki i to između 8 i 10 minuta. Ako ste stavili puno različitih nadjeva i ako vam je pećnica slabija, onda 12 minuta.
Pizza se peče kratko, na visokoj temperaturi. Tako se postiže hrskavost tijesta i savršeno topljenje sira. Ne bojte se kratkog vremena pečenja. Tanko razvaljano tijesto će se ispeći taman kako treba u ovom vremenu na visokoj temperaturi.
Kako svatko od vas najbolje poznaje svoju pećnicu. Pripazite na vrijeme pečenja i temperaturu. Pizza je pečena kad se sir lijepo otopio (ne smije izgorjeti), a rubovi tijesta poprimili lijepu zlatnu boju.