Šareni, ali jednostavni recepti, dječje ručice i zdrava hrana na zabavan način: Chiarin tanjurić već se na prvi pogled razlikuje od većine gastro blogova. Iza njega stoji 32-godišnja Nastasja Chiara Petrić, profesionalni chef, majka dviju djevojčica i velika gurmanica.
Njezin blog otkrila sam kada sam prošlog ljeta bila u potrazi za savršenim domaćim ketchupom. Ne trebam ni reći - recept me oduševio, ketchup se pojeo brzinom munje, a Chiarin tanjurić postao je moja obavezna online postaja kad je u pitanju gastro inspiracija.
Nastasja se profesionalno bavi kuhanjem otkako je na trećoj godini Učiteljskog fakulteta otkrila da se upravo u gastro svijetu krije njezin pravi poziv. Tada je sudjelovala u televizijskom kulinarskom showu koji joj je pomogao u tome te je dodatno završila kuharsku školu i stjecala iskustvo radeći u hvaljenim zagrebačkim restoranima. Danas se Nastasja potpuno posvetila svom blogu, ali radi i na nekim drugim projektima, između ostalog, održava i dječje kuharske radionice.
Jedna je od rijetkih gastro blogera koji se mogu pohvaliti da su ujedno i profesionalni kuhari, a kako i zašto je restoran zamijenila blogom i radom od kuće, te koliko je majčinstvo promijenilo njezino kuhanje - otkrila mi je u našem razgovoru.
(Foto: Matejka Buča)
Otkrij nam par stvari o sebi i ono najvažnije - kako se rodila tvoja ljubav prema kuhanju?
Mislim da ću svaki put na ovo pitanje odgovoriti najiskrenije moguće, jer mi je taj osjećaj i dalje u srcu. Nikad neću zaboraviti prvi trenutak kada sam shvatila da gajim veliku ljubav prema kuhanju, a to je bilo kad se kod nas prvi put počeo prikazivati Jamie Oliver na TV-u. On je na toliko veseo, simpatičan i jednostavan način prikazao pripremanje hrane. Ja bih nakon svake emisije Golog kuhara išla ravno u maminu kuhinju skuhati nešto. Bilo što! Samo da tu inspiraciju prenesem u jela. Kasnije sam to gradila kroz nekakav hobi, a najviše se istaknulo kroz moju prijavu za televizijski kulinarski show. Mislila sam da nemam nikakve šanse. Međutim, stvorila sam si put za ono što sam najviše htjela - profesionalno se baviti kuhanjem.
I nakon četiri godine bloga - i dalje stvaraš kreativna, a opet jednostavna i zdrava jela. Je li teško pronaći svakodnevnu inspiraciju i kako izgleda tvoj tipičan radni dan?
Meni je svaki novi dan samo jedan dan više bilo kakvog znanja. Dakle, idućeg dana znam više od prethodnog. Što iz vlastitog iskustva, što kroz razna čitanja, proučavanja i edukaciju koju si sama stvorim. Inspiracija za jela tada stiže sama od sebe. Tipičan radni dan je kao i od svih mama koje su doma s djecom ili onih koje uz djecu i rade od doma. Nema stajanja. Nema predaha. I onda kad i postoji neko vrijeme za predah, kao što je to sad dok vam pišem ove odgovore, ja nešto moram raditi. Nekome bi se činilo smiješno da je odgovaranje na poruke koje dobivam na društvenim mrežama rad, ali vjerujte mi, na to mi svaki dan ode najmanje 3 sata vremena i smatram to iznimno bitnim kako bih gradila dobar i iskren odnos sa svojim pratiteljima. Jedino se na taj način može stvoriti povjerenje, a kroz njega gradim svoj posao. Jer na kraju dana, svi od nečega moramo živjeti. Ja sam odabrala živjeti od kuhanja i iskrenosti. Osim svojeg bloga, radim puno drugih stvari koje ni nemaju direktno veze s Tanjurićem i o kojima ne pišem, ali mi to i dalje oduzima dosta vremena. Sve ostalo ide na cure.
Iako si radila i u restoranima, prije dvije godine otvorila si obrt i počela raditi od kuće. Koliko se razlikuje takav rad i koje su zapravo najveće prednosti i nedostaci rada od kuće?
Nemam iskustva tipičnog radnog vremena. Obzirom da sam prije radila u kuhinji, a restoranski posao zaista ima nezahvalno radno vrijeme i to je jedan od glavnih razloga zašto se ne bih vratila u profesionalnu kuhinju dok god su cure male i trebaju me, ostalo iskustvo koje mi je preostalo je rad od doma. A to je zaista najnapornije što sam ikad doživjela. Jer iako imam slobodu stvarati si sama radno vrijeme, vrijeme za pauzu si jednostavno ne mogu stvoriti, pa se zna dogoditi da curama upalim crtić samo da u miru odgovorim na e-mail. S vremenom sam naučila uključivati ih u kuhanje, pa mi bar taj dio bude malo lakši. Ne računajući na nered koji pritom stvore, hehe.
Majka si četverogodišnje Gaie i Reie koja će ove godine napuniti dvije godine. Koliko je majčinstvo promijenilo tvoje kuhanje?
Potpuno. Morala sam se prebaciti iz čisto gurmanskog, u praktično kuhanje. S time da sam i dalje zadržala gurmanski način kuhanja, samo vrlo pojednostavila kako bih svojim pratiteljima pružila lakoizvedive recepte s poznatim namirnicama. Nekada znam malo zalutati u egzotične krajeve po ideju za recept, jer mi doma volimo takvu hranu, ali uglavnom se baziram na lokalnom i sezonskom i to jako dobro prolazi kod svih.
Kako usklađuješ majčinstvo, blog i ostale obaveze?
Cure su uvijek nahranjene, koliko-toliko čiste, obučene i imaju sve što im treba, ostale obaveze i posao riješim, jer je to drugo u nizu prioriteta, kao i blog, ali u svemu tome gubim se po pitanju vremena za sebe, pa mi je trenutno najbitnije naučiti kako dio energije za sve ostalo preusmjeriti na vrijeme koje ću odvojiti da i meni u cijeloj toj priči postane lakše. Idealno mi se čini da barem jednom mjesečno muž i ja odemo skupa na ručak ili večeru. A kasnije, kad cure još malo porastu, otići ćemo i na neko solo putovanje.
Pomažu li ti tvoje djevojčice u pripremi jela? Što im je najdraže?
Gaia pokazuje velik interes za kuhanje, što mi je naravno predrago, jer je to automatski postalo naše malo kvalitetno provedeno vrijeme. Sigurno će s vremenom biti sve bolja i spretnija, pa će pojedine recepte napraviti od nula do kraja, iako i sad napravi već iznenađujuće puno. Sretna sam radi toga, ima zavidnu paletu okusa, rođena je gurmanica, a seka ju prati u stopu. Doduše, malena i dalje zna zezati po pitanju određene hrane, no starija ju vješto priprema na svijet odrasle hrane koju ona već sad ima u malome prstu.
Što najviše voliš kuhati? Što tvoje cure najviše vole jesti?
Najviše volimo i jesti i kuhati tjesteninu, a odmah iza nje su nam rižota. Mi smo obitelj koja voli ugljikohidrate, pa tako redovito pečemo i svoj kruh, no i dalje nam je kroz dan cijeli jelovnik vrlo izbalansiran i to je ono što volim drugima preporučati. Da se ne odriču onoga što vole, već da u svemu tome pronađu ravnotežu.
Koji savjet bi dala roditeljima izbirljive djece? Jesi li i sama imala sličnih problema ili su tvoje cure od početka prave gurmanice?
Cure nisu izbirljive, ali su svakako imale takvih trenutaka, jer je to apsolutno najnormalnija razvojna faza sve djece i nema panike po tom pitanju. Redovito dobivam upite kako postupiti s izbirljivim djetetom i na žalost ne mogu vam dati univerzalno rješenje budući da se radi o puno faktora koji utječu na djetetove prehrambene navike. Ono što svakako mogu reći je da sami početak dohrane dosta utječe na kasniji odnos s hranom, no uglavnom svaki problem ima svoje rješenje i najčešće su sama rješenja jednostavna, ali s velikom dozom strpljenja koje je ključno da bi se izbirljivo dijete prebacilo u ono normalnih prehrambenih navika.
Koji je prema tebi danas najveći problem kada je u pitanju prehrana djece?
Najveći problem je što se ne uzimaju svi uvjeti za zdravi život dovoljno ozbiljno. A ovako okvirno, postoje tri. Dobra i izbalansirana prehrana, redovita tjelovježba bilo koje vrste, i zadnje, ali definitivno ne najmanje bitno već, upravo suprotno, jednako ili čak i najbitnije, san i normalno spavanje. Djeci je san iznimno bitan, čak i više nego nama odraslima, a često se zanemari i uz ova prva dva uvjeta. Jednostavno danas ljudi ne znaju koliko je važno uskladiti navike s modernim stilom života. Moderna tehnologija nam donosi i dobre i loše stvari, ali mi smo ti koji odlučujemo kada, koliko i gdje. Isto je i s prehranom i s tjelovježbom i sa snom. Djeca trebaju nas da ih tome naučimo, a problem dolazi kada ni roditelj nema dobre navike. Život nam je ubrzan i stresan, a to prelazi na njih male, no nekad je dovoljno samo izaći van iz kuće, napraviti piknik u parku, trčati za psom i pronaći veselje u jednostavnim životnim situacijama.
Mnogi imaju predrasude o zdravoj hrani kao 'skupoj hrani', ali i o zdravoj hrani kao o 'dosadnoj i bezukusnoj hrani'. Što bi poručila svima koji tako razmišljaju?
Evo jedan klasičan odgovor na ovo pitanje: puno je skuplja cijena zdravlja koju platimo kasnije. Nisam još došla do te "kasnije faze", ali vidim oko sebe, čujem tuđe priče i kad tad svi dođu do perioda života kada shvate da se u sebe najviše isplati ulagati. A budući da ne možemo živjeti bez hrane i pića, zašto onda to ulaganje ne bi bilo s nečime što nam i treba i veseli nas? Hrana je divna poveznica svih važnih životnih vrijednosti. A zdrava, izbalansirana, raznovrsna, sezonska i svježa hrana uvijek je ukusna, garantiram vam, samo skoknite na Chiarin tanjurić pa ćete se i sami uvjeriti u to. :)
(Foto: Matejka Buča)
Možeš li za kraj podijeliti s nama neki svoj recept koji će proći i kod odraslih, ali i kod najvećih malih izbirljivaca?
Mislim da juhe dosta dobro prolaze kod svih. Bilo da je bistra juha od kostiju s puno povrća ili krem juha sa zanimljivim sastojcima, pa kad im dodate neke dodatke koji običnu juhu pretvore u obrok, to je recept za uspješno jelo.
Juha od batata
Sastojci:
- 1 veći batat
- 1 veći crveni luk
- 1 veća mrkva
- 1 režanj češnjaka
- 8 žlica crvene leće
- 1 pakiranje kokosovog mlijeka
- 1 žličica kima
- 1 žličica suhog origana
- 1 čajna žličica kurkume u prahu
- sol i papar
- malo maslinovog ulja
- cca 1,5l vode
Postupak:
1. Mrkvu i batat ogulite, luk i češnjak očistite, te svo povrće narežite na komade.
2. Na malo maslinovog ulja popržite povrće na srednje jakoj vatri oko 10 minuta.
3. Zatim dodajte origano i kim, kratko pržite, dodajte leću i vodu, posolite i popaprite, začinite kurkumom i stavite da se sve skupa kuha oko pola sata dok povrće potpuno ne omekša.10 minuta prije kraja dodajte i kokosovo mlijeko, te sve skupa dobro promiješajte i izblendajte štapnim mikserom.
4. Po potrebi juhu procijedite kroz sito, te servirajte toplu s dodacima po želji.
*Ovu juhu možete pripremiti i s voljenom vrstom buče, ali i s drugim bojama batata poput bijelog ili ljubičastog.