Cvjetovi nalik srcima (zbog kojih je mnogi upravo i zovu srdašca), nanizani na savijene tanke grančice čine ovu biljku izuzetno efektnom i lijepom. Iako izgleda krhka i komplicirana za uzgoj, ova višegodišnja biljka je jako žilava i otporna, što ima zahvaliti svome porijeklu. Naime, prirodno stanište su joj Sjeverna Amerika i istočna Azija, ima je i u Sibiru pa dicentra spectabilis podnosi temperature do čak minus 20 Celzijevih stupnjeva.
Sije se u jesen (sjemenju treba hladnoća da bi niknulo) ili sadi u proljeće. Biraj za dicentru polusjenovito mjesto u vrtu i vodi računa da bude u zavjetrini kako bi zaštitila lomljive, tanke grane ove biljke. Marijino srce voli vlagu tako da ovu biljku treba obilno i redovito zalijevati, osobito u ljetnim mjesecima.
Nakon sijanja jako brzo raste i formira grm širine 50-ak centimetara, koji potom intenzivno cvjeta od ranog proljeća do sredine ljeta. Toliko brzo raste da su promjene vidljive naočigled, osobito na cvjetovima koji mijenjaju boju od svijetlih nijansi u početku do intenzivnih na kraju cvatnje. S krajem cvatnje nadzemni dio biljke se suši i do kraja ljeta nestaje. S idućim proljeće ponavlja se ciklus. Dicentru najčešće srećemo u bijeloj, crvenoj ili inteznivno ružičastoj boji cvijeća.
Ukoliko ju budeš presađivala, iako to nije dobra ideja jer ova biljka ne voli selidbu, budi pažljiva prema korijenju jer je onoj jako krhko baš poput njezinih grančica.
Ova biljka na naša je područja stigla u 19. stoljeću, Ukoliko još uvijek nisi posadila Marijino srce u svome vrtu, toplo ti preporučamo da ga ove jeseni posiješ i na proljeće mu poželiš dobrodošlicu. Uzvratit će ti prekrasnim mirisnim cvijeće koje privlači pčele, bumbare i leptire.