Strukturiranje vode - što je to i zbog čega je dobro?

Ima li voda memoriju?

Strukturiranje vode - što je to i zbog čega je dobro?

Zbog čega se tvrtke i pojedinci uopće bave sa strukturiranjem vode?  Koji su načini strukturiranja vode?  Konflikt u znanosti oko strukturiranja vode? Ima li voda memoriju? Što je evapo metoda testiranja vode? Pitanja su to na koja su u sklopu 5. međunarodnog sajma alternative, zdravog života i graničnih područja znanosti "Mystic" pokušali odgovoriti dr.Igor Jerman, profesor teorijske biologije iz Ljubljane, direktor Institute for Bioelectromagnetics and New Biology – the Bion Institute čiji je glavni cilj istraživanje bioelektromagnetizma, te Maks Vrečko,slovenski inovator i autor poznate "Flaške".

Flaška

Sve većem broju ljudi poznata je Flaška, staklena boca originalnog izgleda koja vodu iz slavine pretvara u izvorsku. "Ako vodu iz slavine natočite u Flašku, u pet minuta promijeni joj se struktura i ona po svom sastavu postaje slična izvorskoj vodi. Ugodnog je mekšeg okusa, i u sebi sadržava manje štetnih tvari poput klora, teških metala i pesticida. Osim toga korištenjem staklenih boca za višekratnu upotrebu smanjuje se količina otpada u okolišu. Flaška je presvučena navlakom od neoprena koji je štiti od udaraca i utjecaja vanjske temperature te joj daje originalan izgled. Flaška je na slovenskom tržištu od 2010. godine, a u Hrvatskoj je dostupna u bio&bio trgovinama i drugim dućanima zdrave hrane", ističe autor Flaške, Maks Vrečko,

Povratak izvorskoj vodi

Voda na svom putu od izvora do slavine teče dugim ravnim cijevima izrađenim od raznih materijala – olova, azbesta i plastike. To nije prirodno okruženje vode, jer ona u prirodi teče preko kamenja i kroz različite slojeve zemlje. Tvari s kojima voda dolazi u doticaj na nju utječu u smislu vibracije koja se za neko vrijeme "utiskuje", tj. koherentne domene molekula vode resoniraju s tom vibracijom dulje vrijeme. Sličan proces događa se u plastičnim bočicama ili galonima vode u kojima je voda dulje vrijeme nepomična.

S Flaškom vibracijsku strukturu vode želimo približiti strukturi izvorske vode, odnosno vodi u njezinoj prirodnoj okolini. U staklo se zapisuje vibracijski program koji sadrži različite informacije iz prirode, i to postupkom TPS (tehnologija programiranja silicija). Kada voda dođe u kontakt s tim staklom informacije se prenose na nju putem oscilacija koherentnih domena u staklu. Kod TPS  postupka prvo dobivamo iz tvornice stakla u sjevernoj Italiji obične staklene boce, koje u našoj proizvodnji obrađujemo u četiri faze.

Programiranje

"Glavna faza je programiranje aparatima njemačkog proizvođača Bioaktiv. Programiranje traje 90 minuta i za to vrijeme se vibracijski program »utiskuje« u silicijev dioksid u staklu – naime svako staklo sadrži oko 71% SiO2. Postupak počinje "upisivanjem" informacija putem kvantnog polja u silicij koji se nalazi u staklu, a te se informacije prenose u vodu. Molekule vode se pri tome počinju međusobno povezivati na drugačiji način, a vodeni klasteri postaju manji i organiziraniji. Pri tom postupku mijenja se struktura vode i ona postaje slična strukturi izvorske vode i postaje živa. Takva voda brže dolazi do stanica u tvom organizmu i bolje ga hidratizira.

Programirano staklo Flaške smanjuje genotoksičnost vode (štetni utjecaj tvari poput klora, teških metala ili pesticida u vodi) i utječe na njezinu molekularnu strukturu. Dovoljno je da voda u Flaški stoji pet minuta, nakon kojih po svom sastavu nalikuje izvorskoj vodi. Na osnovi vlastitih iskustava s TPS poznato nam je da djelovanje Flaške zbog utjecaja elektromagnetskih valova iz okoline nakon četiri godine počinje postupno slabiti. Zbog toga je pod zaštitnim simbolom (kozmogramom) ugraviran datum isteka četiri godine od izrade Flaške", objašnjava autor Flaške.

Slikanje kristala vode

Metodu izvodi Masaru Emoto, Dok je kristal snijega lijepog simetričnog šesterokutnog oblika, brojni kristali vode koji su se promatrali, deformiranog su oblika.  Uzorak deformiranog oblika prilično se mijenja obzirom na pojedinačne uzorke vode. Voda iz vodovoda, koja je podvrgnuta postupku kloriranja, s velikom će vjerojatnošću tvoriti više deformiranih kristala i manje šesterokutnih kao što je to slučaj s prirodnom, izvorskom vodom. To se može  djelomice objasniti utjecajem ostataka klora.

Neki istraživači naglašavaju da postoji korelacija između formiranja kristala vode i stupnja onečišćenja vode. Nedavna su istraživanja pokazala da informacije, odnosno energija glazbe, zvuka ili riječi isto tako mogu utjecati na formiranje kristala. Zato postoji mnogo indicija da formiranje vodenih kristala ne odražava samo fizički već i informacijski, odnosno, energetski aspekt vode.


(M.G.)