Hrvati se često hvale da su narod koji u doba kriza i teških situacija pokažu solidarnost i zajedničkom snagom učine ono što se isprva činilo nemoguće. Globalna pandemija korona virusa bacila je svjetsku ekonomiju na koljena, ljude zatočila u stanovima i kućama, a najizloženijima ostavila slabe, nemoćne i starije građane kojima nužno treba pomoć ne bi li ostali zaštićeni u sigurnosti svoga doma. Kao i uvijek do sad, i u ovoj su se krizi pojavili hrabri pojedinci koji spremno sami riskiraju zarazu, ne bi li što više olakšali život onima slabijima od sebe.
Jedna od takvih naših uzornih sugrađanki je i Ana Fabijančić, stanovnica Velike Gorice koja je pokrenula inicijativu za pomoć potrebitima u doba korona virusa. Od običnog posta na Facebooku Ana je stvorila malu zajednicu onih koji svakodnevno pomažu ugroženijima oko sebe.
„Već se 10 godina bavim nekom vrstom društveno korisnog rada pa mi je pod normalno, čak instinktivno, u prvim danima cijele priče oko korone, došlo da napišem status na fejsu. Napisala sam da mi ljudi jave ako znaju da netko stariji živi sam i nema nikoga (ili nema nikoga u blizini) tko bi im mogao pomagati i maksimalno im ograničiti kretanje van kuće. Status je podijelilo jako puno ljudi nakon čega mi se javila kolegica Sandra i rekla da bi bila dobra ideja napraviti javnu grupu. Tako je i bilo –„Želim pomoći, Velika Gorica (Covid-19)“, objašnjava nam Ana kako je cijela priča započela i dodala kako su se u vrlo kratkom roku njezini sugrađani i sugrađanke počele učlanjivati u grupu, pa je buknula mala zajednica onih koji su spremni pomoći.
Ubrzo je stvar postala ozbiljna, a Ana je poduzela nove korake da njezina inicijativa još više zaživi.
„Napravila sam prvu verziju letka kojeg su ljudi na svoju ruku počeli printati i lijepiti po svojim zgradama, uz dućane, uz ljekarne…. Zvali su me predstavnici stanara, ljudi iz okolnih naselja, sela, djelatnici ljekarni da ćemo organizirati brzo preuzimanje lijekova... da krenem nabrajati, ne bih stala 3 dana“, opisuje nam te dodaje kako se njezina inicijativa konkretno bavi dostavom hrane i potrepština bilo koje vrste, lijekova, namirnica, higijenskih potrepština starijima, bolesnima ili ljudima u samoizolaciji.
U kratkom roku ova je inicijativa dokazala koliko se lako organizirati kada za to postoji volja. U nešto više od tjedan dana, Ana je okupila tim i sada s još tri djevojke, Jelenom, Petrom i Sandrom svakodnevno brine da ljudi na području Velike Gorice dobiju sve što im je potrebno.
(Foto: Jelena Tojaga i Ana Fabijančić)
„Ovako to izgleda - netko nas nazove, kaže ime i prezime, adresu i dogovorimo se kada ćemo doći po popis onoga što im treba. Obično skupljamo broj ljudi do 13 sati, i nakon toga krećemo u nabavku za taj dan. Ako netko nazove iza 13 sati, prebacujemo ih za idući dan, pod uvjetom da nešto nije zaista hitno. Najavimo ljudima telefonski kada dolazimo. Stavimo maskice na lice (donacija od jedne naše sugrađanke, šivala ih je doma), rukavice na ruke, dezinficijens za ruke i za površine u ruksake i krećemo. Pozvonimo kad smo došle, ne ulazimo unutra, preuzmemo popis za kupovinu i novac (kao garanciju da ćemo se vratiti, ako netko brine, ostavimo neki dokument) i odemo u šoping. Nakon što kupimo, sve pošpricamo dezinficijensom za površine, svoje ruke, pozvonimo, s vrata predamo sve s računom i ostatkom novaca, vrate nam dokument i odemo dalje. Jako efikasno, brzo i, prije svega, sigurno! Zasad funkcionira odlično. Vozimo se uglavnom mojim autom ili netko ode biciklom ako je u blizini“, objašnjava Ana.
Inicijativa je odmah prijavljena i kod Crvenog križa, kako bi i druge institucije i udruge znale da „Želim pomoći, Velika Gorica“ postoji. Djevojke u prosjeku dnevno obiđu 3 do 4 ljudi.
„Nije to neka prevelika brojka i voljela bih da bude veća jer to znači da su shvatili ozbiljnost situacije i da im je prvo na umu svoja i tuđa sigurnost. Ali trebamo imati na umu da ipak i Crveni križ pokriva veliki dio ljudi koje imaju u svojoj bazi pa sam sigurna da je na terenu puno više ljudi pokriveno. Nama se ipak dobrovoljno javljaju i očito ih nema jako puno baš samih, a da nisu u nekom registru. Što je isto dobro jer znači da institucije rade svoj posao. Ali vidjet ćemo, možda se zarola pa počnemo dobivati još više poziva“, govori nam Ana.
U iznenadnim i neočekivanim situacijama koje siju strah, neizvjesnost i paniku, kao što je ova sa virusom COVID-19, važno je pokazati duh zajedništva i solidarnosti, a Ana je toga itekako svjesna, inače ove inicijative ne bi ni bilo.
„Snaga kolektiva je apsolutno presudna u ovakvim trenucima. Ako nemamo dozu straha i odgovornosti za i prema drugome, svakoj osobi s kojom dođemo u doticaj radimo loše. Briga jedna prema drugome je elementarna za opstanak društva. Velika smo civilizacija i ne bi nas nikad bilo da su se ljudi vodili logikom "ja, ja i samo ja". Budimo realni“, zaključuje, ali dodaje i kako se solidarnost ne bi trebala iskazivati samo u teškim vremenima, već postati sastavna moralna vrijednost naših svakodnevnih života.
„Solidarnost treba postati stil života što više ljudi. Ne bi se smjela svesti samo na vrednotu koja se budi kad proživljavamo patnje ili katastrofe ljudi. Solidarnost je čvrsta i postojana odlučnost zauzeti se za opće dobro. Solidarnost je odluka i svaki dan se budim s mišlju da će se što veći broj ljudi za nju odlučiti“, kaže nam.
Osim što tako svakog dana olakšava život bližnjima, ova mlada žena unatoč svim problemima koji su nas nedavno snašli uspijeva zadržati vedar i optimističan pogled na svijet.
„Samo hrabro i izdržite svi ovo! Sjetite se da su postojale i gore stvari, destruktivnije stvari. S jedne strane je ovo i dobro. Cijenimo one male stvari koje svakodnevno imamo, a koje nas svakodnevno tako umaraju! Odmorite. Jer se uskoro se vidimo na klupici u centru il u redu na pošti“.
(Foto: Petra Mihaljević)