Možemo li voljeti više ljudi u isto vrijeme? (Zavodnica 18)

Istina je što kažu o tome da se više ljudi može voljeti u isto vrijeme, samo na različit način. Pitala me Dubravka SMS-om što ja uopće osjećam za Ivana, a što za LJMŽ. Morala sam i sama o tome razmisliti, pa (manje-više) citiram što sam odgovorila (nije mi bilo lako):

LJMŽ je ljubav mog života, s njim bih kupovala stan (to nisam imala želju ni s bivšim mužem, on je „našu“ odnosno svoju kuću u Texasu kupio sam, a ja nisam htjela ni ciglu kad smo se razvodili), s njim bih otišla na kraj svijeta, povjerila mu svoj život, rodila mu dijete, dala mu neparni organ.
On je moja druga polovica, za njim žudim i bez njega se osjećam prazno i usamljeno. Ne mogu preživjeti dan da ga barem ne čujem, njegov glas me smiruje, centrira, lječi...
Moj najveći strah je za moje Dijete, a odmah za njim je strah da će LJMŽ nestati iz mog života.
Nikog nikada nisam voljela kao njega. Čak nisam sigurna da sam znala što je Ljubav (s velikim LJ) dok nisam upoznala njega.

Ivana mislim da volim, iako posve drugačije od LJMŽ. Znam da „veza“ s njim ne može zauvijek trajati -  najprije zato što nas dijeli 80-tak kilometara. Uz to, kad njemu dođe vrijeme za osnivanje obitelji i sve što s time ide, ja ću biti way past that point i on će to morati učiniti s nekom drugom. Prije ili kasnije. Ali ne još. Ne želim ga još izgubiti, još manje prepustiti ga drugoj. Divan mi je fizički, imponira mi koliko me želi kad mi se nađe u blizini (što je RIJETKO, prerijetko), drag mi je i brinem za njega kad je u Qcu... Iskreno, ne znam je li to ljubav.

Napisala sam joj još i da ne mogu dočekati da je vidim. „I ja vas“ odgovorila je.

Dva dana prije Dana D dobila sam seriju „hate messages“ od bivše prijateljice. Nije birala riječi ni epitete koje će mi uputiti, a ja sam osjećala samo nevjericu i žalost. Ne mogu je prepoznati, a prošlo je samo 2 mjeseca otkad smo se porječkale, oko gluposti, doista. Samo sam to trebala u životu, da me mrzi netko tko mi je doslovce godinama bio drag i bitan prijatelj.
„Ne uzrujavajte se“ dolazi SMS od Dubravke, „Vi ste jedna od najdivnijih osoba koje znam“. Od nje, to mi puno znači...
Dubravka je to, inače, predvidjela nekoliko tjedana prije no što se dogodilo... raspad baš s TOM prijateljicom. Ona tvrdi da je to prirodan proces čišćenja kroz koji prolazim radeći na sebi.
Svejedno, gubitak prijatelja, posebno na ovakav način, baš i nije neki osjećaj...

Shiatsu mi je došao kao melem na dušu, iako sam dobila dobru porciju špotancije jer NE SLUŠAM. Počela je samnom razgovarati u metaforama iako sam zacvilila da ne kužim ni metafore, ni zezanciju... užasno sam bukvalna.
Rekla mi je da mi je dala recept za užasno komplicirano jelo koje sam trebala raditi TOČNO po njenim uputama. Ali ja nisam u stanju ne unijeti svoju osobnost u sve (damndest truth!), pa tako i u ovaj recept koji doista NE TRPI nikakve devijacije od zadanog načina pripreme.
I sad smo opet na početku. Rekla mi je i da doista ne zna jesam li zabrljala toliko da nema više povratka ni popravka. Pogodilo me to. Jer mislim da se doista trudim.
„Vi mene uopće NE ČUJETE. Nije ni čudo, došli ste mi u retrogradnom Merkuru, a s takvima je uvijek teško“, kaže Dubravka.
No dobro, čini se da ću jako dugo imati jako puno za pisati...

Jasmina Malnar

PS Dubravka je meni, i svim svojim klijenticama (osim onim koje su jako „problematične“ – ne znam točno što to znači), obukla crvene energetske gaćice. Jako crvene energetske gaćice.
Jedna moja frendica se zaljubila, meni frajeri namiguju na semaforima, jedan jako sladak dečko mi piše da se zaljubio u moju fotku na fejsu... za crknut! Da, da, sve je to OK, liječi dušu i ego, ali srce i glava su negdje drugdje... Svejedno, poslala sam Dubravki SMS: „Ne skidajte mi te gaće ni pod razno, ljekovite su ;D“.

Jučer, tri dana nakon dana D, u mom malom selu (gdje mi žive roditelji koje svakodnevno izlažem dijeleći ovako javno s vama sve kroz što prolazim), prišao mi je jedan momak koji me poznaje još od srednje škole... hmm... negdje sredinom osamdesetih.

Premjerio me, pred Tatom i Djetetom, od glave do pete nekoliko puta i nije se htio maknut od mene. U pet minuta mi je nadijelio toliko komplimenata da sad imam od čega živjeti cijeli tjedan. Po njemu, izgledam bolje nego prije 20 godina. Truth be told, i osjećam se daleko bolje nego prije dvadeset godina.

PPS Ono što zaboravljam reći, obuzeta svakodnevnim događajima kojih u mom životu ne nedostaje, jest sumarij posljednjih šest mjeseci rada na sebi uz Dubravkinu pomoć. Promjene su brojne i sve su jako dobre vijesti, ali ih nisam još sustavno pobrojala. Učinit ću to u z19, ČPR.