Internetsko izdanje časopisa British Journal of Sports Medicine izvijestilo je kako je nastavni plan tjelesnih aktivnosti u medicinskim školama Ujedinjenog Kraljevstva vrlo oskudan ili čak ne postoji. Zbog ove rupe u obrazovanju budući liječnici neće imati dostatno znanje za učinkovito promicanje tjelesne aktivnosti svojim pacijentima, što će dovesti do neuspjeha u borbi protiv bolesti koje su, prema autorima istraživanja, povezane s nedovoljnom tjelovježbom.
Otkrića autora temelje se na rezultatima ankete provedene na trideset i jednoj medicinskoj školi, u kojoj su ispitanici odgovarali na pitanja o formi i sadržaju ključnih aspekata promicanja edukacije o fizičkoj aktivnosti u odnosu na nacionalne smjernice, kao i o količini vremena utrošenoj na predavanja o koristima fizičke aktivnosti. Ostala su pitanja uključivala nabrajanje posebnih nastavnih modula u kojima je bila prisutna edukacija o tjelesnoj aktivnosti i potvrdu o tome jesu li smjernice državnog tajnika za zdravstvo, koje su objavljene u srpnju prošle godine i uključuju sve dobne skupine, bile uključene u nastavni plan.
Odgovori su bili zabrinjavajući, jer su pokazali da je izostanak osnovnih nastavnih elemenata izuzetno rasprostranjen. Sve su se medicinske škole odazvale anketi, a samo su četiri škole (15,5 posto) navele kako uključuju tjelesnu aktivnost u nastavni plan svake godine, dok u pet škola nema nikakve posebne nastave koja uključuje tjelesnu aktivnost. Trenutne smjernice državnog tajnika za zdravstvo bile su uključene u samo polovini (15) ukupnog broja škola obuhvaćenih anketom.
Izostanak spomenutih smjernica istaknuo je veliku prazninu u edukaciji budućih zdravstvenih djelatnika, poput npr. nedostatka smjernica za liječenje mnogih kroničnih bolesti i stanja. Naglašeno je i kako je taj nedostatak u suprotnosti s nacionalnim smjernicama, koje teže naglašavanju važnosti zdravlja i prevencije bolesti. Prema odgovorima, ukupna je količina vremena utrošenog na predavanja o tjelesnoj aktivnosti bila minimalna, s prosjekom od samo četiri sata dok je, primjerice, prosjek za satove farmakologije iznosio 109 sati.
Autori istraživanja naglasili su da postoji 39 različitih kliničkih smjernica za pojedine bolesti i stanja u kojima se tjelesna aktivnost koristi kao metoda liječenja te naglasili kako većinu stanovništva karakterizira pretežno sjedilački način života: „.“ Hitno su pozvali sve medicinske škole da učenicima preraspodijele vrijeme za edukaciju o tjelesnoj aktivnosti.
Čovjek se onda zapita, je li isto i kod nas? Imamo li i i mi ovaj problem?
Izvor: British Journal of Sports Medicine