Mnogi roditelji htjeli bi da im djeca budu jedinstvena, najbolja, najpametnija i najsposobnija. Svi smo mi jedinke sebi svojstvene i svatko je nekakav, ali nitko nije savršen - što je normalno jer savršenstvo zapravo ne postoji.
U želji da se istaknu iz mase, roditelji se često u međusobnim razgovorima (ponekad i nesvjesno) natječu tko je od djece dosegao određena postignuća (ako ih uopće možemo tako nazvati) i pritom se hvale kao da su oni za to zaslužni.
Upravo to je potaknulo jednu mamu da na Redditu podijeli svoju mudrost o tome i možda stane na kraj hvalisavim roditeljima koji preuzimaju zasluge za normalan psihofizički razvoj djece koji bi se dogodio s njihovom intervencijom ili bez nje.
Primjerice, ako dijete prespava cijelu noć s nepuna dva mjeseca, to gotovo nikada nije vezano za sposobnost i odgojno znanje roditelja, nego je u prirodi djeteta da prespava taj period. Drugim riječima, roditelji se vole hvaliti postignućima za koja nisu odgovorni, a evo najčešćih 'dječjih uspjeha' o kojima roditelji preuzimaju zasluge i hvale se, a nemaju zašto.