Postroll

Preroll

<para>Prije godinu dana skinuli smo pelenu (nije shvatila baš prebrzo, trebalo je par tjedana da se to stabilizira) ali kad je shvatila sve je bilo u redu. Odmah zatim skinuli smo i noćnu pelenu i ni tu nije bilo nikakvih problema. U tom razdoblju ona je krenula u vrtić i svaki dan se pokakala u gaćice. Ja sam to povezivala s kretanjem u vrtić, nije plakala zbog odlaska ali možda je to bila neka reakcija. Kakanje je trajalo nekoliko mjeseci i jedva se stabiliziralo, ali još uvijek se zna tu i tamo pokakati. Kad joj se kaka sjedne na pod i počne plakati, a onda drugi dan normalno pita. Taman kad pomislim da je razdoblje kakanja u gaće iza nas ona to ponovi. Molim Vas za pomoć. Što da radim? Da li da pustim da vrijeme napravi svoje ili da potražim stručnu pomoć? Da li je po vama to zabrinjavajuće ili sam ja preveliki paničar? Unaprijed zahvalna.…
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>kako mogu pročitati jako ste zabrinuti za svoju djevojčicu. Trenutno ne vidite napredak i pitate se kako joj pomoći, olakšati i učvrstiti prijelaz iz kakanja u gaće u kakanje na tutu.
Ponekad djeca prilikom određenog stresnog događaja mogu ponovno početi kakati u gaće, iako su svojevremeno prestali to raditi. Bitno je imati na umu kako stresna situacija vašoj djevojčici ne treba nužno stresno izgledati i vama. Ponekad djeca mogu reagirati na mnogo manje odraslima uočljive životne situacije. Pitam se, kako joj je u vrtiću? Što kažu odgajateljice na cijelu situaciju? Jesu li one možda nešto primijetile što bi moglo dodatno stvarati napetost kod vaše djevojčice?</para>
<para>Može biti doista frustrirajuće vidjeti da se djevojčica opet pokakala u gaće taman kada ste mislili da je to savladano, no važno je da je se ne posramljuje, kažnjava ili kritizira. Time se može stvoriti još veći pritisak i dodatna napetost koja bi je sprječavala da obavi nuždu na tuti. Potrebno je da se djevojčica osjeća ugodno, opušteno i mirno. Od pomoći za dodatno opuštanje mogu biti rečenice poput: “Ponekad se može dogoditi da zaboraviš otići na wc kada osjetiš nuždu”. Takvom rečenicom mi joj ne potičemo osjećaj krivnje, neuspjeha, manje vrijednosti, a govorimo joj da je s njom sve u redu, smanjujemo joj osjećaj pritiska i dodatno opuštamo.</para>
<para>Kada vidite da treba obaviti veliku nuždu, potaknite je da ode na wc. Ponekad se djeca u frustraciji zalede i krenu plakati. Tada je potrebno umiriti je, primjerice zagrljajem, podržati i njegujući glasom poticati da ode na tutu na wc. U takvim situacijama važno je da joj odrasla osoba pruži sigurnost, umirenje i prihvaćanje.</para>
<para>Odvikavanje od pelena ponekad može biti dugi proces gdje je doista potrebno biti strpljiv i imati puno razumijevanja za dijete. Ustrajte i dalje, budite joj podrška i s vremenom bi se trebala riješiti pelena.</para>
<para>Predlažem da pratite produljuje li se razdoblje između dvije situacije kada se djevojčica pokaka u gaćice. Ako u narednom periodu neće doći do promjene preporuka je da se javite psihologu. Možete se javiti i kod nas u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice za vaše dijete.</para>
<para>Želim Vam puno strpljenja i uspjeha.</para>

Godinu dana nakon skidanja s pelene, djevojčica (4) i dalje kaka u gaćice Poštovana, molim vas za pomoć. Imam curicu koja ima pune 4 godine. Muči nas problem kakanja u gaće. Prije godinu dana skinuli smo pelenu (nije shvatila baš prebrzo, trebalo je par tjedana da se to stabilizira) ali kad je shvatila sve je bilo u redu. Odmah zatim skinuli smo i noćnu pelenu i ni tu nije bilo nikakvih problema. U tom razdoblju ona je krenula u vrtić i svaki dan se pokakala u gaćice. Ja sam to povezivala s kretanjem u vrtić, nije plakala zbog odlaska ali možda je to bila neka reakcija. Kakanje je trajalo nekoliko mjeseci i jedva se stabiliziralo, ali još uvijek se zna tu i tamo pokakati. Kad joj se kaka sjedne na pod i počne plakati, a onda drugi dan normalno pita. Taman kad pomislim da je razdoblje kakanja u gaće iza nas ona to ponovi. Molim Vas za pomoć. Što da radim? Da li da pustim da vrijeme napravi svoje ili da potražim stručnu pomoć? Da li je po vama to zabrinjavajuće ili sam ja preveliki paničar? Unaprijed zahvalna.…

Odgovor:

Draga mama,
kako mogu pročitati jako ste zabrinuti za svoju djevojčicu. Trenutno ne vidite napredak i pitate se kako joj pomoći, olakšati i učvrstiti prijelaz iz kakanja u gaće u kakanje na tutu.
Ponekad djeca prilikom određenog stresnog događaja mogu ponovno početi kakati u gaće, iako su svojevremeno prestali to raditi. Bitno je imati na umu kako stresna situacija vašoj djevojčici ne treba nužno stresno izgledati i vama. Ponekad djeca mogu reagirati na mnogo manje odraslima uočljive životne situacije. Pitam se, kako joj je u vrtiću? Što kažu odgajateljice na cijelu situaciju? Jesu li one možda nešto primijetile što bi moglo dodatno stvarati napetost kod vaše djevojčice?
Može biti doista frustrirajuće vidjeti da se djevojčica opet pokakala u gaće taman kada ste mislili da je to savladano, no važno je da je se ne posramljuje, kažnjava ili kritizira. Time se može stvoriti još veći pritisak i dodatna napetost koja bi je sprječavala da obavi nuždu na tuti. Potrebno je da se djevojčica osjeća ugodno, opušteno i mirno. Od pomoći za dodatno opuštanje mogu biti rečenice poput: “Ponekad se može dogoditi da zaboraviš otići na wc kada osjetiš nuždu”. Takvom rečenicom mi joj ne potičemo osjećaj krivnje, neuspjeha, manje vrijednosti, a govorimo joj da je s njom sve u redu, smanjujemo joj osjećaj pritiska i dodatno opuštamo.
Kada vidite da treba obaviti veliku nuždu, potaknite je da ode na wc. Ponekad se djeca u frustraciji zalede i krenu plakati. Tada je potrebno umiriti je, primjerice zagrljajem, podržati i njegujući glasom poticati da ode na tutu na wc. U takvim situacijama važno je da joj odrasla osoba pruži sigurnost, umirenje i prihvaćanje.
Odvikavanje od pelena ponekad može biti dugi proces gdje je doista potrebno biti strpljiv i imati puno razumijevanja za dijete. Ustrajte i dalje, budite joj podrška i s vremenom bi se trebala riješiti pelena.
Predlažem da pratite produljuje li se razdoblje između dvije situacije kada se djevojčica pokaka u gaćice. Ako u narednom periodu neće doći do promjene preporuka je da se javite psihologu. Možete se javiti i kod nas u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice za vaše dijete.
Želim Vam puno strpljenja i uspjeha. Klinfo.hr 

shutterstock_1735801265.jpg

Savjeti stručnjaka

Članak

Dario Antić

Bolja ja

Godinu dana nakon skidanja s pelene, djevojčica (4) i dalje kaka u gaćice

<para>Naša djevojčica koja je ljetos navršila 4 godine ne želi u vrtić, ne želi na nikakve izvannastavne aktivnosti, rođendane, nigdje gdje ju moramo ostaviti samu. Naime, prošle godine, s navršene 3 godine krenula je u vrtić, period prilagodbe trajao je oko 2 mjeseca, zavoljela je vrtić, tete, prijatelje i s veseljem je išla u vrtić, međutim problem je bio s izvannastavnim aktivnostima, konkretno s gimnastikom. Od malena hoda na gimnastiku i voli vježbati, međutim prošle godine smo ju po prvi puta trebali ostaviti samu na vježbama što je kod nje izazvalo buru emocija i odustali smo s obzirom da je imala prilagodbu na vrtić, selili smo se i dobila je maloga bracu, pa nismo htjeli forsirati.</para>
<para>Preko ljeta je ostala doma, nije išla u vrtić oko 2 mjeseca jer je njezin bio zatvoren, i sada na jesen krenula je ponovno u istu skupinu, iste tete, sve isto i opet je veliki problem s ostankom. To je urlanje, plač. Uglavnom bura emocija, ali mi ne odustajemo, ostavljamo ju tetama, a tete kažu da se ona jako brzo smiri kada mi odemo i da je u redu, surađuje, jede, spava. U razgovoru s njom nam je rekla da bi ona išla i na gimnastiku, te smo ju upisali, međutim, odbija ostati sama, netko od roditelja mora ostati s njom, jer u suprotnome je to opet urlanje, ne želi vježbati, plače. Tako je isto i s rođendanima. Očito ima problem s odvajanjem od nas. Što nam je za činiti?</para>
<para>Inače jako puno vremena provodimo zajedno, igramo se, idemo na izlete, razgovaramo puno, čitamo priče. Zaista se trudimo kao roditelji dati maksimalno od sebe. Ne znam gdje smo i da li smo pogriješili negdje u odgoju i kako riješiti ovaj problem s odvajanjem? Također nas je od nedavno počela tući, i supruga i mene, u trenucima kada je ljuta na nas, kada ne dobije što želi. Ja joj govorim da to mene boli, da to nije lijepo ponašanje. Međutim to ne pali. Razgovaram s njom o tome i sve se mi lijepo dogovorimo, ali kad opet dođe do situacije da nije po njenom, krene tući. Hvala unaprijed.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>drago mi je što puno vremena provodite s djevojčicom na način da se igrate skupa, idete na izlete, razgovarate, pričate priče. To su sve aktivnosti pomoću kojih se još dublje možete povezati i izgrađivati vaš odnos i vjerujem da je vašoj djevojčici u tim aktivnostima jako lijepo.</para>
<para>Kako mogu pročitati, u posljednje se vrijeme dogodilo mnogo promjena u obitelji kao što je selidba, prilagodba na vrtić, dolazak malog brace. Nove i nepoznate situacije mogu potaknuti kod djeteta nesigurnost, neugodno ih uzbuditi te izazvati frustraciju. U takvim situacijama djevojčica može pojačano tražiti vas kao svoj izvor sigurnosti, stabilnosti i predvidljivosti. Kod straha je važno ne umanjivati ga ili odbacivati jer je njoj u tim situacijama doista teško. Pružite joj potporu, podršku i umirite je kada joj to zatreba.</para>
<para>Strah od odvajanja od roditelja uobičajen je strah koji se javlja kod većine djece. Kako biste olakšali djevojčici i polako smanjivali strah, važno je da prođe kroz iskustva gdje uspješno može izdržati situacije bez vas i da ima iskustva gdje joj se vi uvijek vratite. Tako bi se poticala da se može osjećati sigurno iako vi niste fizički pored nje. To može iskusiti u brojnim situacijama, kao što je primjerice odlazak u dućan prilikom čega ćete joj reći da će ostati s ostalim ukućanima određeno vrijeme, ali važno joj je naglasiti da ćete se vratiti. Bitno je da dobije što više moguće iskustava gdje se vi vraćate k njoj nakon što je ostavite određeni period negdje. Prilikom odvajanja u vrtiću i dalje ustrajte u tome da ju sa sigurnošću ostavljate preko dana jer time je potičete da se uz pomoć odgojiteljica nauči nositi da vas neće uvijek biti u njezinoj blizini i da se uz odgajateljice može osjećati sigurno i smireno. Jako je lijepo čuti od odgojiteljica kako se zapravo uspije umiriti u vrtiću, zaigrati i surađivati s ostalima. Moguće je da se prilikom vašeg povratka ponovno rastuži i krene plakati no to je sasvim uobičajeno jer je to znak da još prorađuje iskustva bez vas i da joj još treba vremena.</para>
<para>Prema opisima, čini se da se trenutno u različitim situacijama vaša djevojčica osjeća nesigurno i neugodno pobuđeno kada vas nema u blizini. Moguće je da joj se teže opustiti ako ima više paralelnih situacija u kojima mora prihvatiti da vas nema pored nje. Koliko vam je trenutno važno da djevojčica bude sama na gimnastici? Prijedlog je da se prvo opusti u jednoj situaciji, primjerice u vrtiću, a onda nastaviti s prilagodbom na gimnastici i u ostalim situacijama.
Ako se strah od odvajanja neće postepeno smanjivati prilikom sljedećeg perioda (2-3 mjeseca), preporuka je da se javite psihologu kako biste dobili konkretnije smjernice. Na konzultacije za roditelje možete se javiti i kod nas u Centru Proventus.</para>
<para>Želim vam puno sreće.</para>

Naša djevojčica (4) razvila je veliki strah od odvajanja od nas roditelja Poštovani, molim vas za pomoć i savjet. Naša djevojčica koja je ljetos navršila 4 godine ne želi u vrtić, ne želi na nikakve izvannastavne aktivnosti, rođendane, nigdje gdje ju moramo ostaviti samu. Naime, prošle godine, s navršene 3 godine krenula je u vrtić, period prilagodbe trajao je oko 2 mjeseca, zavoljela je vrtić, tete, prijatelje i s veseljem je išla u vrtić, međutim problem je bio s izvannastavnim aktivnostima, konkretno s gimnastikom. Od malena hoda na gimnastiku i voli vježbati, međutim prošle godine smo ju po prvi puta trebali ostaviti samu na vježbama što je kod nje izazvalo buru emocija i odustali smo s obzirom da je imala prilagodbu na vrtić, selili smo se i dobila je maloga bracu, pa nismo htjeli forsirati.
Preko ljeta je ostala doma, nije išla u vrtić oko 2 mjeseca jer je njezin bio zatvoren, i sada na jesen krenula je ponovno u istu skupinu, iste tete, sve isto i opet je veliki problem s ostankom. To je urlanje, plač. Uglavnom bura emocija, ali mi ne odustajemo, ostavljamo ju tetama, a tete kažu da se ona jako brzo smiri kada mi odemo i da je u redu, surađuje, jede, spava. U razgovoru s njom nam je rekla da bi ona išla i na gimnastiku, te smo ju upisali, međutim, odbija ostati sama, netko od roditelja mora ostati s njom, jer u suprotnome je to opet urlanje, ne želi vježbati, plače. Tako je isto i s rođendanima. Očito ima problem s odvajanjem od nas. Što nam je za činiti?
Inače jako puno vremena provodimo zajedno, igramo se, idemo na izlete, razgovaramo puno, čitamo priče. Zaista se trudimo kao roditelji dati maksimalno od sebe. Ne znam gdje smo i da li smo pogriješili negdje u odgoju i kako riješiti ovaj problem s odvajanjem? Također nas je od nedavno počela tući, i supruga i mene, u trenucima kada je ljuta na nas, kada ne dobije što želi. Ja joj govorim da to mene boli, da to nije lijepo ponašanje. Međutim to ne pali. Razgovaram s njom o tome i sve se mi lijepo dogovorimo, ali kad opet dođe do situacije da nije po njenom, krene tući. Hvala unaprijed.

Odgovor:

Draga mama,
drago mi je što puno vremena provodite s djevojčicom na način da se igrate skupa, idete na izlete, razgovarate, pričate priče. To su sve aktivnosti pomoću kojih se još dublje možete povezati i izgrađivati vaš odnos i vjerujem da je vašoj djevojčici u tim aktivnostima jako lijepo.
Kako mogu pročitati, u posljednje se vrijeme dogodilo mnogo promjena u obitelji kao što je selidba, prilagodba na vrtić, dolazak malog brace. Nove i nepoznate situacije mogu potaknuti kod djeteta nesigurnost, neugodno ih uzbuditi te izazvati frustraciju. U takvim situacijama djevojčica može pojačano tražiti vas kao svoj izvor sigurnosti, stabilnosti i predvidljivosti. Kod straha je važno ne umanjivati ga ili odbacivati jer je njoj u tim situacijama doista teško. Pružite joj potporu, podršku i umirite je kada joj to zatreba.
Strah od odvajanja od roditelja uobičajen je strah koji se javlja kod većine djece. Kako biste olakšali djevojčici i polako smanjivali strah, važno je da prođe kroz iskustva gdje uspješno može izdržati situacije bez vas i da ima iskustva gdje joj se vi uvijek vratite. Tako bi se poticala da se može osjećati sigurno iako vi niste fizički pored nje. To može iskusiti u brojnim situacijama, kao što je primjerice odlazak u dućan prilikom čega ćete joj reći da će ostati s ostalim ukućanima određeno vrijeme, ali važno joj je naglasiti da ćete se vratiti. Bitno je da dobije što više moguće iskustava gdje se vi vraćate k njoj nakon što je ostavite određeni period negdje. Prilikom odvajanja u vrtiću i dalje ustrajte u tome da ju sa sigurnošću ostavljate preko dana jer time je potičete da se uz pomoć odgojiteljica nauči nositi da vas neće uvijek biti u njezinoj blizini i da se uz odgajateljice može osjećati sigurno i smireno. Jako je lijepo čuti od odgojiteljica kako se zapravo uspije umiriti u vrtiću, zaigrati i surađivati s ostalima. Moguće je da se prilikom vašeg povratka ponovno rastuži i krene plakati no to je sasvim uobičajeno jer je to znak da još prorađuje iskustva bez vas i da joj još treba vremena.
Prema opisima, čini se da se trenutno u različitim situacijama vaša djevojčica osjeća nesigurno i neugodno pobuđeno kada vas nema u blizini. Moguće je da joj se teže opustiti ako ima više paralelnih situacija u kojima mora prihvatiti da vas nema pored nje. Koliko vam je trenutno važno da djevojčica bude sama na gimnastici? Prijedlog je da se prvo opusti u jednoj situaciji, primjerice u vrtiću, a onda nastaviti s prilagodbom na gimnastici i u ostalim situacijama.
Ako se strah od odvajanja neće postepeno smanjivati prilikom sljedećeg perioda (2-3 mjeseca), preporuka je da se javite psihologu kako biste dobili konkretnije smjernice. Na konzultacije za roditelje možete se javiti i kod nas u Centru Proventus.
Želim vam puno sreće. Klinfo.hr 

Naša djevojčica (4) razvila je veliki strah od odvajanja od nas roditelja

<para>Od godine dana je spavala s nama u krevetu i tada je počela bolje spavati. Probudila bi se 2-3 puta, popila vode i natrag zaspala.</para>
<para>Nešto prije 2. rođendana smo ju počeli stavljati spavati natrag u kinderbet s nama u sobi (na moru smo počeli s prijenosnim krevetićem i nastavili tako doma). I to je nekako funkcioniralo dva mjeseca. Znala je protestirati da ne želi spavati u krevetiću ali bi na kraju zaspala. Zadnjih dva tjedna je to protestiranje počelo biti nemoguće i dugotrajno. Neki put nam treba sat vremena i više da ju uspavamo. Nastojimo se uvijek držat rutine: pidžama, pranje zubi, čitanje priče na našem krevetu i spremanje u krevetić. Nakon toga ležimo s njom u sobi dok ne zaspi. A to zna potrajati. Ili protestira protiv spavanja u krevetiću i želi na naš krevet ili se vrti po krevetu i sve živo ju smeta (od deke, jastuka, plahte...).</para>
<para>Zanima me da li smo ispravno postupili što smo ju prebacili u krevetić i kako da pospješimo to uspavljivanje nove rutine bez protestiranja? Također, razmišljamo da joj kupimo krevetić i stavimo ga u njezinu sobu. Ali se nikako ne možemo dogovoriti kada bi bilo pravo vrijeme za to. Ja bih probala odmah, jer mislim da bi možda lakše zaboravila na naš krevet kada ne bi bio u istoj sobi, a muž smatra da je još premalena da ju odvajamo u njezinu sobu.
Molim vas savjet. Hvala puno unaprijed.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>ponekad uspavljivanje djeteta može biti doista zahtjevno. Buđenje nekoliko puta tijekom noći je jako iscrpljujuće i teško. Važno je da uhvatite neki trenutak tijekom dana za sebe da se barem malo odmorite kako biste imali snage i strpljenja za sve izazove tijekom dana.</para>
<para>Rutina koju uvodite prije spavanja je sjajna i može biti jako korisna za djevojčicu jer ju time pripremate za cijeli proces uspavljivanja. Mirna aktivnost, kao što ste naveli čitanje priče, može je dodatno opustiti i pripremiti za spavanje. Što mislite o tome da probate i neke druge aktivnosti poput pjevanja uspavanke, puštanja ugodne glazbe ili joj omogućite ugodnu masažu? To su sve aktivnosti kojima je cilj da se djevojčica dodatno opusti i umiri kako bi mogla lakše zaspati.</para>
<para>Sasvim je uobičajeno da djevojčica želi biti u krevetu s vama jer se s vama osjeća sigurno, mirno i zaštićeno. Kako bi mogla spavati u svojem krevetiću potrebno joj je pružiti iste te osjećaje sigurnosti, mirnoće i zaštićenosti koje trenutno osjeća najviše dok je s vama u krevetu. Vaša fizička blizina joj je važna prilikom uspavljivanja i jedan od načina kako joj možete pomoći je da ustrajete i budete uz nju prilikom njenog uspavljivanja. Može biti teško, kao što ste naveli ponekad može trajati i sat vremena prije nego li zaspi, ali je važno da ustrajete da vaša djevojčica zna da ste uz nju, da dobije osjećaj sigurnosti, mirnoće i zaštićenosti.</para>
<para>Dodatno biste joj mogli olakšati time da je preko dana potičete na igre koje zahtijevaju fizičku aktivnost. Primjerice, igranje skrivača, lovice, slaganja velikih kocaka prilikom kojih mora upotrijebiti većinu svojih mišića i sl. Na takav način bi djevojčica mogla “izbaciti” fizičku napetost što bi joj moglo olakšati uspavljivanje.</para>
<para>Seljenjem njenog krevetića u drugu sobu će je vrlo vjerojatno dodatno uznemiriti što bismo željeli izbjeći jer u dodatnoj frustraciji i stresu neće moći zaspati. Za početak, bitan korak je da može sama spavati u krevetiću pored vašeg kreveta. Kada se bude dovoljno osjećala ugodno i sigurno da sama spava, možete početi razmišljati da joj krevetić prebacite u drugu sobu. U cijelom procesu, važno ju je pratiti i slijediti njene potrebe.</para>
<para>Ako kroz naredni period (mjesec dana) ne bude značajnijeg pomaka u njenom uspavljivanju, preporuka je da se javite psihologu za dodatne smjernice. Možete se javiti i kod nas u Centar Proventus.</para>
<para>Želim Vam puno strpljenja, ustrajnosti i ljubavi.</para>

Radimo li nešto krivo kod navikavanja naše djevojčice da spava u svom krevetiću? Poštovani, imamo kćerku staru 2 godine. Od prvog dana je jako loše spavala, budila se po 10 puta na noć i onda nikako nije mogla natrag zaspati. Od godine dana je spavala s nama u krevetu i tada je počela bolje spavati. Probudila bi se 2-3 puta, popila vode i natrag zaspala.
Nešto prije 2. rođendana smo ju počeli stavljati spavati natrag u kinderbet s nama u sobi (na moru smo počeli s prijenosnim krevetićem i nastavili tako doma). I to je nekako funkcioniralo dva mjeseca. Znala je protestirati da ne želi spavati u krevetiću ali bi na kraju zaspala. Zadnjih dva tjedna je to protestiranje počelo biti nemoguće i dugotrajno. Neki put nam treba sat vremena i više da ju uspavamo. Nastojimo se uvijek držat rutine: pidžama, pranje zubi, čitanje priče na našem krevetu i spremanje u krevetić. Nakon toga ležimo s njom u sobi dok ne zaspi. A to zna potrajati. Ili protestira protiv spavanja u krevetiću i želi na naš krevet ili se vrti po krevetu i sve živo ju smeta (od deke, jastuka, plahte...).
Zanima me da li smo ispravno postupili što smo ju prebacili u krevetić i kako da pospješimo to uspavljivanje nove rutine bez protestiranja? Također, razmišljamo da joj kupimo krevetić i stavimo ga u njezinu sobu. Ali se nikako ne možemo dogovoriti kada bi bilo pravo vrijeme za to. Ja bih probala odmah, jer mislim da bi možda lakše zaboravila na naš krevet kada ne bi bio u istoj sobi, a muž smatra da je još premalena da ju odvajamo u njezinu sobu.
Molim vas savjet. Hvala puno unaprijed.

Odgovor:

Draga mama,
ponekad uspavljivanje djeteta može biti doista zahtjevno. Buđenje nekoliko puta tijekom noći je jako iscrpljujuće i teško. Važno je da uhvatite neki trenutak tijekom dana za sebe da se barem malo odmorite kako biste imali snage i strpljenja za sve izazove tijekom dana.
Rutina koju uvodite prije spavanja je sjajna i može biti jako korisna za djevojčicu jer ju time pripremate za cijeli proces uspavljivanja. Mirna aktivnost, kao što ste naveli čitanje priče, može je dodatno opustiti i pripremiti za spavanje. Što mislite o tome da probate i neke druge aktivnosti poput pjevanja uspavanke, puštanja ugodne glazbe ili joj omogućite ugodnu masažu? To su sve aktivnosti kojima je cilj da se djevojčica dodatno opusti i umiri kako bi mogla lakše zaspati.
Sasvim je uobičajeno da djevojčica želi biti u krevetu s vama jer se s vama osjeća sigurno, mirno i zaštićeno. Kako bi mogla spavati u svojem krevetiću potrebno joj je pružiti iste te osjećaje sigurnosti, mirnoće i zaštićenosti koje trenutno osjeća najviše dok je s vama u krevetu. Vaša fizička blizina joj je važna prilikom uspavljivanja i jedan od načina kako joj možete pomoći je da ustrajete i budete uz nju prilikom njenog uspavljivanja. Može biti teško, kao što ste naveli ponekad može trajati i sat vremena prije nego li zaspi, ali je važno da ustrajete da vaša djevojčica zna da ste uz nju, da dobije osjećaj sigurnosti, mirnoće i zaštićenosti.
Dodatno biste joj mogli olakšati time da je preko dana potičete na igre koje zahtijevaju fizičku aktivnost. Primjerice, igranje skrivača, lovice, slaganja velikih kocaka prilikom kojih mora upotrijebiti većinu svojih mišića i sl. Na takav način bi djevojčica mogla “izbaciti” fizičku napetost što bi joj moglo olakšati uspavljivanje.
Seljenjem njenog krevetića u drugu sobu će je vrlo vjerojatno dodatno uznemiriti što bismo željeli izbjeći jer u dodatnoj frustraciji i stresu neće moći zaspati. Za početak, bitan korak je da može sama spavati u krevetiću pored vašeg kreveta. Kada se bude dovoljno osjećala ugodno i sigurno da sama spava, možete početi razmišljati da joj krevetić prebacite u drugu sobu. U cijelom procesu, važno ju je pratiti i slijediti njene potrebe.
Ako kroz naredni period (mjesec dana) ne bude značajnijeg pomaka u njenom uspavljivanju, preporuka je da se javite psihologu za dodatne smjernice. Možete se javiti i kod nas u Centar Proventus.
Želim Vam puno strpljenja, ustrajnosti i ljubavi. Klinfo.hr 

Radimo li nešto krivo kod navikavanja naše djevojčice da spava u svom krevetiću?

<para>To bi htjeli postići na lijepi način, bez stresa. Uvijek je išao sa mnom spavati tako da bi ja ležala pokraj njega dok on ne zaspi. Pa bi se digla i otišla od njega. Jako je sretan što je dobio svoju sobu. Ali sad mene zanima kako i na koji način da ga priviknem na spavanje samog u svojem krevetiću? Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>drago mi je pročitati kako želite svojem djetetu što olakšati privikavanje na svoju sobu i svoj krevet. Vaš dječak je sada već dovoljno veliki da bi započeli s privikavanjem na samostalno spavanje.</para>
<para>Prilikom njegovog uspavljivanja, nastavite i dalje ići s njim u njegovu sobu. Na taj način će se moći lakše umiriti kada će imati vas pored sebe što je važno da bi mogao lakše usnuti u san. Prilikom vašeg boravka u njegovoj sobi, možete mu čitati slikovnicu, pričati priču, pjevati pjesmicu, pružiti ugodnu masažicu ili neke druge mirne i ugodne aktivnosti kako biste mu olakšali uspavljivanje.</para>
<para>Nakon što zaspi, kao što ste i radili, dignite se i otiđite u svoju sobu. Ako se tijekom noći probodi i dođe vam u krevet, odvedite ga u njegov krevet i budite s njime dok opet ne zaspi. Ovaj proces navikavanja na samostalni krevet i sobu može potrajati neko vrijeme i bitno je da u njemu ustrajete. Važno je da mu se ne predbacuje ili stvara osjećaj krivnje zato što ne može sam spavati.
Budite uz njega, pružite mu podršku, razumijevanje i s vremenom će se vaš dječak naviknuti na svoju sobu koja ga jako veseli.</para>
<para>Želim Vam puno ljubavi, strpljenja i upornosti.</para>

Kako priviknuti dijete (4) da spava u svojoj sobi i svom krevetu? Pozdrav, imamo sina od 4 godine koji od malena spava s nama u našem krevetu. Ali kako je postao sad već veći, polako bi ga počeli privikavati na njegovu sobu, na njegov krevet. To bi htjeli postići na lijepi način, bez stresa. Uvijek je išao sa mnom spavati tako da bi ja ležala pokraj njega dok on ne zaspi. Pa bi se digla i otišla od njega. Jako je sretan što je dobio svoju sobu. Ali sad mene zanima kako i na koji način da ga priviknem na spavanje samog u svojem krevetiću? Hvala.

Odgovor:

Draga mama,
drago mi je pročitati kako želite svojem djetetu što olakšati privikavanje na svoju sobu i svoj krevet. Vaš dječak je sada već dovoljno veliki da bi započeli s privikavanjem na samostalno spavanje.
Prilikom njegovog uspavljivanja, nastavite i dalje ići s njim u njegovu sobu. Na taj način će se moći lakše umiriti kada će imati vas pored sebe što je važno da bi mogao lakše usnuti u san. Prilikom vašeg boravka u njegovoj sobi, možete mu čitati slikovnicu, pričati priču, pjevati pjesmicu, pružiti ugodnu masažicu ili neke druge mirne i ugodne aktivnosti kako biste mu olakšali uspavljivanje.
Nakon što zaspi, kao što ste i radili, dignite se i otiđite u svoju sobu. Ako se tijekom noći probodi i dođe vam u krevet, odvedite ga u njegov krevet i budite s njime dok opet ne zaspi. Ovaj proces navikavanja na samostalni krevet i sobu može potrajati neko vrijeme i bitno je da u njemu ustrajete. Važno je da mu se ne predbacuje ili stvara osjećaj krivnje zato što ne može sam spavati.
Budite uz njega, pružite mu podršku, razumijevanje i s vremenom će se vaš dječak naviknuti na svoju sobu koja ga jako veseli.
Želim Vam puno ljubavi, strpljenja i upornosti. Klinfo.hr 

Kako priviknuti dijete (4) da spava u svojoj sobi i svom krevetu?

<para>U pozadini svega stoje promjene koje su se događale unutar obitelji (bolest majke, očeva operacija) ali i dolazak sestrice. Sve znamo, ali nikako ne uspijevamo korigirati ponašanje. Tete u vrtiću se isto žale na njega. Mi stalno razgovaramo, objašnjavamo, ljubimo ga, pa ga nekad "kaznimo" (tipa ukidanje crtića), ali ništa ne pomaže. Imate li kakav savjet? Ne znamo što više činiti. Hvala
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>osjeti se kako zaista želite korigirati sinovo ponašanje jer se ponaša agresivno i neposlušno, i kod kuće i u vrtiću. Čini se kako ste pokušali razne metode, no mislite kako niti jedna ne djeluje. To zaista može biti obeshrabrujuće.</para>
<para>Drago mi je pročitati kako ste svjesni što bi se moglo nalaziti u pozadini njegova ponašanja. Kako ste odlično primijetili, njegova agresivnost i neposluh vrlo vjerojatno su posljedica mnogih stresnih situacija i promjena koje trenutno proživljava u svojem životu.</para>
<para>U stresnim situacijama djetetu je potrebno, više nego inače, sigurna i pouzdana roditeljska baza, koja će ga umiriti, razumjeti i učiniti sigurnim. Jedan od načina kako to možete postići je empatičkim reflektiranjem. Sve što vidite kod djeteta jednostavno izgovorite na suosjećajan način. Primjerice, „Vidim da si toliko ljut da bacaš igračke po sobi” ili „Toliko te razljutilo što moraš ići u vrtić, da se ne želiš obući.” Na takav način pokazujemo djetetu da ga vidimo, razumijemo i da nam je stalo da mu pomognemo. Empatičkim reflektiranjem mu možemo dodatno pomoći da se fizički i psihički umiri. Prilikom empatičkog reflektiranja važno je biti svjestan i granica koje su nužne djetetu i dosljedno ih se pridržavati. Primjerice, „Vidim da te jako ljuti što ideš u vrtić da ne želiš obući tenisice. No, po vani hodamo u tenisicama. Odaberi koje tenisice želiš obući.” Dakle, važno je postaviti granicu koje ćemo se držati, kao u ovom primjeru. Iako dijete negoduje zbog vrtića, i ne želi obuti tenisice, ono će obuti tenisice jer je to pravilo koje svi slijedimo. Ali, dajemo mu slobodu da ono samo odabere koje tenisice želi obuti.</para>
<para>Od pomoći može biti i zajedničko igranje. Pronađite vrijeme koje će biti samo za vas i vaše dijete i jednostavno se s njime igrate. Igranje poput djeteta ima mnogo pozitivnih učinaka na samo dijete i na vaš međusobni odnos. Napunite ga svojom pažnjom, osjećajem kontrole gdje će on moći birati kako i na koji način ćete se igrati te jednostavno uživajte u igri kao što ste se nekada kao mali igrali. Vaša zajednička igra mu može pomoći da se osjeća sigurnije, mirnije i sretnije.</para>
<para>Ako se njegovo ponašanje neće promijeniti u narednom razdoblju (1-2 mjeseca), preporuka je da se javite psihologu. Možete se javiti i nama u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice što možete napraviti u specifičnim situacijama.</para>
<para>Želim vam puno sreće.</para>

Nakon niza promjena u obitelji, dječak (5) se ponaša agresivno Dobar dan! Imamo sina od 5 godina koji se počeo agresivno ponašati i u vrtiću i kod kuće. Općenito je postao agresivniji i neposlušniji. U pozadini svega stoje promjene koje su se događale unutar obitelji (bolest majke, očeva operacija) ali i dolazak sestrice. Sve znamo, ali nikako ne uspijevamo korigirati ponašanje. Tete u vrtiću se isto žale na njega. Mi stalno razgovaramo, objašnjavamo, ljubimo ga, pa ga nekad "kaznimo" (tipa ukidanje crtića), ali ništa ne pomaže. Imate li kakav savjet? Ne znamo što više činiti. Hvala

Odgovor:

Draga mama,
osjeti se kako zaista želite korigirati sinovo ponašanje jer se ponaša agresivno i neposlušno, i kod kuće i u vrtiću. Čini se kako ste pokušali razne metode, no mislite kako niti jedna ne djeluje. To zaista može biti obeshrabrujuće.
Drago mi je pročitati kako ste svjesni što bi se moglo nalaziti u pozadini njegova ponašanja. Kako ste odlično primijetili, njegova agresivnost i neposluh vrlo vjerojatno su posljedica mnogih stresnih situacija i promjena koje trenutno proživljava u svojem životu.
U stresnim situacijama djetetu je potrebno, više nego inače, sigurna i pouzdana roditeljska baza, koja će ga umiriti, razumjeti i učiniti sigurnim. Jedan od načina kako to možete postići je empatičkim reflektiranjem. Sve što vidite kod djeteta jednostavno izgovorite na suosjećajan način. Primjerice, „Vidim da si toliko ljut da bacaš igračke po sobi” ili „Toliko te razljutilo što moraš ići u vrtić, da se ne želiš obući.” Na takav način pokazujemo djetetu da ga vidimo, razumijemo i da nam je stalo da mu pomognemo. Empatičkim reflektiranjem mu možemo dodatno pomoći da se fizički i psihički umiri. Prilikom empatičkog reflektiranja važno je biti svjestan i granica koje su nužne djetetu i dosljedno ih se pridržavati. Primjerice, „Vidim da te jako ljuti što ideš u vrtić da ne želiš obući tenisice. No, po vani hodamo u tenisicama. Odaberi koje tenisice želiš obući.” Dakle, važno je postaviti granicu koje ćemo se držati, kao u ovom primjeru. Iako dijete negoduje zbog vrtića, i ne želi obuti tenisice, ono će obuti tenisice jer je to pravilo koje svi slijedimo. Ali, dajemo mu slobodu da ono samo odabere koje tenisice želi obuti.
Od pomoći može biti i zajedničko igranje. Pronađite vrijeme koje će biti samo za vas i vaše dijete i jednostavno se s njime igrate. Igranje poput djeteta ima mnogo pozitivnih učinaka na samo dijete i na vaš međusobni odnos. Napunite ga svojom pažnjom, osjećajem kontrole gdje će on moći birati kako i na koji način ćete se igrati te jednostavno uživajte u igri kao što ste se nekada kao mali igrali. Vaša zajednička igra mu može pomoći da se osjeća sigurnije, mirnije i sretnije.
Ako se njegovo ponašanje neće promijeniti u narednom razdoblju (1-2 mjeseca), preporuka je da se javite psihologu. Možete se javiti i nama u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice što možete napraviti u specifičnim situacijama.
Želim vam puno sreće. Klinfo.hr 

Nakon niza promjena u obitelji, dječak (5) se ponaša agresivno

<para>Zbližile smo se par mjeseci nakon što joj je preminuo suprug. Znala sam da je usamljena i sama, i jednostavno sam se sažalila nad njom i pružila joj utjehu i rekla da ću zauvijek biti uz nju. Prijateljica ima troje djece. Najstarije je mojih godina, srednje ima 17 godina, a najmanje 5 godina.</para>
<para>Zbližile smo se odmah, a nakon prvog dolaska u njezinu kuću počela mi je biti jako draga, prirasla mi je srcu, zavoljela sam ju, život sam spremna dati za nju i njezinu djecu. Slale smo jedna drugoj poruke tipa "volim te, značiš mi, stalo mi je do tebe", ali sve prijateljski. Problem je što su moji roditelji mislili zbog tih poruka da smo ja i prijateljica u ljubavnoj vezi. Jednostavno su pomislili da smo ja i ona ljubavni par, što je bilo za ne povjerovati. Zabranili su mi svaki kontakt s njom i mi tu nismo mogle ništa, jer je otac zaprijetio prijateljici da će joj zvati socijalnu radnicu da joj oduzmu djecu.</para>
<para>Mi se i dalje dopisujemo i viđamo potajno, vodimo maratonske razgovore do kasno u noć, jer želimo jedna uz drugu zauvijek ostati. Jako mi puno znači. Ona mene tretira kao svoje dijete, a ja nju kao svoju drugu majku. Toliko smo bliske, jedna drugoj govorimo tajne, mogu joj sve reći kao i ona meni, a da znam da će to držati samo za sebe. Jednostavno ne znam kako to izvesti da je vratim. Kao što je to bilo prije 7 mjeseci. Da idemo jedna kod druge, da se možemo zagrliti, poljubiti, bez da strepimo hoće li nas netko vidjeti. Ne znam na koji način to izvesti, a da svoje roditelje ne povrijedim. Jer stalo mi je do prijateljice, želim ostati zauvijek uz nju, ne želim je napustiti jer je previše volim.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>žao mi je što se nalaziš u situaciji u kojoj udovoljavanje željama roditelja isključuje tvoje želje i odabir. Napisala si da ne znaš kako izvesti da se situacija vrati na staro (da se možeš družiti s prijateljicom) a da ne povrijediš roditelje. U ovom trenutku ni ja to ne mogu znati, no mogu ti postaviti nekoliko pitanja koja će te usmjeriti što i kako dalje.</para>
<para>Jesi li razgovarala s roditeljima o tome koliko ti znači prijateljica? Jesi li ih pitala što ih točno smeta, koji su njihovi strahovi? Postoji li opcija kompromisa između tebe i roditelja?</para>
<para>Nekada roditelji reagiraju iz straha. Nekada iz neznanja i nedostatka informacija. Nekada ti roditelji uspiju odagnati svoje strahove i nekada ih same informacije potaknu da „stanu na loptu“ i da promijene svoje reakcije. Nekada. Zato bi bilo dobro da razgovaraš s njima i daš im potrebne informacije, saznaš njihove razloge i sagledaš njihovu perspektivu. Možda tada oni uspiju sagledati i tvoju.</para>
<para>Nekada roditelji ne mogu ući u cipele djeteta i jednostavno i dalje unatoč informacijama, razgovorima itd. i dalje ostaju pri svome. Njihovi stavovi i vrijednosti mogu biti toliko jaki da ih ništa ne može promijeniti. U toj situaciji ukoliko želimo slijediti svoje želje i odabire, a koji su u suprotnosti s njihovima, ne možemo izbjeći činjenicu da će biti nezadovoljni. Bit će nezadovoljni i povrijeđeni. No tada trebaš postaviti pitanje sebi: što će prevagnuti – tvoj odabir koji te čini sretnom ili želja da ih ne povrijediš?</para>
<para>Znam da odluka nije laka i nju ne moraš donijeti odmah. Daj si vremena. Ako procijeniš da ti je potrebna podrška, obrati se psihologu/psihoterapeutu. Vjerujem da će ti se s vremenom iskristalizirati i da ćeš naći opciju koja će ti biti prihvatljiva.</para>
<para>Ako bi roditelji pristali, uvijek možete zajedno potražiti stručnu pomoć kako bi kao obitelj iskomunicirali pred nepristranom osobom što vas muči. Stručna pomoć tu može biti ključna kako bi i tebi i roditeljima bilo lakše sagledati perspektivu onog drugog. Preduvjet je da svi zaista želite sudjelovati u tome.</para>
<para>Želim ti puno sreće.</para>

Roditelji mi brane družiti se s prijateljicom koja je 18 godina starija od mene Imam 19 godina. Roditelji mi brane komunicirati s prijateljicom koja je starija od mene 18 godina. Znam da je velika razlika u godinama, ali meni, a ni njoj to ne smeta. Zbližile smo se par mjeseci nakon što joj je preminuo suprug. Znala sam da je usamljena i sama, i jednostavno sam se sažalila nad njom i pružila joj utjehu i rekla da ću zauvijek biti uz nju. Prijateljica ima troje djece. Najstarije je mojih godina, srednje ima 17 godina, a najmanje 5 godina.
Zbližile smo se odmah, a nakon prvog dolaska u njezinu kuću počela mi je biti jako draga, prirasla mi je srcu, zavoljela sam ju, život sam spremna dati za nju i njezinu djecu. Slale smo jedna drugoj poruke tipa "volim te, značiš mi, stalo mi je do tebe", ali sve prijateljski. Problem je što su moji roditelji mislili zbog tih poruka da smo ja i prijateljica u ljubavnoj vezi. Jednostavno su pomislili da smo ja i ona ljubavni par, što je bilo za ne povjerovati. Zabranili su mi svaki kontakt s njom i mi tu nismo mogle ništa, jer je otac zaprijetio prijateljici da će joj zvati socijalnu radnicu da joj oduzmu djecu.
Mi se i dalje dopisujemo i viđamo potajno, vodimo maratonske razgovore do kasno u noć, jer želimo jedna uz drugu zauvijek ostati. Jako mi puno znači. Ona mene tretira kao svoje dijete, a ja nju kao svoju drugu majku. Toliko smo bliske, jedna drugoj govorimo tajne, mogu joj sve reći kao i ona meni, a da znam da će to držati samo za sebe. Jednostavno ne znam kako to izvesti da je vratim. Kao što je to bilo prije 7 mjeseci. Da idemo jedna kod druge, da se možemo zagrliti, poljubiti, bez da strepimo hoće li nas netko vidjeti. Ne znam na koji način to izvesti, a da svoje roditelje ne povrijedim. Jer stalo mi je do prijateljice, želim ostati zauvijek uz nju, ne želim je napustiti jer je previše volim.

Odgovor:

Draga čitateljice,
žao mi je što se nalaziš u situaciji u kojoj udovoljavanje željama roditelja isključuje tvoje želje i odabir. Napisala si da ne znaš kako izvesti da se situacija vrati na staro (da se možeš družiti s prijateljicom) a da ne povrijediš roditelje. U ovom trenutku ni ja to ne mogu znati, no mogu ti postaviti nekoliko pitanja koja će te usmjeriti što i kako dalje.
Jesi li razgovarala s roditeljima o tome koliko ti znači prijateljica? Jesi li ih pitala što ih točno smeta, koji su njihovi strahovi? Postoji li opcija kompromisa između tebe i roditelja?
Nekada roditelji reagiraju iz straha. Nekada iz neznanja i nedostatka informacija. Nekada ti roditelji uspiju odagnati svoje strahove i nekada ih same informacije potaknu da „stanu na loptu“ i da promijene svoje reakcije. Nekada. Zato bi bilo dobro da razgovaraš s njima i daš im potrebne informacije, saznaš njihove razloge i sagledaš njihovu perspektivu. Možda tada oni uspiju sagledati i tvoju.
Nekada roditelji ne mogu ući u cipele djeteta i jednostavno i dalje unatoč informacijama, razgovorima itd. i dalje ostaju pri svome. Njihovi stavovi i vrijednosti mogu biti toliko jaki da ih ništa ne može promijeniti. U toj situaciji ukoliko želimo slijediti svoje želje i odabire, a koji su u suprotnosti s njihovima, ne možemo izbjeći činjenicu da će biti nezadovoljni. Bit će nezadovoljni i povrijeđeni. No tada trebaš postaviti pitanje sebi: što će prevagnuti – tvoj odabir koji te čini sretnom ili želja da ih ne povrijediš?
Znam da odluka nije laka i nju ne moraš donijeti odmah. Daj si vremena. Ako procijeniš da ti je potrebna podrška, obrati se psihologu/psihoterapeutu. Vjerujem da će ti se s vremenom iskristalizirati i da ćeš naći opciju koja će ti biti prihvatljiva.
Ako bi roditelji pristali, uvijek možete zajedno potražiti stručnu pomoć kako bi kao obitelj iskomunicirali pred nepristranom osobom što vas muči. Stručna pomoć tu može biti ključna kako bi i tebi i roditeljima bilo lakše sagledati perspektivu onog drugog. Preduvjet je da svi zaista želite sudjelovati u tome.
Želim ti puno sreće. Klinfo.hr 

KRISTINA BAČKONJA

Roditelji mi brane družiti se s prijateljicom koja je 18 godina starija od mene

<para>Međutim, ja toga nisam svjesna dok to radim, tek kasnije vidim koliko je kose na mome krevetu. U više navrata pokušavala sam prestati s time, ali radi se o tome da je to ponašanje nesvjesno i ne mogu se zaustaviti snagom volje. Većinom se radi o kosi, ali nedavno sam počela čupati i obrve. Istraživala sam i zaključila kako se radi o trihotilomaniji. Vrlo me pogodilo kada sam to saznala, te ne znam što da radim dalje. To je također utjecalo na moje samopouzdanje, nisam više vesela kao prije, ne želim se družiti jer me sram kako izgledam, što su i drugi primijetili i više me ne zovu van. Jako mi je teško o tome s ikim razgovarati, iako su roditelji primijetili da se nešto događa. Molim savjet, hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>veliki je korak što si se javila ovdje i potražila pomoć. Budući da tvoji problemi traju već dvije godine, uvjerena sam da ti zaista nije lako. Postoje situacije kada nam je neophodna pomoć stručnjaka jer smo sami „zapeli“. I to je sasvim normalno – kada bi sve sami znali i mogli, stručnjaci tada uopće ne bi bili potrebni.</para>
<para>Stoga je moj savjet prvenstveno da se što prije direktno obratiš psihoterapeutu koji će ti pomoći ukloniti uzroke ovog problema. Psihoterapija je terapija razgovorom i u ovom momentu bih rekla da ti je neophodna. Budući da stručnjaci nisu prijatelji niti roditelji, te da se svakodnevno susreću s brojnim problemima koje ljudi imaju, takvoj osobi se možeš obratiti s punim povjerenjem. Nekada je lakše razgovarati s nekim tko nam nije blizak te u isto vrijeme ne prosuđuje, osuđuje niti se čudi.</para>
<para>Budući da stresne situacije ne možeš u potpunosti izbjeći, smatram da je važno naći uzrok i na njemu poraditi s psihoterapeutom. Svrha terapije je da se naučiš nositi sa stresom na način koji ti neće štetiti, a da bi do toga došli važno je da direktno razgovaraš sa stručnom osobom.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>

Patim od trihotilomanije i ne znam kako da si pomognem Poštovani, imam 19 godina. Unazad dvije godine primijetila sam određena ponašanja koja se javljaju kad sam po stresom - čupanje kose. Međutim, ja toga nisam svjesna dok to radim, tek kasnije vidim koliko je kose na mome krevetu. U više navrata pokušavala sam prestati s time, ali radi se o tome da je to ponašanje nesvjesno i ne mogu se zaustaviti snagom volje. Većinom se radi o kosi, ali nedavno sam počela čupati i obrve. Istraživala sam i zaključila kako se radi o trihotilomaniji. Vrlo me pogodilo kada sam to saznala, te ne znam što da radim dalje. To je također utjecalo na moje samopouzdanje, nisam više vesela kao prije, ne želim se družiti jer me sram kako izgledam, što su i drugi primijetili i više me ne zovu van. Jako mi je teško o tome s ikim razgovarati, iako su roditelji primijetili da se nešto događa. Molim savjet, hvala.

Odgovor:

Draga čitateljice,
veliki je korak što si se javila ovdje i potražila pomoć. Budući da tvoji problemi traju već dvije godine, uvjerena sam da ti zaista nije lako. Postoje situacije kada nam je neophodna pomoć stručnjaka jer smo sami „zapeli“. I to je sasvim normalno – kada bi sve sami znali i mogli, stručnjaci tada uopće ne bi bili potrebni.
Stoga je moj savjet prvenstveno da se što prije direktno obratiš psihoterapeutu koji će ti pomoći ukloniti uzroke ovog problema. Psihoterapija je terapija razgovorom i u ovom momentu bih rekla da ti je neophodna. Budući da stručnjaci nisu prijatelji niti roditelji, te da se svakodnevno susreću s brojnim problemima koje ljudi imaju, takvoj osobi se možeš obratiti s punim povjerenjem. Nekada je lakše razgovarati s nekim tko nam nije blizak te u isto vrijeme ne prosuđuje, osuđuje niti se čudi.
Budući da stresne situacije ne možeš u potpunosti izbjeći, smatram da je važno naći uzrok i na njemu poraditi s psihoterapeutom. Svrha terapije je da se naučiš nositi sa stresom na način koji ti neće štetiti, a da bi do toga došli važno je da direktno razgovaraš sa stručnom osobom.
Šaljem ti podršku. Klinfo.hr 

Patim od trihotilomanije i ne znam kako da si pomognem

<para>.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>prema težini djeteta, 700 mililitara bi trebalo biti dovoljno da dijete dobiva na težini. Najbolja mjera je li dijete dovoljno jede je napredak djeteta. U pravilu u prvom tromjesečju djeca dobivaju oko 160-170 grama na tjedan.</para>

Pije li moja beba dnevno dovoljno mlijeka? Molim vas savjet. Imam dijete od 2 mjeseca i šest dana, ali nikad po obroku ne popije istu količinu mlijeka. Računajući sve zajedno, na dan popije oko 710 ml. Je li joj to dovoljno? Ima oko 5,5 kg .

Odgovor:

Poštovana,
prema težini djeteta, 700 mililitara bi trebalo biti dovoljno da dijete dobiva na težini. Najbolja mjera je li dijete dovoljno jede je napredak djeteta. U pravilu u prvom tromjesečju djeca dobivaju oko 160-170 grama na tjedan. Klinfo.hr 

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ

Pije li moja beba dnevno dovoljno mlijeka?

<para>Beba sad već ima 6 mjeseci i često gleda u svoje ruke, a kad je zovem imenom, ona ne reagira, pa me strah autizma. Bila je kod doktora za sluh i rekao je da čuje, pa me sad još više brine taj autizam, da dijete možda nije u "svom" svijetu. Njenoj pedijatrici sam rekla da kad je zovem da ne reagira, ali ona nije na to ništa rekla kad je vidjela da joj je sluh u redu. Molim vas da mi kažete vaše mišljenje i da li postoji neka pretraga koja bi potvrdila da li je riječ o autizmu ili je nešto drugo u pitanju? Koje pretrage bi nam još preporučili? Hvala i lijep pozdrav.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>u ovoj dobi je prerano govoriti o dijagnozi autizma. S obzirom na simptome koje opisujete preporučujem da se javite na pregled neuropedijatru kako bi se vidjelo zašto ne reagira kada ju zovete.</para>

Beba od 6 mjeseci ne reagira kad ju zovem. Koje pretrage napraviti? Poštovanje, bebi od 3,5 mjeseca ustanovljen je horizontalni nistagmus, okice idu lijevo-desno. Kako vježbamo bolje fokusira pogled i prati igračku. Beba sad već ima 6 mjeseci i često gleda u svoje ruke, a kad je zovem imenom, ona ne reagira, pa me strah autizma. Bila je kod doktora za sluh i rekao je da čuje, pa me sad još više brine taj autizam, da dijete možda nije u "svom" svijetu. Njenoj pedijatrici sam rekla da kad je zovem da ne reagira, ali ona nije na to ništa rekla kad je vidjela da joj je sluh u redu. Molim vas da mi kažete vaše mišljenje i da li postoji neka pretraga koja bi potvrdila da li je riječ o autizmu ili je nešto drugo u pitanju? Koje pretrage bi nam još preporučili? Hvala i lijep pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,
u ovoj dobi je prerano govoriti o dijagnozi autizma. S obzirom na simptome koje opisujete preporučujem da se javite na pregled neuropedijatru kako bi se vidjelo zašto ne reagira kada ju zovete. Klinfo.hr 

IVA PALČIĆ

Beba od 6 mjeseci ne reagira kad ju zovem. Koje pretrage napraviti?

<para>U prvim mjesecima smo imali grčeve, sada ih više nemamo, no imamo problema s podrigivanjem, u smislu da nekad zna podrigivati i sat vremena nakon hranjenja. Po danu nekad odspava 3 puta po sat vremena, 45 min, ovisi kako kada. Problem nastaje kod noćnog spavanja. Ona brzo zaspi, ima dosta lagan san i budi se svakih sat vremena, sat i pol/maksimalno 2 sata. U snu se stalno meškolji, miče se, mlati rukama i nogama. Hranim ju na zahtjev, što bude svaka cca 3 sata po noći, a po danu zna i 4 sata proći do sljedećeg hranjenja. Znam da je svaka beba priča za sebe, ali s obzirom na to da će uskoro napuniti 4 mjeseca, ne bi li joj san trebao postati čvršći ili barem da mirno spava 3 sata u komadu (da se ne budi svakih sat vremena)? Po noći ju nakon hranjenja nosim da podrigne, jastuk joj je podignut u slučaju refluksa. Razmišljam da li da pređemo na Novalac 1, možda joj je hrana slaba? Oprostite na dužem postu. Hvala.</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>djeca su različita, kao što ste i sami konstatirali, odnosno svako dijete ima neki svoj bioritam. Ona često jede noću i zato crijeva rade. Ono što ćete moći napraviti je, kada navrši 4 mjeseca, početi dohranu. Savjetujem da počnete sa žitaricama, npr. rižine ili kukurzne dojenačke pahuljice koje možete onda kombinirati s mlijekom, i nakon što ih prihvati, premjestiti na večernji obrok. Tako će biti sitija tijekom noći i vjerojatno će imati dulji san do prvog buđenja radi jela. Novalac AC i Novalac 1 imaju istu kalorijsku vrijednost, no možete pokušati, možda joj bude više odgovaralo.</para>

Beba ima 4 mjeseca, problem s podrigivanjem i noćnim buđenjima Poštovana, moja beba će za 10 dana napuniti 4 mjeseca. Na adaptiranom je mlijeku, Novalac Ac. U prvim mjesecima smo imali grčeve, sada ih više nemamo, no imamo problema s podrigivanjem, u smislu da nekad zna podrigivati i sat vremena nakon hranjenja. Po danu nekad odspava 3 puta po sat vremena, 45 min, ovisi kako kada. Problem nastaje kod noćnog spavanja. Ona brzo zaspi, ima dosta lagan san i budi se svakih sat vremena, sat i pol/maksimalno 2 sata. U snu se stalno meškolji, miče se, mlati rukama i nogama. Hranim ju na zahtjev, što bude svaka cca 3 sata po noći, a po danu zna i 4 sata proći do sljedećeg hranjenja. Znam da je svaka beba priča za sebe, ali s obzirom na to da će uskoro napuniti 4 mjeseca, ne bi li joj san trebao postati čvršći ili barem da mirno spava 3 sata u komadu (da se ne budi svakih sat vremena)? Po noći ju nakon hranjenja nosim da podrigne, jastuk joj je podignut u slučaju refluksa. Razmišljam da li da pređemo na Novalac 1, možda joj je hrana slaba? Oprostite na dužem postu. Hvala.
Odgovor:
Poštovana,
djeca su različita, kao što ste i sami konstatirali, odnosno svako dijete ima neki svoj bioritam. Ona često jede noću i zato crijeva rade. Ono što ćete moći napraviti je, kada navrši 4 mjeseca, početi dohranu. Savjetujem da počnete sa žitaricama, npr. rižine ili kukurzne dojenačke pahuljice koje možete onda kombinirati s mlijekom, i nakon što ih prihvati, premjestiti na večernji obrok. Tako će biti sitija tijekom noći i vjerojatno će imati dulji san do prvog buđenja radi jela. Novalac AC i Novalac 1 imaju istu kalorijsku vrijednost, no možete pokušati, možda joj bude više odgovaralo. Klinfo.hr 

Beba ima 4 mjeseca, problem s podrigivanjem i noćnim buđenjima

<para>Od tada me ne pušta u izlaske i neprestano mi govorim da lažem. Kada pokušam to riješiti i obratim se tati, okrivi me da sam ja kriva za njihove svađe i da se s njim svađa zbog mene. Uza sve to, nikad nije dovoljno ništa što napravim, pa mi je danas rekla da ne želi da imam djecu, pa da ja imam probleme kao ona sa mnom. Moj odgovor na to je bio da nije ni svjesna koliko je sretna, jer nisam problematična - ne pušim, ne pijem, ne izlazim toliko često, prolazim vrlo dobrim u školi, no ona je rekla na to da nije sretna. Također mi non stop govori kako bi ja sigurno željela da nje nema, pa da mogu raditi sve što poželim. To na mene ostavlja ozbiljne posljedice i svaku noć plačem. Razmišljala sam čak i o razgovoru sa školskim psihologom. Molim vas da odgovorite što prije, jer ne znam što da radim.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>imam dojam kako se često u problematici odnosa roditelja i adolescenata naglasak stavlja na teškoće koje roditelji doživljavaju sa svojom djecom, dok se rjeđe priča o situacijama kad adolescent ima teškoće s roditeljem/ima.</para>
<para>U periodu kad djeca odrastaju i postaju mlade neovisne osobe, ponekad roditelji imaju velikih teškoća s prihvaćanjem da više nisu toliko potrebni kao što su bili kad je dijete bilo manje (iako su i dalje neizmjerno važni i uvijek će ostati). Tada se neki roditelji znaju postaviti na način da „stežu“ svoju djecu i teško im prepuštaju bilo kakvu kontrolu nad svojim životom što zatim dovede do svađa i razmirica. U takvim situacijama vi se i dalje trebate zauzimati za sebe, a s druge strane i dalje poštovati svoju majku što je ponekad sigurno vrlo teško izvesti u isto vrijeme.</para>
<para>Iz vaših riječi dobivam dojam da dobro procjenjujete što su poželjna, a što nepoželjna ponašanja i već sami odlučujete da nećete ulaziti u određena problematična ponašanja – ne zato što vam je to netko zabranio, već zato što ste dovoljno zreli da znate da su ona loša za vas. Međutim, probleme koje doživljavate s majkom je vrlo teško riješiti samo s vašom voljom i inicijativom, tako da vam svakako savjetujem da porazgovarate sa školskim psihologom i ako je moguće, da u nekom trenutku imate i zajednički susret majka, vi i psiholog. Razgovor neće riješiti sve vaše probleme, ali već samim činom da nekome naglas ispričate sve što vas muči može dovesti do olakšanja.</para>
<para>Voljela bih vam za kraj samo naglasiti da nitko od nas nije odgovoran za tuđu sreću, pa tako niste ni vi odgovorni za sreću svoje majke. Vi tome možete pridonijeti, ali hoće li ona biti sretna ili ne, to uistinu nije vaša odgovornost.</para>
<para>Srdačan pozdrav!</para>

Stalno se svađam s mamom i govori mi ružne stvari zbog kojih plačem Poštovani, imam 17 godina i idem u 3. srednje. U zadnje vrijeme često se svađam s mamom koja iz ničega napravi ogromnu dramu. Mislim da je problem nastao kad sam stupila u vezu sa svojim dečkom. Od tada me ne pušta u izlaske i neprestano mi govorim da lažem. Kada pokušam to riješiti i obratim se tati, okrivi me da sam ja kriva za njihove svađe i da se s njim svađa zbog mene. Uza sve to, nikad nije dovoljno ništa što napravim, pa mi je danas rekla da ne želi da imam djecu, pa da ja imam probleme kao ona sa mnom. Moj odgovor na to je bio da nije ni svjesna koliko je sretna, jer nisam problematična - ne pušim, ne pijem, ne izlazim toliko često, prolazim vrlo dobrim u školi, no ona je rekla na to da nije sretna. Također mi non stop govori kako bi ja sigurno željela da nje nema, pa da mogu raditi sve što poželim. To na mene ostavlja ozbiljne posljedice i svaku noć plačem. Razmišljala sam čak i o razgovoru sa školskim psihologom. Molim vas da odgovorite što prije, jer ne znam što da radim.

Odgovor:

Draga čitateljice,
imam dojam kako se često u problematici odnosa roditelja i adolescenata naglasak stavlja na teškoće koje roditelji doživljavaju sa svojom djecom, dok se rjeđe priča o situacijama kad adolescent ima teškoće s roditeljem/ima.
U periodu kad djeca odrastaju i postaju mlade neovisne osobe, ponekad roditelji imaju velikih teškoća s prihvaćanjem da više nisu toliko potrebni kao što su bili kad je dijete bilo manje (iako su i dalje neizmjerno važni i uvijek će ostati). Tada se neki roditelji znaju postaviti na način da „stežu“ svoju djecu i teško im prepuštaju bilo kakvu kontrolu nad svojim životom što zatim dovede do svađa i razmirica. U takvim situacijama vi se i dalje trebate zauzimati za sebe, a s druge strane i dalje poštovati svoju majku što je ponekad sigurno vrlo teško izvesti u isto vrijeme.
Iz vaših riječi dobivam dojam da dobro procjenjujete što su poželjna, a što nepoželjna ponašanja i već sami odlučujete da nećete ulaziti u određena problematična ponašanja – ne zato što vam je to netko zabranio, već zato što ste dovoljno zreli da znate da su ona loša za vas. Međutim, probleme koje doživljavate s majkom je vrlo teško riješiti samo s vašom voljom i inicijativom, tako da vam svakako savjetujem da porazgovarate sa školskim psihologom i ako je moguće, da u nekom trenutku imate i zajednički susret majka, vi i psiholog. Razgovor neće riješiti sve vaše probleme, ali već samim činom da nekome naglas ispričate sve što vas muči može dovesti do olakšanja.
Voljela bih vam za kraj samo naglasiti da nitko od nas nije odgovoran za tuđu sreću, pa tako niste ni vi odgovorni za sreću svoje majke. Vi tome možete pridonijeti, ali hoće li ona biti sretna ili ne, to uistinu nije vaša odgovornost.
Srdačan pozdrav! Klinfo.hr 

Tanja Babić Franjkić

Stalno se svađam s mamom i govori mi ružne stvari zbog kojih plačem

<para>Trebali smo primiti i drugu dozu za 2 mjeseca, ali pošto je dijete stalno bilo bolesno, cjepivo se stalno odgađalo. Hoće li biti ikakvih posljedica za dijete ako odustanemo od druge doze tj. da ju uopće ne primi?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovani,</para>
<para>neće biti nikakvih posljedica za dijete ako ne primi drugu dozu, ali morate znati da je s jednom dozom postignuta samo djelomična imunost i nepotpuna zaštita protiv Pneumokoka.
Savjetujem da mu date, kada ozdravi, i drugu dozu Prevenara 13</para>

Smijemo li odustati od druge doze redovnog cjepiva i ima li posljedica za dijete? Lijep pozdrav, točno dva mjeseca prije drugog rođendana smo primili redovno cjepivo, a ujedno odmah i cjepivo protiv pneumokoka prevenar 13. Trebali smo primiti i drugu dozu za 2 mjeseca, ali pošto je dijete stalno bilo bolesno, cjepivo se stalno odgađalo. Hoće li biti ikakvih posljedica za dijete ako odustanemo od druge doze tj. da ju uopće ne primi?

Odgovor:

Poštovani,
neće biti nikakvih posljedica za dijete ako ne primi drugu dozu, ali morate znati da je s jednom dozom postignuta samo djelomična imunost i nepotpuna zaštita protiv Pneumokoka.
Savjetujem da mu date, kada ozdravi, i drugu dozu Prevenara 13 Klinfo.hr 

Smijemo li odustati od druge doze redovnog cjepiva i ima li posljedica za dijete?

<para>Temperature ni groznice nema. Unatrag godinu dana već tri puta je imao takve probleme. Ne mogu povezati tu pojavu s konzumiranjem neke hrane, niti s npr. stresnim situacijama (tipa ispit u školi i slično). Što bi po vašem mišljenju mogao biti uzrok tome i treba li dijete možda obradu gastroenterologa? Hvala unaprijed!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>po ovom što opisujete mislim da bi trebala obrada gastroenterologa kako bi se iskristalizirali razlozi zbog čega se to događa. Prije pregleda, vodite dnevnik tj. zapišite sve obroke od dana kada se javilo povraćanje, kako bi se kod pregleda eventualno moglo identificirati da li ga nešto iz hrane ponavljano provocira.</para>

Nekoliko puta godišnje dijete ima ozbiljne probavne probleme s povraćanjem i proljevom Poštovani, dijete 8 godina staro ima povremenih problema s probavom. Dogodi se da povraća 2-3 dana i ima proljev tijekom 7-10 dana. Stolica na pretragama bude uredna i na viruse i na bakterije. Temperature ni groznice nema. Unatrag godinu dana već tri puta je imao takve probleme. Ne mogu povezati tu pojavu s konzumiranjem neke hrane, niti s npr. stresnim situacijama (tipa ispit u školi i slično). Što bi po vašem mišljenju mogao biti uzrok tome i treba li dijete možda obradu gastroenterologa? Hvala unaprijed!

Odgovor:

Poštovana,
po ovom što opisujete mislim da bi trebala obrada gastroenterologa kako bi se iskristalizirali razlozi zbog čega se to događa. Prije pregleda, vodite dnevnik tj. zapišite sve obroke od dana kada se javilo povraćanje, kako bi se kod pregleda eventualno moglo identificirati da li ga nešto iz hrane ponavljano provocira. Klinfo.hr 

Nekoliko puta godišnje dijete ima ozbiljne probavne probleme s povraćanjem i proljevom

<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>djevojčice rastu i nakon što dobiju prvu menstruaciju Tada, nakon što je prethodio ubrzan rast u visinu, rast se polako usporava, što ovisi o nizu faktora i individualnim varijacijama.</para>

Prestaju li djevojčice nakon prve menstruacije rasti? Poštovani, je li istina ili mit da djevojčica kada dobije prvu menstruaciju, nakon toga prestaje rasti?
Hvala.
Odgovor:
Poštovana,

djevojčice rastu i nakon što dobiju prvu menstruaciju. Odgovor:

Poštovana,
djevojčice rastu i nakon što dobiju prvu menstruaciju Tada, nakon što je prethodio ubrzan rast u visinu, rast se polako usporava, što ovisi o nizu faktora i individualnim varijacijama. Klinfo.hr 

Prestaju li djevojčice nakon prve menstruacije rasti?

<para>Uveli smo kašice prije mjesec dana i super ih je prihvatio. Mene sad zanima smijem li prijeći na viši broj AD mlijeka (br. 2) jer mi se čini da mu je AD br. 1 slab i da se zbog toga budi?
Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>u dobi od 4,5 mjeseca još uvijek dajemo mlijeko s oznakom 1, no budući da jede kašice, pokušajte mu navečer dati žitno-mliječnu kašicu koja bi ga trebala jače zasititi prije spavanja.</para>

Smijemo li prijeći na AD mlijeko br. 2? Čini mi se da je bebi jedinica preslaba Poštovani, beba stara 4,5 mjeseca, do sad je spavala cijelu noć bez hrane, ali se u zadnje vrijeme počeo buditi po 2-3 puta tijekom noći i traži jesti. Uveli smo kašice prije mjesec dana i super ih je prihvatio. Mene sad zanima smijem li prijeći na viši broj AD mlijeka (br. 2) jer mi se čini da mu je AD br. 1 slab i da se zbog toga budi?
Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru!

Odgovor:

Poštovana,
u dobi od 4,5 mjeseca još uvijek dajemo mlijeko s oznakom 1, no budući da jede kašice, pokušajte mu navečer dati žitno-mliječnu kašicu koja bi ga trebala jače zasititi prije spavanja. Klinfo.hr 

Smijemo li prijeći na AD mlijeko br. 2? Čini mi se da je bebi jedinica preslaba

<para>Situacija je takva da sam ostala trudna s dečkom s kojim sam bila 4 godine. Vjenčali smo se, ali samo kod matičara. Stvar je takva da se on promijenio otkako je čuo za trudnoću, tisuću puta me razočarao, povrijedio, lagao. Tako da trenutno nemam ni minimum povjerenja u njega. A udala sam se samo da bih kćeri pružila oca i nama priliku da budemo normalna obitelj. On je trenutno u stranoj državi, mi smo ovdje. Već 2,5 mjeseca nije došao pod izlikom da dok kupi sve što treba djetetu (krevetić, itd.) neće imati novaca za put! Ja sam mu rekla da ne treba kupiti ništa, nego samo da dođe, no on to nije uradio. Da napomenem, dijete uopće ne uzdržava, ovo je prvi puta da mu je nešto kupio.</para>
<para>Sve manje imam tema za razgovor s njim, sve manje ga volim otkako mi gotovo svakodnevno priređuje razočarenje, laži itd. Otkrila sam nedavno da ima profil na nekoj online platformi za upoznavanje. To je bila kap koja je prelila čašu.</para>
<para>On navodno planira doći u 4. mjesecu pa da krenemo živjeti zajedno, no ja ne znam što da radim. Osjećam se pretužno što ću uopće ići živjeti s njim, a radim to samo radi bebe. Da tom djetetu ne uskratim oca. Ne znam kako da se ponašam u ovoj situaciji pa vas molim za savjet, ideju, pomoć. Hvala unaprijed, lijep pozdrav!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>vidim da vam je teško i da želite samo najbolje za svoje dijete. Stalo vam je da vaša kćer bude sretna i da joj ne uskraćujete tatu.</para>
<para>S obzirom da vam je njezina dobrobit najvažnija, prvo bih vas pitala što bi njoj savjetovali da je u istoj situaciji kao i vi? Da zatrudni i ima dijete s osobom s kojom više ne nalazi zajedničke teme i s kojom je kao partnerom (a i ocem) razočarana? Biste li joj sugerirali da ostane u braku s takvom osobom samo radi djeteta?</para>
<para>Postoji razlog zbog kojega ste s vašim mužem bili u vezi četiri godine. A također postoji i razlog zbog kojega trenutno niste zadovoljni i zbog čega zapravo ne želite živjeti s njim. Ako i dalje smatrate da taj odnos – partnerski odnos – ima perspektivu i da njegove vrline nadilaze trenutne probleme, tada je neophodno da s njim razgovarate i nađete zajedničko rješenje. Nekada je potrebna intervencija bračnog terapeuta kako bi oba partnera jasnije vidjela cijelu situaciju i kako bi pronašla kompromis. Naravno ta je opcija moguća ukoliko oboje želite poraditi na vašem odnosu.</para>
<para>S druge strane, ako vi ne vidite nikakvu perspektivu tog odnosa i ako smatrate da njegove vrline nisu dovoljne te da od partnera ipak očekujete nešto drugo, tada ni održavanje veze radi djeteta neće rezultirati obostranom srećom. U krajnjoj liniji, ako roditelji održavaju loš odnos samo radi djeteta, kakav je to primjer djetetu? Pretpostavljam da niti jedan roditelj ne želi da njegovo dijete primjerom roditelja uči da treba biti nesretan. Nesretni roditelji ne osiguravaju sretno djetinjstvo svojoj djeci. Ne kaže se bez razloga da roditelji trebaju misliti na sebe i svoje potrebe kako bi bili dobri roditelji.</para>
<para>Za svako dijete je najbolje da živi s mamom i tatom koji se cijene, poštuju i vole i koji imaju dobar odnos. Međutim, ako je odnos između roditelja loš i dijete svakodnevno svjedoči njihovoj međusobnoj netrpeljivosti, nekomunikaciji ili pak povišenim tonovima, tada je za dijete svakako bolje da ti roditelji ne žive skupa. Dijete treba mir te zadovoljne roditelje – i nekada će to biti moguće samo ako ti roditelji ne žive zajedno.</para>
<para>Moj savjet je da prije bilo koje konačne odluke sami sebi odgovorite na postavljena pitanja te da zaključite što vi zapravo (ne) želite. Ovisno o tome, razgovarajte sa suprugom i tada razmislite što dalje, imajući na umu da je za dijete najbolje kada su njegovi roditelji sretni i zadovoljni jer time zapravo stvaraju kapacitete da budu i dobri roditelji.</para>
<para>Šaljem vam podršku.</para>

Trebam li živjeti s ocem svog djeteta s kojim se ne slažem, zbog djeteta? Poštovana, imam 24 godine i upravo sam završila petogodišnji fakultet, a trenutno sam i na porodiljnom te imam bebu od 5 mjeseci. Situacija je takva da sam ostala trudna s dečkom s kojim sam bila 4 godine. Vjenčali smo se, ali samo kod matičara. Stvar je takva da se on promijenio otkako je čuo za trudnoću, tisuću puta me razočarao, povrijedio, lagao. Tako da trenutno nemam ni minimum povjerenja u njega. A udala sam se samo da bih kćeri pružila oca i nama priliku da budemo normalna obitelj. On je trenutno u stranoj državi, mi smo ovdje. Već 2,5 mjeseca nije došao pod izlikom da dok kupi sve što treba djetetu (krevetić, itd.) neće imati novaca za put! Ja sam mu rekla da ne treba kupiti ništa, nego samo da dođe, no on to nije uradio. Da napomenem, dijete uopće ne uzdržava, ovo je prvi puta da mu je nešto kupio.
Sve manje imam tema za razgovor s njim, sve manje ga volim otkako mi gotovo svakodnevno priređuje razočarenje, laži itd. Otkrila sam nedavno da ima profil na nekoj online platformi za upoznavanje. To je bila kap koja je prelila čašu.
On navodno planira doći u 4. mjesecu pa da krenemo živjeti zajedno, no ja ne znam što da radim. Osjećam se pretužno što ću uopće ići živjeti s njim, a radim to samo radi bebe. Da tom djetetu ne uskratim oca. Ne znam kako da se ponašam u ovoj situaciji pa vas molim za savjet, ideju, pomoć. Hvala unaprijed, lijep pozdrav!

Odgovor:

Draga čitateljice,
vidim da vam je teško i da želite samo najbolje za svoje dijete. Stalo vam je da vaša kćer bude sretna i da joj ne uskraćujete tatu.
S obzirom da vam je njezina dobrobit najvažnija, prvo bih vas pitala što bi njoj savjetovali da je u istoj situaciji kao i vi? Da zatrudni i ima dijete s osobom s kojom više ne nalazi zajedničke teme i s kojom je kao partnerom (a i ocem) razočarana? Biste li joj sugerirali da ostane u braku s takvom osobom samo radi djeteta?
Postoji razlog zbog kojega ste s vašim mužem bili u vezi četiri godine. A također postoji i razlog zbog kojega trenutno niste zadovoljni i zbog čega zapravo ne želite živjeti s njim. Ako i dalje smatrate da taj odnos – partnerski odnos – ima perspektivu i da njegove vrline nadilaze trenutne probleme, tada je neophodno da s njim razgovarate i nađete zajedničko rješenje. Nekada je potrebna intervencija bračnog terapeuta kako bi oba partnera jasnije vidjela cijelu situaciju i kako bi pronašla kompromis. Naravno ta je opcija moguća ukoliko oboje želite poraditi na vašem odnosu.
S druge strane, ako vi ne vidite nikakvu perspektivu tog odnosa i ako smatrate da njegove vrline nisu dovoljne te da od partnera ipak očekujete nešto drugo, tada ni održavanje veze radi djeteta neće rezultirati obostranom srećom. U krajnjoj liniji, ako roditelji održavaju loš odnos samo radi djeteta, kakav je to primjer djetetu? Pretpostavljam da niti jedan roditelj ne želi da njegovo dijete primjerom roditelja uči da treba biti nesretan. Nesretni roditelji ne osiguravaju sretno djetinjstvo svojoj djeci. Ne kaže se bez razloga da roditelji trebaju misliti na sebe i svoje potrebe kako bi bili dobri roditelji.
Za svako dijete je najbolje da živi s mamom i tatom koji se cijene, poštuju i vole i koji imaju dobar odnos. Međutim, ako je odnos između roditelja loš i dijete svakodnevno svjedoči njihovoj međusobnoj netrpeljivosti, nekomunikaciji ili pak povišenim tonovima, tada je za dijete svakako bolje da ti roditelji ne žive skupa. Dijete treba mir te zadovoljne roditelje – i nekada će to biti moguće samo ako ti roditelji ne žive zajedno.
Moj savjet je da prije bilo koje konačne odluke sami sebi odgovorite na postavljena pitanja te da zaključite što vi zapravo (ne) želite. Ovisno o tome, razgovarajte sa suprugom i tada razmislite što dalje, imajući na umu da je za dijete najbolje kada su njegovi roditelji sretni i zadovoljni jer time zapravo stvaraju kapacitete da budu i dobri roditelji.
Šaljem vam podršku. Klinfo.hr 

Trebam li živjeti s ocem svog djeteta s kojim se ne slažem, zbog djeteta?

<para>3°C) praćenu promuklim kašljem i curenjem nosa. Pedijatar joj je 4. i 5. dan od cijepljenja dao po jednu injekciju kortikosteroida (da spriječi težu infekciju). Zanima me da li te injekcije mogu djelovati na cjepivo i da li mogu utjecati na stvaranje imuniteta na bolesti protiv kojih je cijepljenja. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>kortikosteroidi dani u dozi za laringitis ne bi trebali utjecati na stvaranje imuniteta protiv bolesti za koje je dijete cijepljeno.</para>

Injekcije kortikosteroida nakon cijepljenja. Ima li kakvih kontraindikacija? Poštovana, moja djevojčica od 1,5 godinu cijepljena je prema kalendaru cijepljenja (difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, i H.influenzae tip B). Nakon 3 dana dobila je temperaturu (do 38. 3°C) praćenu promuklim kašljem i curenjem nosa. Pedijatar joj je 4. i 5. dan od cijepljenja dao po jednu injekciju kortikosteroida (da spriječi težu infekciju). Zanima me da li te injekcije mogu djelovati na cjepivo i da li mogu utjecati na stvaranje imuniteta na bolesti protiv kojih je cijepljenja. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru.

Odgovor:

Poštovana,
kortikosteroidi dani u dozi za laringitis ne bi trebali utjecati na stvaranje imuniteta protiv bolesti za koje je dijete cijepljeno. Klinfo.hr 

Injekcije kortikosteroida nakon cijepljenja. Ima li kakvih kontraindikacija?

<para>Maleni je star 6 mjeseci, prije 2 i pol mjeseca sam primijetila zaležanu glavicu na desnoj strani, kod spavanja se uvijek okretao u desnu stranu i zaležao glavicu. Sada mu već 2 i pol mjeseca okrenem glavu na lijevu stranu dok zaspi, ali se kod komešanja opet okrene udesno. Brine me da li će oblik glave ostati zaležan ili će se rastom popraviti? Hvala!
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>glavica se u ovoj dobi može ispraviti jer su kosti još dovoljno meke. Samo forsirajte da nije na strani koju je zaležao, tj stalno ga okrećite, a kada je budan stavljate ga i potrbuške.</para>

Zaležana glavica kod bebe koju ne možemo ispraviti okretanjem na drugu stranu Pozdrav, brine me zaležana glavica djeteta. Maleni je star 6 mjeseci, prije 2 i pol mjeseca sam primijetila zaležanu glavicu na desnoj strani, kod spavanja se uvijek okretao u desnu stranu i zaležao glavicu. Sada mu već 2 i pol mjeseca okrenem glavu na lijevu stranu dok zaspi, ali se kod komešanja opet okrene udesno. Brine me da li će oblik glave ostati zaležan ili će se rastom popraviti? Hvala!

Odgovor:

Poštovana,
glavica se u ovoj dobi može ispraviti jer su kosti još dovoljno meke. Samo forsirajte da nije na strani koju je zaležao, tj stalno ga okrećite, a kada je budan stavljate ga i potrbuške. Klinfo.hr 

Zaležana glavica kod bebe koju ne možemo ispraviti okretanjem na drugu stranu

<para>Počeli smo s AR formulom što je smanjilo bljuckanje. Ono što sam ja pogriješila je što sam ga 2 tjedna držala na kombinaciji hrane - 3 obroka NAN sensitive, 3 NAN antireflux. Došlo je do toga da je imao 3 puta stolicu ali izrazito tvrdu i suhu. Prije toga je imao stolicu 2 do 3 puta dnevno, žućkaste boje. Takve boje bila je i tvrda stolica.</para>
<para>Nakon 3 dana postala je tamnozelena, ostali smo samo na Sensitivu i dalje je stolica bila te boje, a bljuckanje se vratilo. Nakon toga prešli smo skroz na AR, ali stolica je i dalje gotovo tekuća, jednom dnevno, tamnozelena. Tako je već 2 tjedna. Nasa pedijatrica sumnja na krv u stolici rezultiranom intolerancijom na laktozu. KKS uredna. Da nije samo do vrste hrane (proizvođača). Na što Vas asocira ovaj problem?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>smatram da se trebate javiti dječjem gastroenterologu kako bi se cijela situacija rasvijetlila. U ovoj dobi nisu česte intolerancije na laktozu , a krv u stolici može biti rezultat pretvrde stolice ili alergije na proteine kravljeg mlijeka. No vaš je slučaj presložen da bismo bez pregleda, detaljnog uvida i izgleda općeg stanja djeteta, te sagledavanje još nekih dodatnih faktora, mogli procijeniti.</para>

Nakon prelaska sa Sensitive na AR mlijeko bebina, stolica je jako tekuća i tamnozelena Pozdrav! Moja beba je sada stara 2 mjeseca. Gotovo je od početka na AD-u jer nisam imala mlijeka. Pio je NAN sensitive formulu koja mu je postala prerijetka te je obilno i učestalo bljuckao. Počeli smo s AR formulom što je smanjilo bljuckanje. Ono što sam ja pogriješila je što sam ga 2 tjedna držala na kombinaciji hrane - 3 obroka NAN sensitive, 3 NAN antireflux. Došlo je do toga da je imao 3 puta stolicu ali izrazito tvrdu i suhu. Prije toga je imao stolicu 2 do 3 puta dnevno, žućkaste boje. Takve boje bila je i tvrda stolica.
Nakon 3 dana postala je tamnozelena, ostali smo samo na Sensitivu i dalje je stolica bila te boje, a bljuckanje se vratilo. Nakon toga prešli smo skroz na AR, ali stolica je i dalje gotovo tekuća, jednom dnevno, tamnozelena. Tako je već 2 tjedna. Nasa pedijatrica sumnja na krv u stolici rezultiranom intolerancijom na laktozu. KKS uredna. Da nije samo do vrste hrane (proizvođača). Na što Vas asocira ovaj problem?

Odgovor:

Poštovana,
smatram da se trebate javiti dječjem gastroenterologu kako bi se cijela situacija rasvijetlila. U ovoj dobi nisu česte intolerancije na laktozu , a krv u stolici može biti rezultat pretvrde stolice ili alergije na proteine kravljeg mlijeka. No vaš je slučaj presložen da bismo bez pregleda, detaljnog uvida i izgleda općeg stanja djeteta, te sagledavanje još nekih dodatnih faktora, mogli procijeniti. Klinfo.hr 

Nakon prelaska sa Sensitive na AR mlijeko bebina, stolica je jako tekuća i tamnozelena

<para>Jako malo jedem, ali kad je u pitanju moj poremećaj, žvačem velike količine slatkiša koje pljujem. Da li to utječe na kilažu ili samo ono što unesem u organizam? Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>moguće je, jer enzimi za razgradnju ugljikohidrata, što slatkiši pretežno jesu, nalaze se i u ustima, što znači da njihova razgradnja već započinje djelovanjem sline. Osim toga, ovaj poremećaj u prehrani može uzrokovati niz zdravstvenih problema. Potražite pomoć stručnjaka, vezano za poremećaj.</para>

Imam chew and spit poremećaj. Može li me udebljati ako slatkiše prožvačem i pljunem? Pozdrav, imam 28 godina i vrlo sam aktivna, vegetarijanka, ne jedem kruh, fast food. Patim od poremećaja chew and spit već godinu dana. Zanima me da li me to ipak može debljati? Jako malo jedem, ali kad je u pitanju moj poremećaj, žvačem velike količine slatkiša koje pljujem. Da li to utječe na kilažu ili samo ono što unesem u organizam? Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
moguće je, jer enzimi za razgradnju ugljikohidrata, što slatkiši pretežno jesu, nalaze se i u ustima, što znači da njihova razgradnja već započinje djelovanjem sline. Osim toga, ovaj poremećaj u prehrani može uzrokovati niz zdravstvenih problema. Potražite pomoć stručnjaka, vezano za poremećaj. Klinfo.hr 

Ivana Purić

Imam chew and spit poremećaj. Može li me udebljati ako slatkiše prožvačem i pljunem?

<para>Sve ostalo je skroz normalno ponašanje i ne izbjegava kontakt očima, već kao da nema vremena gledati me u oči dok pričam, već pogleda i skrene pogled. Teta u vrtiću kaže da se savjetujemo s nekim stručnjakom. S kime?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>savjetujemo vam da, za početak, obavite psihološku procjenu. Kolege psiholozi će vam nakon obrade po potrebi sugerirati i preglede ostalih stručnjaka (edukacijski rehabilitator, logoped, neuropedijatar, dječji psihijatar).</para>

S kime da se savjetujemo vezano za neobično ponašanje našeg sina? Pozdrav, trogodišnjak koji se igra puzajući i gurajući autiće po podu, tako gura glavu ili obraz isto po podu. Sve ostalo je skroz normalno ponašanje i ne izbjegava kontakt očima, već kao da nema vremena gledati me u oči dok pričam, već pogleda i skrene pogled. Teta u vrtiću kaže da se savjetujemo s nekim stručnjakom. S kime?

Odgovor:

Poštovana,
savjetujemo vam da, za početak, obavite psihološku procjenu. Kolege psiholozi će vam nakon obrade po potrebi sugerirati i preglede ostalih stručnjaka (edukacijski rehabilitator, logoped, neuropedijatar, dječji psihijatar). Klinfo.hr 

STELA HORVAT

S kime da se savjetujemo vezano za neobično ponašanje našeg sina?

<para>Nakon 20 godina koliko smo zajedno ne znam kako dalje? Kako da prestanem više o tome razmišljati? Ž
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga čitateljice,</para>
<para>ne znam kakva je bila sitna laž u kojoj ste uhvatili supruga i koji je uopće bio razlog te laži, no čini mi se da je vaša reakcija na nju prilično intenzivna. Postoji li razlog toj sumnjičavosti, pitanje je na koje vam ne mogu dati odgovor, jer zaista ne znam o čemu je riječ.</para>
<para>Ako niste razgovarali sa suprugom o tome što vas muči, možda bi bilo dobro da mu kažete kako se osjećate – možda zajedno možete naći rješenje kako da se oboje osjećate ok (vjerojatno ni njemu nije ugodno što ste sumnjičavi i provjeravate ga). Dobra opcija je partnerska terapija gdje zajedno možete s nepristranom osobom dobiti pomoć i podršku. Ako ne želite razgovarati sa suprugom o tome ili on ne želi, bilo bi dobro da se sami obratite stručnjaku za pomoć.</para>
<para>Šaljem vam podršku.</para>

Od kad sam uhvatila supruga u laži, postala sam nemirna i sumnjičava Kako vratit povjerenje u supruga? Bio je na terenu i uhvatila sam ga u sitnoj laži, ali mene je to puno povrijedilo i jednostavno sam postala sumnjičava, sve mu provjeravam. Nakon 20 godina koliko smo zajedno ne znam kako dalje? Kako da prestanem više o tome razmišljati? Ž

Odgovor:

Draga čitateljice,
ne znam kakva je bila sitna laž u kojoj ste uhvatili supruga i koji je uopće bio razlog te laži, no čini mi se da je vaša reakcija na nju prilično intenzivna. Postoji li razlog toj sumnjičavosti, pitanje je na koje vam ne mogu dati odgovor, jer zaista ne znam o čemu je riječ.
Ako niste razgovarali sa suprugom o tome što vas muči, možda bi bilo dobro da mu kažete kako se osjećate – možda zajedno možete naći rješenje kako da se oboje osjećate ok (vjerojatno ni njemu nije ugodno što ste sumnjičavi i provjeravate ga). Dobra opcija je partnerska terapija gdje zajedno možete s nepristranom osobom dobiti pomoć i podršku. Ako ne želite razgovarati sa suprugom o tome ili on ne želi, bilo bi dobro da se sami obratite stručnjaku za pomoć.
Šaljem vam podršku. Klinfo.hr 

Od kad sam uhvatila supruga u laži, postala sam nemirna i sumnjičava

<para>najlonke, kupila za mene, a onda mi ne da niti da joj dotaknem noge. Mogu samo gledati, kao i svi ostali. Da li pretjerujem? Zagrljaja od nje nema ako ih ja ne iniciram, a posljednjeg poljupca se ne sjećam. Je li to u odnosu normalno?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovani čitatelju,</para>
<para>što je u odnosu između dvoje ljudi normalno i uobičajeno zapravo uglavnom ovisi samo o njih dvoje. Postoje parovi koji se stalno grle i ljube neovisno o tome gdje se i s kim nalaze, a postoje i parovi koji puno rjeđe izmjenjuju takve nježnosti – čak i kada su u svoja četiri zida.</para>
<para>Iz vašeg pisma nisam saznala je li oduvijek bilo tako u odnosu s vašom suprugom ili se to promijenilo nakon određenog vremena što ste zajedno. Nekada parovi jednostavno uslijed brojnih obaveza „zaborave“ da su i dalje par, posebno kada zaljubljenost prođe (što je normalno). U svakom slučaju, bilo bi dobro da kažete supruzi čega vam nedostaje u vašem odnosu i što bi htjeli.</para>
<para>Uvjerena sam da se razgovorom puno toga može riješiti – najgore je ne komunicirati i u sebi držati svoje potrebe.</para>
<para>Nadam se da će vas odgovor usmjeriti za dalje.</para>

Jesam li lud, ljubomoran ili samo lakovjeran? Zanima me da li sam lud ili lakovjeran ili što? Naime, dosta sam ljubomoran. Kad idem negdje sa suprugom, ona se sredi i dotjera, dok sam ja u običnoj trenirci. Kaže da je svu tu robu, npr. najlonke, kupila za mene, a onda mi ne da niti da joj dotaknem noge. Mogu samo gledati, kao i svi ostali. Da li pretjerujem? Zagrljaja od nje nema ako ih ja ne iniciram, a posljednjeg poljupca se ne sjećam. Je li to u odnosu normalno?

Odgovor:

Poštovani čitatelju,
što je u odnosu između dvoje ljudi normalno i uobičajeno zapravo uglavnom ovisi samo o njih dvoje. Postoje parovi koji se stalno grle i ljube neovisno o tome gdje se i s kim nalaze, a postoje i parovi koji puno rjeđe izmjenjuju takve nježnosti – čak i kada su u svoja četiri zida.
Iz vašeg pisma nisam saznala je li oduvijek bilo tako u odnosu s vašom suprugom ili se to promijenilo nakon određenog vremena što ste zajedno. Nekada parovi jednostavno uslijed brojnih obaveza „zaborave“ da su i dalje par, posebno kada zaljubljenost prođe (što je normalno). U svakom slučaju, bilo bi dobro da kažete supruzi čega vam nedostaje u vašem odnosu i što bi htjeli.
Uvjerena sam da se razgovorom puno toga može riješiti – najgore je ne komunicirati i u sebi držati svoje potrebe.
Nadam se da će vas odgovor usmjeriti za dalje. Klinfo.hr 

Jesam li lud, ljubomoran ili samo lakovjeran?

<para>No malo me brine njeno jedenje. Jede sama, ne želi nikako da ju se hrani. Ujutro ima doručak, prije spavanja mliječni obrok, nakon spavanja ručak i navečer naravno večeru. Razmaci između obroka su recimo otprilike 4 sata. Brine me količina koju pojede, jer ne znam je li to dovoljno. Ako ju gledam fizički, dovoljno je, jer je kako bismo rekli "taman". Ima 15 kg i visoka je 93 cm. I ljudi često misle da je starija. Energije ima napretek, nije blijeda niti nezadovoljna, vesela je uvijek. No ipak me brine ta količina. Kuham sve, zdravo i nezdravo, s povrćem i bez povrća, domaće juhe dva puta tjedno. Voli salate te krumpir i meso. Pokušala sam i da između obroka ništa ne dobije, ali opet ista stvar. Pojede jako malu količinu. Jedino pošteno što mi pojede je keksolino na bočicu koji dobije tu i tamo, jer ponekad jede s bratom i sekom.</para>
<para>Evo navest ću vam količinu koju je pojela danas:
Doručak: 1 dcl jogurta, 2 fete dimcek salame, par griza slanca
Mliječni obrok: 50 grama voćnog jogurta, par griza petit keksa
Ručak: pola velike ćufte i pola velike žlice pire krumpira
Večera: 2 velike fete sira, feta šunke, oko 1,5 dcl keksolina</para>
<para>Voli salatu, sireve, juhu, meso. Ali kad sjedne za stol kao da se dođe igrati s hranom. Kad netko drugi ide jesti, evo i nje, ali ne pojede zapravo ništa značajno. Preko tjedna su djeca u suprotnim turnusima, muž radi pa i ne jedemo toliko često svi zajedno u isto vrijeme.
A što se tiče grickalica i sličnog, toga može pojesti veću količinu. S obzirom da "slabo jede", grickalica dobiva minimalno. Da li bi grickalice možda trebalo skroz ukinuti?
Ponekad znam narezati voće i stavim ispred nje tako da jedemo zajedno. Uzima po krišku, odgrize, tako par komada i ostavi.
A komade povrća, npr. u satarašu ili u nekom umaku, uopće ne želi, niti variva. Možda je njoj zbilja dovoljna ta mala količina. Je li to moguće?
Možete li mi reći postoji li okvirna vrijednost za dnevni unos tekućine za tu dob? Hvala puno.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>prema parametrima težine i visine vaše dijete dobro napreduje. Čak je nadprosječna, ali visina prati težinu, tako da doista nemate razloga za brigu. Možda se vama čini da ona ne jede dosta, ali je njoj to očito dovoljno. Svakako bi bilo dobro da uvedete i peti obrok u danu – međuobrok, između ručka i večere, i da ne dozvoljavate da stalno nešto gricka među obrocima. Pripazite na unos soli i šećera. Dnevna potreba tekućine za vašu curicu je 100 ml/kg tjelesne težine. Dio tekućine unosi i kroz hranu koju jede, oko 1/3.</para>

Bojim se da moja djevojčica jede premalu količinu hrane iako je zdravo i sretno dijete Dobar dan! Imam curicu od 2 godine i 3 mjeseca. Ona mi je treće dijete. Napredak je u redu, i psihički i fizički. Malo "kasni" s govorom, no isto je bilo i sa njezinom sekom pa ne paničarim. No malo me brine njeno jedenje. Jede sama, ne želi nikako da ju se hrani. Ujutro ima doručak, prije spavanja mliječni obrok, nakon spavanja ručak i navečer naravno večeru. Razmaci između obroka su recimo otprilike 4 sata. Brine me količina koju pojede, jer ne znam je li to dovoljno. Ako ju gledam fizički, dovoljno je, jer je kako bismo rekli "taman". Ima 15 kg i visoka je 93 cm. I ljudi često misle da je starija. Energije ima napretek, nije blijeda niti nezadovoljna, vesela je uvijek. No ipak me brine ta količina. Kuham sve, zdravo i nezdravo, s povrćem i bez povrća, domaće juhe dva puta tjedno. Voli salate te krumpir i meso. Pokušala sam i da između obroka ništa ne dobije, ali opet ista stvar. Pojede jako malu količinu. Jedino pošteno što mi pojede je keksolino na bočicu koji dobije tu i tamo, jer ponekad jede s bratom i sekom.
Evo navest ću vam količinu koju je pojela danas:
Doručak: 1 dcl jogurta, 2 fete dimcek salame, par griza slanca
Mliječni obrok: 50 grama voćnog jogurta, par griza petit keksa
Ručak: pola velike ćufte i pola velike žlice pire krumpira
Večera: 2 velike fete sira, feta šunke, oko 1,5 dcl keksolina
Voli salatu, sireve, juhu, meso. Ali kad sjedne za stol kao da se dođe igrati s hranom. Kad netko drugi ide jesti, evo i nje, ali ne pojede zapravo ništa značajno. Preko tjedna su djeca u suprotnim turnusima, muž radi pa i ne jedemo toliko često svi zajedno u isto vrijeme.
A što se tiče grickalica i sličnog, toga može pojesti veću količinu. S obzirom da "slabo jede", grickalica dobiva minimalno. Da li bi grickalice možda trebalo skroz ukinuti?
Ponekad znam narezati voće i stavim ispred nje tako da jedemo zajedno. Uzima po krišku, odgrize, tako par komada i ostavi.
A komade povrća, npr. u satarašu ili u nekom umaku, uopće ne želi, niti variva. Možda je njoj zbilja dovoljna ta mala količina. Je li to moguće?
Možete li mi reći postoji li okvirna vrijednost za dnevni unos tekućine za tu dob? Hvala puno.

Odgovor:

Poštovana,
prema parametrima težine i visine vaše dijete dobro napreduje. Čak je nadprosječna, ali visina prati težinu, tako da doista nemate razloga za brigu. Možda se vama čini da ona ne jede dosta, ali je njoj to očito dovoljno. Svakako bi bilo dobro da uvedete i peti obrok u danu – međuobrok, između ručka i večere, i da ne dozvoljavate da stalno nešto gricka među obrocima. Pripazite na unos soli i šećera. Dnevna potreba tekućine za vašu curicu je 100 ml/kg tjelesne težine. Dio tekućine unosi i kroz hranu koju jede, oko 1/3. Klinfo.hr 

Bojim se da moja djevojčica jede premalu količinu hrane iako je zdravo i sretno dijete

<para>Ima 3 obroka i pojede između 150-190 g, a 2 puta pije mlijeko (ujutro i navečer po 150 ml). Kako da joj "podebljam" ishranu?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>niste naveli koju težinu i duljinu vaše dijete trenutno ima, na temelju čega bih vam mogla reći nešto više. Ali po ovome što jeste naveli, da je vaša beba u dva mjeseca dobila 800 g, smatram da nemate razloga za strah.</para>

Beba je u 2 mjeseca dobila samo 800 g. Je li to u redu? Poštovani, beba ima 9 mjeseci i za 2 mjeseca je napredovala samo 800 grama. Uplašena sam jer mislim da je to premalo. Rođena je s 3740 g, od 4. mjeseca je na dohrani. Ima 3 obroka i pojede između 150-190 g, a 2 puta pije mlijeko (ujutro i navečer po 150 ml). Kako da joj "podebljam" ishranu?

Odgovor:

Poštovana,
niste naveli koju težinu i duljinu vaše dijete trenutno ima, na temelju čega bih vam mogla reći nešto više. Ali po ovome što jeste naveli, da je vaša beba u dva mjeseca dobila 800 g, smatram da nemate razloga za strah. Klinfo.hr 

Beba je u 2 mjeseca dobila samo 800 g. Je li to u redu?

<para>Jede krutu hranu, meso, voće, povrće, griz, palentu, sve što može za tu dob. Vadili smo joj krv i krv je u redu. Jako je živahna, non-stop je u pokretu ali doktorica govori da je ispod prosjeka. Što da napravim da dobiva više?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>nažalost niste napisali visinu/duljinu vaše curice. Ali prema navedenoj težini ona je u zdravom rasponu težine za navedenu dob. Za sada nije potrebno poduzimati ništa osim onoga što već radite.</para>

Vrlo aktivna beba ne dobiva dovoljno na težini. Što joj dati jesti? Poštovana, imam curicu od 10 mjeseci. Rođena je šest dana kasnije s 4190 g i dužine 54 cm. Muž i ja smo mršavi i viši. Međutim, ona sada ima 9 kg i dosta slabo dobiva na težini. Jede krutu hranu, meso, voće, povrće, griz, palentu, sve što može za tu dob. Vadili smo joj krv i krv je u redu. Jako je živahna, non-stop je u pokretu ali doktorica govori da je ispod prosjeka. Što da napravim da dobiva više?

Odgovor:

Poštovana,
nažalost niste napisali visinu/duljinu vaše curice. Ali prema navedenoj težini ona je u zdravom rasponu težine za navedenu dob. Za sada nije potrebno poduzimati ništa osim onoga što već radite. Klinfo.hr 

Vrlo aktivna beba ne dobiva dovoljno na težini. Što joj dati jesti?

<para>Po danu je pio blizu 3 l vode, pedijatar je rekao s obzirom na tezinu (12 kg) da je to u redu. Po noći se budi svakih sat, sat i pol kako bi popio vode svaki put po decilitar ili dva. Uvela sam mu mlijeko po noći s 16 mjeseci, u nadi da će bolje spavati. Sad zna odspavati čak i 3 sata u komadu. Po danu za svaki obrok pojede količinu za odraslu osobu. Puno se kreće. Smatrate li da bi trebala izbaciti i mlijeko i vodu po noći ili što bih trebala raditi s djetetom koje ne spava? Probala sam i s nošenjem od pola sata, ali vrišti dok ne dobije vodu. Po danu neće čuti za mliječne proizvode, osim voćni jogurt na silu, a za vodu vrišti ako mu nije stalno pri ruci. U jednom pijenju isto popije po decilitar ili dva. Ne pije sokove. Ne voli salamu. Obožava povrće i voće i stalno bi jeo nešto, čak bi rekla bez prestanka. Muž i ja se svađamo jer mi prigovara da ne nahranim dijete kako spada jer stalno traži jesti. Svi gosti koji dođu, kad vide ne mogu vjerovati. Nakon pahuljica je odmah gladan, nakon bureka za odraslu osobu jedva izdrži do međuobroka. Dijabetes, navika, što napraviti?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovani, kod djeteta je potrebno provjeriti šećer i hormone štitnjače, te urin.</para>
<para>Ako je to u redu, vjerojatno je da je to samo njegova navika. Vodu mu nemojte u tom slučaju braniti. Obroci neka su redovni, jelovnik koliko vidim iz onog što ste napisali je sasvim u redu, jer dijete ne jede jako kaloričnu hranu.</para>

Dijete (2) pije jako puno vode, stalno bi jelo i noću se često budi Dijete je bilo alergično na proteine kravljeg mlijeka. S godinu dana je počeo piti kravlje mlijeko i sve je bilo u redu. Po danu je pio blizu 3 l vode, pedijatar je rekao s obzirom na tezinu (12 kg) da je to u redu. Po noći se budi svakih sat, sat i pol kako bi popio vode svaki put po decilitar ili dva. Uvela sam mu mlijeko po noći s 16 mjeseci, u nadi da će bolje spavati. Sad zna odspavati čak i 3 sata u komadu. Po danu za svaki obrok pojede količinu za odraslu osobu. Puno se kreće. Smatrate li da bi trebala izbaciti i mlijeko i vodu po noći ili što bih trebala raditi s djetetom koje ne spava? Probala sam i s nošenjem od pola sata, ali vrišti dok ne dobije vodu. Po danu neće čuti za mliječne proizvode, osim voćni jogurt na silu, a za vodu vrišti ako mu nije stalno pri ruci. U jednom pijenju isto popije po decilitar ili dva. Ne pije sokove. Ne voli salamu. Obožava povrće i voće i stalno bi jeo nešto, čak bi rekla bez prestanka. Muž i ja se svađamo jer mi prigovara da ne nahranim dijete kako spada jer stalno traži jesti. Svi gosti koji dođu, kad vide ne mogu vjerovati. Nakon pahuljica je odmah gladan, nakon bureka za odraslu osobu jedva izdrži do međuobroka. Dijabetes, navika, što napraviti?

Odgovor:

Poštovani, kod djeteta je potrebno provjeriti šećer i hormone štitnjače, te urin.
Ako je to u redu, vjerojatno je da je to samo njegova navika. Vodu mu nemojte u tom slučaju braniti. Obroci neka su redovni, jelovnik koliko vidim iz onog što ste napisali je sasvim u redu, jer dijete ne jede jako kaloričnu hranu. Klinfo.hr 

Dijete (2) pije jako puno vode, stalno bi jelo i noću se često budi

<para>Na pregledu nam je pedijatrica rekla da bi sina uputila na pregled u bolnicu kod kirurga pod dijagnozom Malformationes testis et scroti congenitae ceterae, pa molim da mi objasnite dijagnozu? Hvala</para>
<para>Odgovor:</para>
<para>Poštovana,</para>
<para>vaša pedijatrica sumnja da nešto nije u redu s izgledom spolovila vašeg djeteta, stoga vas šalje kirurgu koji će vam, kada pogleda dijete, reći o čemu se radi.</para>

Molim objašnjenje dijagnoze Malformationes testis et scroti congenitae ceterae Poštovana, imam dijete staro mjesec dana. Na pregledu nam je pedijatrica rekla da bi sina uputila na pregled u bolnicu kod kirurga pod dijagnozom Malformationes testis et scroti congenitae ceterae, pa molim da mi objasnite dijagnozu? Hvala
Odgovor:
Poštovana,
vaša pedijatrica sumnja da nešto nije u redu s izgledom spolovila vašeg djeteta, stoga vas šalje kirurgu koji će vam, kada pogleda dijete, reći o čemu se radi. Klinfo.hr 

Molim objašnjenje dijagnoze Malformationes testis et scroti congenitae ceterae

<para>Prilikom nošenja beba mi je naglo zabacila glavicom unazad i ne znam je li mi se pričinilo ili se stvarno dogodilo da sam čula pucanje kostiju na leđima. Je li to moguće ili mi se u tom strahu pričinilo samo? Možda je bila i pelena u pitanju.
Beba ne pokazuje nikakvo čudno ponašanje. Hvala vam na odgovoru.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ako se beba normalno ponaša i radi sve kretnje kao i do sada, podiže nožice i slično, znači da je sve uredu. Ukoliko vam je nešto sumnjivo u ponašanju ili pokretima, onda neka ju za početak svakako pregleda njezin pedijatar.</para>

Nagli trzaj glavicom i pucketanje u kralješnici kod bebe Poštovani, beba mi ima 4 mjeseca za nekoliko dana i svakim danom glavicu drži uspravnije. Prilikom nošenja beba mi je naglo zabacila glavicom unazad i ne znam je li mi se pričinilo ili se stvarno dogodilo da sam čula pucanje kostiju na leđima. Je li to moguće ili mi se u tom strahu pričinilo samo? Možda je bila i pelena u pitanju.
Beba ne pokazuje nikakvo čudno ponašanje. Hvala vam na odgovoru.

Odgovor:

Poštovana,
ako se beba normalno ponaša i radi sve kretnje kao i do sada, podiže nožice i slično, znači da je sve uredu. Ukoliko vam je nešto sumnjivo u ponašanju ili pokretima, onda neka ju za početak svakako pregleda njezin pedijatar. Klinfo.hr 

Nagli trzaj glavicom i pucketanje u kralješnici kod bebe

<para>Kao manja je imala četiri popodnevna spavanja po 30 min, onda 3 po 20-ak minuta, sada već dva mjeseca spava dva puta dnevno po 20 minuta. Rijetko kad se dogodilo da odspava 1 sat.
Je li to normalno, jer čitam da bebe trebaju spavati puno više, a ona se jednostavno probudi umorna, ali dalje zaspati ne može. Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>budući da je dijete staro već 7,5 mjeseci, nastojte da je večernji obrok što zasitniji. To može, na primjer, biti mliječno-žitna kašica koja bi trebala što dulje držati sitost, a ako dojite, iza kašice ju još možete staviti malo na prsa. Možda vam ta kombinacija smanji noćna buđenja.</para>

Brinem se jer moja beba od 7,5 mjeseci jako malo spava i često se budi odmah nakon zaspavljivanja Zanima me zašto se moja curica od 7,5 mjeseci budi nakon 20 minuta do pola sata nakon zaspavljivanja? Nikada nije dugo spavala niti kod popodnevnih spavanja. Kao manja je imala četiri popodnevna spavanja po 30 min, onda 3 po 20-ak minuta, sada već dva mjeseca spava dva puta dnevno po 20 minuta. Rijetko kad se dogodilo da odspava 1 sat.
Je li to normalno, jer čitam da bebe trebaju spavati puno više, a ona se jednostavno probudi umorna, ali dalje zaspati ne može. Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
budući da je dijete staro već 7,5 mjeseci, nastojte da je večernji obrok što zasitniji. To može, na primjer, biti mliječno-žitna kašica koja bi trebala što dulje držati sitost, a ako dojite, iza kašice ju još možete staviti malo na prsa. Možda vam ta kombinacija smanji noćna buđenja. Klinfo.hr 

Brinem se jer moja beba od 7,5 mjeseci jako malo spava i često se budi odmah nakon zaspavljivanja

<para>Ne smiruje ju ni nošenje, flašicu/dudu ne želi, tako da me zanima da li je stvarno gladna ili žedna? Noćno dojenje traje po 10-ak minuta.
Žao mi je nosit ju dok plače i gurat vodu ako je beba stvarno gladna. Meni se uvijek čini da je, jer isprazni dojku.
Prije spavanja (oko 20 h) zaspi na cici jer flašicu ne želi, ali čak i ako sat ili dva sata prije spavanja jede mliječno žitni obrok, svejedno se i dalje budi noću u plaču.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>mliječno – žitni obrok na žličicu je dobar izbor za prije spavanja, stoga bih savjetovala da taj obrok što više primaknete odlasku na spavanje, i da iza još i dojite. Ako se beba ipak bude i dalje budila, onda je to je više navika i želja za vašim dodirom i dojenjem.</para>

Je li u redu da se beba od 7 mjeseci i dalje dva puta noću budi za jelo? Poštovana doktorice, beba od 7 mjeseci još uvijek jede po noći dva puta. Nekad se budi jednom, ali uglavnom svaka 4 sata uz plač. Ne smiruje ju ni nošenje, flašicu/dudu ne želi, tako da me zanima da li je stvarno gladna ili žedna? Noćno dojenje traje po 10-ak minuta.
Žao mi je nosit ju dok plače i gurat vodu ako je beba stvarno gladna. Meni se uvijek čini da je, jer isprazni dojku.
Prije spavanja (oko 20 h) zaspi na cici jer flašicu ne želi, ali čak i ako sat ili dva sata prije spavanja jede mliječno žitni obrok, svejedno se i dalje budi noću u plaču.

Odgovor:

Poštovana,
mliječno – žitni obrok na žličicu je dobar izbor za prije spavanja, stoga bih savjetovala da taj obrok što više primaknete odlasku na spavanje, i da iza još i dojite. Ako se beba ipak bude i dalje budila, onda je to je više navika i želja za vašim dodirom i dojenjem. Klinfo.hr 

Je li u redu da se beba od 7 mjeseci i dalje dva puta noću budi za jelo?

<para>Desnu nogu stavlja ispod lijeve i tako je grči zajedno sa cijelim tijelom i to traje cijeli dan i nisu joj potrebne nikakve druge aktivnosti osim toga. Molila bih vas da me uputite kojem specijalistu da idem - ortopedu, fizijatru ili nekom trećem?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>preporučujem da se javite prvo na pregled specijalisti fizijatru.</para>

Beba ima dijagnozu hipertonusa. Kojem specijalisti ići? Curica, blizanka, vježbačica ima dijagnozu hipertonus. Desnu nogu stavlja ispod lijeve i tako je grči zajedno sa cijelim tijelom i to traje cijeli dan i nisu joj potrebne nikakve druge aktivnosti osim toga. Molila bih vas da me uputite kojem specijalistu da idem - ortopedu, fizijatru ili nekom trećem?

Odgovor:

Poštovana,
preporučujem da se javite prvo na pregled specijalisti fizijatru. Klinfo.hr 

Beba ima dijagnozu hipertonusa. Kojem specijalisti ići?

<para>Bili smo kod specijaliste koji nam je rekao da beba vidi, nema kataraktu, ni dioptriju i da je moguće da se povuče s vremenom i da odradimo neke pretrage. Na pretragama je sve u redu, ali pedijatar sumnja na albinizam zbog manjka pigmenta u mrežnjači. Ni ja ni suprug nismo "albino ljudi" ni netko iz porodice, jer za albinizam piše da je genetski nasljedna bolest. Kosica joj je svijetlo smeđa, ima svijetlo smeđe obrve i crne trepavice. Na internetu sam istraživala i ni jedno dijete s albinizmom koje sam vidjela ne sliči na moje. Hvala i lijep pozdrav.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>stvarno ne vidim razloga da se temeljem ovoga što opisujete sumnja na albinizam. No preporučujem da tu dilemu ipak raspravite s bebinim okulistom, odnosno oftalmologom.</para>

Naša beba ima problema s vidom. Je li moguće da se radi o albinizmu? Poštovanje, kod bebe stare 3 i pol mjeseca otkriven horizontalni nistagmus. Bili smo kod specijaliste koji nam je rekao da beba vidi, nema kataraktu, ni dioptriju i da je moguće da se povuče s vremenom i da odradimo neke pretrage. Na pretragama je sve u redu, ali pedijatar sumnja na albinizam zbog manjka pigmenta u mrežnjači. Ni ja ni suprug nismo "albino ljudi" ni netko iz porodice, jer za albinizam piše da je genetski nasljedna bolest. Kosica joj je svijetlo smeđa, ima svijetlo smeđe obrve i crne trepavice. Na internetu sam istraživala i ni jedno dijete s albinizmom koje sam vidjela ne sliči na moje. Hvala i lijep pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,
stvarno ne vidim razloga da se temeljem ovoga što opisujete sumnja na albinizam. No preporučujem da tu dilemu ipak raspravite s bebinim okulistom, odnosno oftalmologom. Klinfo.hr 

Naša beba ima problema s vidom. Je li moguće da se radi o albinizmu?

<para>Naravno, imao sam probleme u svim aspektima života i doslovno nisam mogao funkcionirati. Jednostavno, kao da nisam bio ja. Od 2017. sam odlučio završiti s uzrokom tog problema i taj "oporavak" je trajao do ove godine i mogu reći da je bio jednako neugodan kao i sam problem. Na početku ove godine, kao da je nešto "kvrcnulo" u mojoj glavi i sve se riješilo. Počeo sam funkcionirati normalno, baš kao i prije tog problema. Jednostavno, kao da se sve posložilo natrag u mojoj glavi i riješilo se u svim aspektima. Svakog dana ove godine osjećam to "blagostanje" u glavi, živim normalno i bez smetnji.</para>
<para>Ono što izaziva nervozu kod mene i zbog čega se zapravo obraćam: nedavno su mi se javila neugodna pitanja, npr. "Kako znam da je sve riješeno u mojoj glavi i da to nije samo trenutno olakšanje (iako traje od samog početka godine), kako da znam da će to trajati zauvijek i da se neće vratiti sve na staro i loše, kako da znam da je to što ja nazivam konačno rješenje zapravo konačno rješenje?"
Bez obzira što ja subjektivno smatram da je sve riješeno i da će tako i ostati, našao sam logične argumente kojima sam potkrijepio te tvrdnje, mogu reći da sam dao "pokriće" za svoje mišljenje, odnosno "potvrde". Međutim, javila mi se neugodna misao "Kako da znam da psiha funkcionira po logičkim principima, što ako mozak baš sada ne postupi logično i kao iz vedra neba svo blagostanje nestane, šta ako se baš meni dogodi neki izuzetak što se tiče psihe, pa ona ne postupi kako je logično, da li ću ikada saznati da li će psiha u ovom slučaju ipak pratiti logiku, da li se što se tiče psihe može dogoditi nešto neplanirano, što ako baš moja psiha funkcionira kao fenomen itd."</para>
<para>Obraćam vam se kako biste mi, kao stručnjak, dali odgovore na ta pitanja. Ja sam ih nazvao "tehnička pitanja", pošto ja subjektivno smatram da je sve u redu. Hvala
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštavani čitatelju,</para>
<para>budući da ne znam o čemu se točno radilo zaista mi je teško dati konkretan „tehnički odgovor“. Ne znam ni kako ste riješili svoj problem (jeste li išli na psihoterapiju ili su bili u pitanju medikamenti ili oboje ili pak nešto sasvim treće) što je prilično važna informacija. U psihičkom zdravlju zapravo većina toga ne funkcionira po tehničkim pravilima, pa ni moj odgovor neće ići u tom smjeru.</para>
<para>Ono što mi je posebno upalo u oko je vaše pitanje kako možete znati da psiha funkcionira po logičkim principima? Moje znanje i iskustvo govore da psiha ne funkcionira po nama logičkim principima. Na primjer, nekada se bojimo stvari za koje nema racionalnog razloga da ih se bojimo (po tom principu funkcioniraju fobije), nekada ćemo neki događaj doživjeti kao traumu a netko drugi taj isti događaj uopće neće shvatiti toliko traumatično. Također, život nije predvidljiv i ne možemo znati što nas čeka sutra/za mjesec dana/10 godina itd. Događaju nam se stvari koje ne planiramo – nekada su ti događaji dobri, a nekada nisu. Samim time što život kao takav nije predvidljiv ne mogu ni naše reakcije na neplanirane i nepredvidive događaje biti planirane i očekivane. No kao stručnjak vam mogu reći da to nije ni bitno. Najvažnija je zapravo snaga koju osobu ima da se nosi sa svim životnim situacijama. A vi je imate.</para>
<para>Svojim primjerom ste pokazali da ste već jednom uspjeli riješiti problem na koji ste naišli i da se vaš život vratio u normalu. Nakon tog problema opet ste funkcionirali normalno i bez smetnji. Upravo to vam treba biti glavna nit vodilja – vi imate kapacitete naći rješenje (bilo sami ili uz pomoć stručnjaka) i pobrinuti se za sebe. To je ono što je presudno u rješavanju problema, a ne činjenica da se problemi više nikada ne bi smjeli pojaviti. Kako bi znali da imamo taj kapacitet ako se nikada s ničime nismo u životu suočili? I koliko je uopće realno očekivati da nikada u životu nećemo imati nikakve smetnje?</para>
<para>Ponovila bih da ne znam o čemu se točno radilo ni kako ste si uspjeli pomoći, no jedino što je za odgovor na vaše pitanje bitno jest da ste uspjeli. Imate kapacitete. Vjerujem da bi svatko od nas rado da ne mora prolaziti kroz ružne situacije u životu, no za to nažalost nema garancije. Jedino u što se možemo pouzdati je naša vlastita snaga da se othrvamo problemima. A vi je imate.</para>

Bio sam loše, sad je sve u redu, ali kako mogu znati da će tako i ostati? Poštovanje, prije tri godine sam imao jedan problem. Možemo reći da sam tokom te godine bio na neki način odvojen od realnosti, kao da sam živio u nekom svom svijetu. Naravno, imao sam probleme u svim aspektima života i doslovno nisam mogao funkcionirati. Jednostavno, kao da nisam bio ja. Od 2017. sam odlučio završiti s uzrokom tog problema i taj "oporavak" je trajao do ove godine i mogu reći da je bio jednako neugodan kao i sam problem. Na početku ove godine, kao da je nešto "kvrcnulo" u mojoj glavi i sve se riješilo. Počeo sam funkcionirati normalno, baš kao i prije tog problema. Jednostavno, kao da se sve posložilo natrag u mojoj glavi i riješilo se u svim aspektima. Svakog dana ove godine osjećam to "blagostanje" u glavi, živim normalno i bez smetnji.
Ono što izaziva nervozu kod mene i zbog čega se zapravo obraćam: nedavno su mi se javila neugodna pitanja, npr. "Kako znam da je sve riješeno u mojoj glavi i da to nije samo trenutno olakšanje (iako traje od samog početka godine), kako da znam da će to trajati zauvijek i da se neće vratiti sve na staro i loše, kako da znam da je to što ja nazivam konačno rješenje zapravo konačno rješenje?"
Bez obzira što ja subjektivno smatram da je sve riješeno i da će tako i ostati, našao sam logične argumente kojima sam potkrijepio te tvrdnje, mogu reći da sam dao "pokriće" za svoje mišljenje, odnosno "potvrde". Međutim, javila mi se neugodna misao "Kako da znam da psiha funkcionira po logičkim principima, što ako mozak baš sada ne postupi logično i kao iz vedra neba svo blagostanje nestane, šta ako se baš meni dogodi neki izuzetak što se tiče psihe, pa ona ne postupi kako je logično, da li ću ikada saznati da li će psiha u ovom slučaju ipak pratiti logiku, da li se što se tiče psihe može dogoditi nešto neplanirano, što ako baš moja psiha funkcionira kao fenomen itd."
Obraćam vam se kako biste mi, kao stručnjak, dali odgovore na ta pitanja. Ja sam ih nazvao "tehnička pitanja", pošto ja subjektivno smatram da je sve u redu. Hvala

Odgovor:

Poštavani čitatelju,
budući da ne znam o čemu se točno radilo zaista mi je teško dati konkretan „tehnički odgovor“. Ne znam ni kako ste riješili svoj problem (jeste li išli na psihoterapiju ili su bili u pitanju medikamenti ili oboje ili pak nešto sasvim treće) što je prilično važna informacija. U psihičkom zdravlju zapravo većina toga ne funkcionira po tehničkim pravilima, pa ni moj odgovor neće ići u tom smjeru.
Ono što mi je posebno upalo u oko je vaše pitanje kako možete znati da psiha funkcionira po logičkim principima? Moje znanje i iskustvo govore da psiha ne funkcionira po nama logičkim principima. Na primjer, nekada se bojimo stvari za koje nema racionalnog razloga da ih se bojimo (po tom principu funkcioniraju fobije), nekada ćemo neki događaj doživjeti kao traumu a netko drugi taj isti događaj uopće neće shvatiti toliko traumatično. Također, život nije predvidljiv i ne možemo znati što nas čeka sutra/za mjesec dana/10 godina itd. Događaju nam se stvari koje ne planiramo – nekada su ti događaji dobri, a nekada nisu. Samim time što život kao takav nije predvidljiv ne mogu ni naše reakcije na neplanirane i nepredvidive događaje biti planirane i očekivane. No kao stručnjak vam mogu reći da to nije ni bitno. Najvažnija je zapravo snaga koju osobu ima da se nosi sa svim životnim situacijama. A vi je imate.
Svojim primjerom ste pokazali da ste već jednom uspjeli riješiti problem na koji ste naišli i da se vaš život vratio u normalu. Nakon tog problema opet ste funkcionirali normalno i bez smetnji. Upravo to vam treba biti glavna nit vodilja – vi imate kapacitete naći rješenje (bilo sami ili uz pomoć stručnjaka) i pobrinuti se za sebe. To je ono što je presudno u rješavanju problema, a ne činjenica da se problemi više nikada ne bi smjeli pojaviti. Kako bi znali da imamo taj kapacitet ako se nikada s ničime nismo u životu suočili? I koliko je uopće realno očekivati da nikada u životu nećemo imati nikakve smetnje?
Ponovila bih da ne znam o čemu se točno radilo ni kako ste si uspjeli pomoći, no jedino što je za odgovor na vaše pitanje bitno jest da ste uspjeli. Imate kapacitete. Vjerujem da bi svatko od nas rado da ne mora prolaziti kroz ružne situacije u životu, no za to nažalost nema garancije. Jedino u što se možemo pouzdati je naša vlastita snaga da se othrvamo problemima. A vi je imate. Klinfo.hr 

Bio sam loše, sad je sve u redu, ali kako mogu znati da će tako i ostati?

<para>Veza je tekla tako da je povremeno dolazio ili sam ja išla kod njega, sve je bilo lijepo i krasno, no onda bi se on vratio nazad kući i ne bi se javljao nekad i par mjeseci. Kad bi se javio, opravdavao se problemima u poslu i s djecom. Inače je rastavljen i ima dva sina. Kad sam ja osjetila tu udaljenost i nezanimanje, odlučila sam da to prekinem. On se nije javljao par mjeseci, a nismo bili zajedno ni godinu dana. Kao bila mu je frka na poslu i bili su problemi oko firme. Nisam odgovarala na poruke i nisam pristala da se vidimo, jer on u porukama ne obećava ništa bolje. Kaže da se ne može promijeniti, ali daje mi rok da se odlučim da budem s njim. Zato vas molim da mi date savjet. Ne griješim li ako s njim prekinem svaki kontakt, jer nema tu ništa obečavajuće? Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana čitateljice,</para>
<para>kada bi vi bili na mom mjestu ili na mjestu prijateljice koja vam je došla s identičnim problemom koji imate vi – što biste joj odgovorili? Na trenutak samo zamislite da se ne radi o vama nego o nekome drugome i da vas ta osoba pita za savjet. Što biste joj sugerirali?</para>
<para>Konkretan odgovor što da učinite ili ne učinite vam ne smijem dati – no mogu vam pomoći da vam se iskristalizira što vi zapravo želite. Poanta savjetovanja zapravo je da sami saznate što je najbolje za vas – jer ako napravite nešto što drugi smatra da je dobro za vas, možda nećete biti zadovoljni. Nešto što bi odgovaralo nekome drugome ne mora odgovarati i vama – što je i logično, jer ta osoba nije vi.</para>
<para>U pismu ste naveli da je u vezi bilo dobro sve dok se vaš partner nije vratio kući i dok niste osjetili udaljenost i nezanimanje. Također kažete da vam nije obećavao ni promjenu takve situacije. Dapače, kaže da se ne može promijeniti. Činjenica je da mi druge ljude ne možemo mijenjati – promjena je moguća samo ako to osoba želi. U ovom trenutku nisam naišla ni na jednu informaciju da bi vaš partner na takvo nešto pristao.</para>
<para>Kada bih vas pitala želite li na takav način i dalje biti u toj vezi što biste mi rekli? Odgovara li vam takav odnos? Jeste li spremni na takav kompromis?</para>
<para>Postoje ljudi (poput vašeg partnera) koji mogu funkcionirati u takvim odnosima. Ako se dvije osobe slažu oko toga da im je u redu da se uslijed životnih okolnosti (posao i slično) mjesecima ne čuju – tada je to sasvim ok. Međutim ako jednoj osobi to nikako ne odgovara i želi svog partnera redovito čuti i/ili vidjeti – tada je zaista teško naći kompromis. Jer nešto što nekome nije bitno, drugoj osobi može biti izuzetno bitno. Kada se s partnerom ne poklapamo u nama bitnim stvarima, tada veza može biti prilično teška a često ju je teško i održati ako nema kompromisa. Kompromis uvijek mora biti prihvatljiv za obje strane – ako jedna strana nije zadovoljna s kompromisom, uvijek će biti prisutno nezadovoljstvo. Dugoročno nezadovoljstvo u vezi sigurno ne vodi lijepom i stabilnom odnosu.</para>
<para>Prije nego donesete odluku, pitajte se je li vam zaista ok živjeti u takvom odnosu? Ako nije, možete li naći kompromis? Ako postoji neki ustupak na koji bi vi pristali, je li spreman i vaš partner na isti? U konačnici, ako partner nije spreman na nikakve ustupke ponovno si postavite prvo pitanje: želite li biti u takvom odnosu?</para>
<para>Iskreno se nadam da će vam ova pitanja pomoći i rasvijetliti je li vaša odluka dobra.</para>

Griješim li ako prekinem svaki odnos s muškarcem koji me ne poštuje? Poštovana, bila sam u vezi pet godina koja je bila više na daljinu. Razlika između nas je 16 godina, on je stariji i ima 58 godina. Veza je tekla tako da je povremeno dolazio ili sam ja išla kod njega, sve je bilo lijepo i krasno, no onda bi se on vratio nazad kući i ne bi se javljao nekad i par mjeseci. Kad bi se javio, opravdavao se problemima u poslu i s djecom. Inače je rastavljen i ima dva sina. Kad sam ja osjetila tu udaljenost i nezanimanje, odlučila sam da to prekinem. On se nije javljao par mjeseci, a nismo bili zajedno ni godinu dana. Kao bila mu je frka na poslu i bili su problemi oko firme. Nisam odgovarala na poruke i nisam pristala da se vidimo, jer on u porukama ne obećava ništa bolje. Kaže da se ne može promijeniti, ali daje mi rok da se odlučim da budem s njim. Zato vas molim da mi date savjet. Ne griješim li ako s njim prekinem svaki kontakt, jer nema tu ništa obečavajuće? Hvala.

Odgovor:

Poštovana čitateljice,
kada bi vi bili na mom mjestu ili na mjestu prijateljice koja vam je došla s identičnim problemom koji imate vi – što biste joj odgovorili? Na trenutak samo zamislite da se ne radi o vama nego o nekome drugome i da vas ta osoba pita za savjet. Što biste joj sugerirali?
Konkretan odgovor što da učinite ili ne učinite vam ne smijem dati – no mogu vam pomoći da vam se iskristalizira što vi zapravo želite. Poanta savjetovanja zapravo je da sami saznate što je najbolje za vas – jer ako napravite nešto što drugi smatra da je dobro za vas, možda nećete biti zadovoljni. Nešto što bi odgovaralo nekome drugome ne mora odgovarati i vama – što je i logično, jer ta osoba nije vi.
U pismu ste naveli da je u vezi bilo dobro sve dok se vaš partner nije vratio kući i dok niste osjetili udaljenost i nezanimanje. Također kažete da vam nije obećavao ni promjenu takve situacije. Dapače, kaže da se ne može promijeniti. Činjenica je da mi druge ljude ne možemo mijenjati – promjena je moguća samo ako to osoba želi. U ovom trenutku nisam naišla ni na jednu informaciju da bi vaš partner na takvo nešto pristao.
Kada bih vas pitala želite li na takav način i dalje biti u toj vezi što biste mi rekli? Odgovara li vam takav odnos? Jeste li spremni na takav kompromis?
Postoje ljudi (poput vašeg partnera) koji mogu funkcionirati u takvim odnosima. Ako se dvije osobe slažu oko toga da im je u redu da se uslijed životnih okolnosti (posao i slično) mjesecima ne čuju – tada je to sasvim ok. Međutim ako jednoj osobi to nikako ne odgovara i želi svog partnera redovito čuti i/ili vidjeti – tada je zaista teško naći kompromis. Jer nešto što nekome nije bitno, drugoj osobi može biti izuzetno bitno. Kada se s partnerom ne poklapamo u nama bitnim stvarima, tada veza može biti prilično teška a često ju je teško i održati ako nema kompromisa. Kompromis uvijek mora biti prihvatljiv za obje strane – ako jedna strana nije zadovoljna s kompromisom, uvijek će biti prisutno nezadovoljstvo. Dugoročno nezadovoljstvo u vezi sigurno ne vodi lijepom i stabilnom odnosu.
Prije nego donesete odluku, pitajte se je li vam zaista ok živjeti u takvom odnosu? Ako nije, možete li naći kompromis? Ako postoji neki ustupak na koji bi vi pristali, je li spreman i vaš partner na isti? U konačnici, ako partner nije spreman na nikakve ustupke ponovno si postavite prvo pitanje: želite li biti u takvom odnosu?
Iskreno se nadam da će vam ova pitanja pomoći i rasvijetliti je li vaša odluka dobra. Klinfo.hr 

Griješim li ako prekinem svaki odnos s muškarcem koji me ne poštuje?

<para>S 5 godinu su mu počeli tikovi koji periodično traju, a javljaju se u raznim oblicima: treptanje očima, gledanje u stranu, trešnja glavom, nogom, ispuštanje zvukova tipa: iju, aha u kombinaciji s motoričkim tikovima. Uvijek je bio osjetljivije dijete, jako vezano uz mamu, a zatim su uslijedile neke promjene u njegovom životu: preseljenje u novu kuću i dobio je seku. Prema seki je dobar i ne pokazuje znakove ljubomore, a s vremena na vrijeme spominje staru kuću i postavlja pitanja: Zašto smo se preselili? Želim staru kuću itd.</para>
<para>U biti me muči što ti tikovi nikako ne prestaju. Nikad ga nismo vodili kod psihologa, ali smo bili kod psihologa u obiteljskom centru u Senju koji nas je savjetovao da ignoriramo tikove i da će to proći. Htjeli bi čuti vaše mišljenje, da li da idemo negdje dalje s njim ili da pustimo to tako pa možda samo nestane? Želio bih naglasiti da smo napravili pregled očiju i nalaz je uredan. Unaprijed hvala na odgovoru, LP tata Bojan.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Dragi tata,</para>
<para>drago mi je pročitati kako se raspitujete i trudite pronaći načine kako olakšati vašem dječaku. Vjerujem da vam nije nimalo ugodno što tikovi kod vašeg sina traju već 2 godine.</para>
<para>Dobar korak ste napravili kada ste se odlučili napraviti pregled očiju. Tikovi ponekad mogu imati fiziološku podlogu pa kako bi se taj uzrok tikova isključio, preporuka je da napravite dodatne potrebne pretrage u konzultaciji s doktorom opće medicine.</para>
<para>Tikovi najčešće nisu pod našom kontrolom i važno je da se dječaku ne stvara dodatni pritisak da ih može i mora držati pod kontrolom. Tako može osjetiti razne neugodne emocije (krivnju, sram...) jer ih ne može držati pod kontrolom čime bismo potaknuli da se još neugodnije i lošije osjeća u cijeloj situaciji.</para>
<para>Jeste li primijetili u kojim situacijama mu se javljaju tikovi? Koje okolnosti su im prethodile?</para>
<para>Dosta često se u podlozi tikova mogu nalaziti neizražene emocije, tj. emocije koje su nakupljene u tijelu. Nakupljene emocije su one koje dijete ne iskaže u ponašanju nego zadrži za sebe. Primjerice, nešto ga naljuti, a on “prijeđe preko toga” i ne pobuni se, ili ne pokaže u ponašanju da ga je nešto naljutilo. Isto može biti i s ostalim emocijama (strah, sram, tuga…).”
Kako biste mu olakšali otpustiti napetost iz tijela, možete mu verbalizirati njegove emocije. Primjerice, “Vidim da te baš jako strah mraka, treseš se i ne želiš ići sam do kupaone” ili “Baš si uzbuđen i sretan što ćeš dobiti novu igračku”. Na taj način biste ga učili da prepoznaje vlastite emocije i povezuje ih s tjelesnim senzacijama.</para>
<para>Nakon što bude sve više prepoznavao vlastite emocije, puno lakše će ih moći izražavati. Primjerice, znat će da ako osjeća uzbuđenje može poskočiti, zagrliti nekoga i sl. Cilj nam je da emocije, tjelesnu napetost i pobuđenost ne kanalizira tikovima nego zamijeni socijalno prihvatljivim ponašanjem. Za to je potreban određeni period vremena pa je važno prema njemu biti nježan, uporan i strpljiv.
Ako će tikovi biti istog intenziteta kroz naredni period (1-2 mjeseca) preporuka je da nam se javite u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice za vQašeg sina.</para>
<para>Želim Vam puno nježnosti, sreće i strpljenja.</para>

Periodični tikovi kod sedmogodišnjaka koji traju već dvije godine Dobar dan, moj dječak ima 7 godina i na jesen kreće u školu. S 5 godinu su mu počeli tikovi koji periodično traju, a javljaju se u raznim oblicima: treptanje očima, gledanje u stranu, trešnja glavom, nogom, ispuštanje zvukova tipa: iju, aha u kombinaciji s motoričkim tikovima. Uvijek je bio osjetljivije dijete, jako vezano uz mamu, a zatim su uslijedile neke promjene u njegovom životu: preseljenje u novu kuću i dobio je seku. Prema seki je dobar i ne pokazuje znakove ljubomore, a s vremena na vrijeme spominje staru kuću i postavlja pitanja: Zašto smo se preselili? Želim staru kuću itd.
U biti me muči što ti tikovi nikako ne prestaju. Nikad ga nismo vodili kod psihologa, ali smo bili kod psihologa u obiteljskom centru u Senju koji nas je savjetovao da ignoriramo tikove i da će to proći. Htjeli bi čuti vaše mišljenje, da li da idemo negdje dalje s njim ili da pustimo to tako pa možda samo nestane? Želio bih naglasiti da smo napravili pregled očiju i nalaz je uredan. Unaprijed hvala na odgovoru, LP tata Bojan.

Odgovor:

Dragi tata,
drago mi je pročitati kako se raspitujete i trudite pronaći načine kako olakšati vašem dječaku. Vjerujem da vam nije nimalo ugodno što tikovi kod vašeg sina traju već 2 godine.
Dobar korak ste napravili kada ste se odlučili napraviti pregled očiju. Tikovi ponekad mogu imati fiziološku podlogu pa kako bi se taj uzrok tikova isključio, preporuka je da napravite dodatne potrebne pretrage u konzultaciji s doktorom opće medicine.
Tikovi najčešće nisu pod našom kontrolom i važno je da se dječaku ne stvara dodatni pritisak da ih može i mora držati pod kontrolom. Tako može osjetiti razne neugodne emocije (krivnju, sram...) jer ih ne može držati pod kontrolom čime bismo potaknuli da se još neugodnije i lošije osjeća u cijeloj situaciji.
Jeste li primijetili u kojim situacijama mu se javljaju tikovi? Koje okolnosti su im prethodile?
Dosta često se u podlozi tikova mogu nalaziti neizražene emocije, tj. emocije koje su nakupljene u tijelu. Nakupljene emocije su one koje dijete ne iskaže u ponašanju nego zadrži za sebe. Primjerice, nešto ga naljuti, a on “prijeđe preko toga” i ne pobuni se, ili ne pokaže u ponašanju da ga je nešto naljutilo. Isto može biti i s ostalim emocijama (strah, sram, tuga…).”
Kako biste mu olakšali otpustiti napetost iz tijela, možete mu verbalizirati njegove emocije. Primjerice, “Vidim da te baš jako strah mraka, treseš se i ne želiš ići sam do kupaone” ili “Baš si uzbuđen i sretan što ćeš dobiti novu igračku”. Na taj način biste ga učili da prepoznaje vlastite emocije i povezuje ih s tjelesnim senzacijama.
Nakon što bude sve više prepoznavao vlastite emocije, puno lakše će ih moći izražavati. Primjerice, znat će da ako osjeća uzbuđenje može poskočiti, zagrliti nekoga i sl. Cilj nam je da emocije, tjelesnu napetost i pobuđenost ne kanalizira tikovima nego zamijeni socijalno prihvatljivim ponašanjem. Za to je potreban određeni period vremena pa je važno prema njemu biti nježan, uporan i strpljiv.
Ako će tikovi biti istog intenziteta kroz naredni period (1-2 mjeseca) preporuka je da nam se javite u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice za vQašeg sina.
Želim Vam puno nježnosti, sreće i strpljenja. Klinfo.hr 

Periodični tikovi kod sedmogodišnjaka koji traju već dvije godine

<para>Inače je ne nosi već dugo, a traži je samo u tu svrhu i tako je od početka. Nije bilo nikakvih traumatičnih događaja, nikakvih posebnih razloga. Probali smo sve i svašta, ali jednostavno neće. Čak i kad ga stavimo u datom momentu na wc, on može nebrojeno puta jednostavno zadržati stolicu, a onda mi ga bude žao i popustim. Pomozite, što da radimo? Hvala
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Draga mama,</para>
<para>sasvim je razumljivo da vam trenutno odvikavanje od pelena predstavlja problem. Većini roditelja je ova faza poprilično izazovna.
Od pomoći može biti stvaranje ugodne i vesele atmosfere kako bi se vaš dječak dodatno opustio prije nego krene obavljati veliku nuždu u wc-u. To možete postići povremenim zajedničkim igranjem na wc-u ili možete u igri uzeti figurice i simulirati kako jedna treba obaviti veliku nuždu. Ako vaš dječak voli slikovnice ili slušanje priča, možete posuditi slikovnicu na tu temu koju ćete mu pročitati i razgovarati s njime o tome.</para>
<para>Važno je da ga se ne prisiljava obavljati nuždu na wc-u jer se time mogu potaknuti neugodne emocije (krivnja, sram…) što nam nije cilj. Kada se sjedne na tutu, i ne uspije obaviti veliku nuždu, možete mu reći “Sjeo si se na tutu, pokušao obaviti nuždu, no ništa se nije dogodilo. U redu je da nekada ne obavimo veliku nuždu na tuti.” Iako roditeljima može biti frustrirajuće što u tom trenu nije obavljena velika nužda, pokazivanjem razumijevanja i prihvaćanja može ga se dodatno opustiti i potaknuti da obavlja nužnu na tuti.</para>
<para>Faza odvikavanja od pelena ponekad može biti iscrpljujuća i dugotrajna, no uz strpljenje, razumijevanje i podršku, vjerujem kako će i vaš dječak uspjeti.
Ako se želite dodatno konzultirati te dobiti konkretnije smjernice, možete se javiti na konzultacije za roditelje kod nas u Centaru Proventus.</para>
<para>Želim Vam puno sreće u poduzetim koracima.</para>

Dječak ne želi veliku nuždu vršiti nigdje osim u pelenu Poštovani, znam da je bilo sličnih pitanja, ali svakom je njegov problem najveći. Dječak ima 4 godine, neće vršiti veliku nuždu nigdje osim u pelenu. Inače je ne nosi već dugo, a traži je samo u tu svrhu i tako je od početka. Nije bilo nikakvih traumatičnih događaja, nikakvih posebnih razloga. Probali smo sve i svašta, ali jednostavno neće. Čak i kad ga stavimo u datom momentu na wc, on može nebrojeno puta jednostavno zadržati stolicu, a onda mi ga bude žao i popustim. Pomozite, što da radimo? Hvala

Odgovor:

Draga mama,
sasvim je razumljivo da vam trenutno odvikavanje od pelena predstavlja problem. Većini roditelja je ova faza poprilično izazovna.
Od pomoći može biti stvaranje ugodne i vesele atmosfere kako bi se vaš dječak dodatno opustio prije nego krene obavljati veliku nuždu u wc-u. To možete postići povremenim zajedničkim igranjem na wc-u ili možete u igri uzeti figurice i simulirati kako jedna treba obaviti veliku nuždu. Ako vaš dječak voli slikovnice ili slušanje priča, možete posuditi slikovnicu na tu temu koju ćete mu pročitati i razgovarati s njime o tome.
Važno je da ga se ne prisiljava obavljati nuždu na wc-u jer se time mogu potaknuti neugodne emocije (krivnja, sram…) što nam nije cilj. Kada se sjedne na tutu, i ne uspije obaviti veliku nuždu, možete mu reći “Sjeo si se na tutu, pokušao obaviti nuždu, no ništa se nije dogodilo. U redu je da nekada ne obavimo veliku nuždu na tuti.” Iako roditeljima može biti frustrirajuće što u tom trenu nije obavljena velika nužda, pokazivanjem razumijevanja i prihvaćanja može ga se dodatno opustiti i potaknuti da obavlja nužnu na tuti.
Faza odvikavanja od pelena ponekad može biti iscrpljujuća i dugotrajna, no uz strpljenje, razumijevanje i podršku, vjerujem kako će i vaš dječak uspjeti.
Ako se želite dodatno konzultirati te dobiti konkretnije smjernice, možete se javiti na konzultacije za roditelje kod nas u Centaru Proventus.
Želim Vam puno sreće u poduzetim koracima. Klinfo.hr 

Dječak ne želi veliku nuždu vršiti nigdje osim u pelenu

<para>Prije bi po danu kasno zaspao, oko 17 ili 18 sati, pa spavao 3 sata, a onda bio budan do 1 u noći. Zato sam mu sada izbacila dnevno spavanje, ali on opet ostaje budan do 12 ili 1 u noći. Ne znamo što više napraviti i kako ga uspavati. Damo mu dudu i medu, ali on do 1 bude na mobitelu i gleda crtiće. Ako mu ne damo crtiće on plače. U 8 se budi jer ide u vrtić te u vrtiću spava popodne i normalno se ponaša i igra. Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Dragi roditelj,</para>
<para>vjerujem da vam je iscrpljujuće svaku večer biti budan do 12, 1 sat u noći samo kako bi dječak zaspao. To mi se doista čini vrlo napornim i teškim.</para>
<para>Kažete da ste ga probali uspavati dudom i medom, no da je ipak nekako tražio mobitel i crtiće. Sasvim je razumljivo da traži i voli gledati crtiće, no važno je znati kako prilikom gledanja mobitela ili crtića dijete prima jako puno podražaja koji ga dodatno stimuliraju i zapravo gledanje crtića prije spavanja mu otežava uspavljivanje. Umjesto crtića i mobitela, evo nekoliko dodatnih ideja kako možete provesti vrijeme sa svojim dječakom prije samog spavanja. Primjerice, čitanjem njegove drage priče, pjevanjem ugodne pjesmice ili ugodnom opuštajućom masažicom. Biranjem ugodne i mirne aktivnosti moglo bi pomoći vašem dječaku da se dodatno umiriti i opusti čime bi se stvorili preduvjeti za ugodan ulazak u san.
</para>
<para>Od pomoći može biti uvođenje večernje rutine kojoj je cilj priprema dječaka za krevet i spavanje. Primjerice, u približno isto vrijeme svake večeri idete jesti, nakon hrane je kupanje i priprema za krevet, oblačenje pidžame, čitanje priče, češkanje i spavanje. Kako bi se lakše umirio i zaspao, budite uz njega dok ne zaspi. Ova rutina može dodatno pomoći vama i djetetu da izgradite još kvalitetniji odnos jer posljednje što će dječak vidjeti prije nego zaspi bit će njegov dragi roditelj. Za razvijanje rutine potrebno je određeno vrijeme i zahtijeva da budete strpljivi, uporni i puni razumijevanja.
</para>
<para>S obzirom na to da ste mu maknuli dnevno spavanje i da i dalje nije bio navečer umoran, čini mi se da bi vaše dijete po temperamentu moglo imati više energije. Kako vam se čini da ga tijekom dana malo fizički dodatno aktivirate? Primjerice, zajedno igrate lovice, skrivača ili slažete velike kocke gdje on mora upotrijebiti mišiće kako bi ih složio? Fizički umor bi mu mogao pomoći kada dođe vrijeme za spavanje. Više o temperamentu možete pročitati <ulink url="https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/">ovdje</ulink>.</para>
<para>Ako ćete u narednom periodu (1-2 mjeseca) i dalje imati poteškoća sa uspavljivanjem, preporuka je da se posavjetujete s psihologom. Možete se javiti i kod nas u Centar Proventus na konzultacije za roditelje kako biste dobili konkretnije smjernice za vašeg dječaka.</para>
<para>Želim Vam svu sreću.</para>

Kod dječaka od tri godine ne možemo uspostaviti rutinu spavanja Pozdrav, imam dijete od 3 godine koje je prije 3 tjedna prestalo dojiti. Od rođenja imamo problema s njegovim spavanjem. Prije bi po danu kasno zaspao, oko 17 ili 18 sati, pa spavao 3 sata, a onda bio budan do 1 u noći. Zato sam mu sada izbacila dnevno spavanje, ali on opet ostaje budan do 12 ili 1 u noći. Ne znamo što više napraviti i kako ga uspavati. Damo mu dudu i medu, ali on do 1 bude na mobitelu i gleda crtiće. Ako mu ne damo crtiće on plače. U 8 se budi jer ide u vrtić te u vrtiću spava popodne i normalno se ponaša i igra. Hvala.

Odgovor:

Dragi roditelj,
vjerujem da vam je iscrpljujuće svaku večer biti budan do 12, 1 sat u noći samo kako bi dječak zaspao. To mi se doista čini vrlo napornim i teškim.
Kažete da ste ga probali uspavati dudom i medom, no da je ipak nekako tražio mobitel i crtiće. Sasvim je razumljivo da traži i voli gledati crtiće, no važno je znati kako prilikom gledanja mobitela ili crtića dijete prima jako puno podražaja koji ga dodatno stimuliraju i zapravo gledanje crtića prije spavanja mu otežava uspavljivanje. Umjesto crtića i mobitela, evo nekoliko dodatnih ideja kako možete provesti vrijeme sa svojim dječakom prije samog spavanja. Primjerice, čitanjem njegove drage priče, pjevanjem ugodne pjesmice ili ugodnom opuštajućom masažicom. Biranjem ugodne i mirne aktivnosti moglo bi pomoći vašem dječaku da se dodatno umiriti i opusti čime bi se stvorili preduvjeti za ugodan ulazak u san.

Od pomoći može biti uvođenje večernje rutine kojoj je cilj priprema dječaka za krevet i spavanje. Primjerice, u približno isto vrijeme svake večeri idete jesti, nakon hrane je kupanje i priprema za krevet, oblačenje pidžame, čitanje priče, češkanje i spavanje. Kako bi se lakše umirio i zaspao, budite uz njega dok ne zaspi. Ova rutina može dodatno pomoći vama i djetetu da izgradite još kvalitetniji odnos jer posljednje što će dječak vidjeti prije nego zaspi bit će njegov dragi roditelj. Za razvijanje rutine potrebno je određeno vrijeme i zahtijeva da budete strpljivi, uporni i puni razumijevanja.

S obzirom na to da ste mu maknuli dnevno spavanje i da i dalje nije bio navečer umoran, čini mi se da bi vaše dijete po temperamentu moglo imati više energije. Kako vam se čini da ga tijekom dana malo fizički dodatno aktivirate? Primjerice, zajedno igrate lovice, skrivača ili slažete velike kocke gdje on mora upotrijebiti mišiće kako bi ih složio? Fizički umor bi mu mogao pomoći kada dođe vrijeme za spavanje. Više o temperamentu možete pročitati ovdje.
Ako ćete u narednom periodu (1-2 mjeseca) i dalje imati poteškoća sa uspavljivanjem, preporuka je da se posavjetujete s psihologom. Možete se javiti i kod nas u Centar Proventus na konzultacije za roditelje kako biste dobili konkretnije smjernice za vašeg dječaka.
Želim Vam svu sreću. Klinfo.hr 

Kod dječaka od tri godine ne možemo uspostaviti rutinu spavanja

<para>U početku sam mislila da sam pokupila virus s mora, dok se to nije počelo sve češće događati. Prestala sam izlaziti i problemi su ubrzo nestali. Nakon toga, htjela sam se suočiti s a tim i povraćanje je prestalo, ali mene više ništa ne ispunjava, sve mi je nezanimljivo, život mi nema svrhu niti cilj i zbog tog stanja i razmišljanja dobivam napadaje panike. Sve to otežava mi svakodnevnicu, ne radim više stvari koje sam prije radila, jer me ovi osjećaji i razmišljanja sputavaju. Srce mi ubrzano lupa, imam osjećaj da će iskočiti. Osjećam stalnu nervozu, nemir, zabrinutost. Izbjegavam društvo, ne želim da oni znaju, a s roditeljima sam razgovarala o problemu. Molim vas pomognite mi. Hvala</para>
<para>
 Odgovor:
</para>
<para>Draga čitateljice,</para>
<para>vjerujem da ti nije lako i mislim da si zaista hrabra i spremna raditi na svom problemu budući da si prvi korak već učinila – javila si se nama. Ne znam kako su tvoji roditelji reagirali, no nadam se da si od njih dobila podršku. Ako sami nisu prošli isto što i ti, možda ne mogu potpuno razumjeti kroz što prolaziš no to ne znači da ti ne mogu biti velika podrška i pomoć.</para>
<para>Svjesna sam da ne želiš da tvoje društvo zna s čim se suočavaš no imaj na umu da jako velik broj mladih ima slične probleme kao i ti (to mogu reći iz vlastitog iskustva u radu s ljudima). O tome nažalost nitko ne priča zato jer misli da će ga drugi na neki način osuđivati, da neće razumjeti itd. No u isto vrijeme s istim mislima se bori i netko u njegovom društvu. Ali jedan za drugoga ne znaju.</para>
<para>Moj savjet je da potražiš pomoć psihoterapeuta, a po potrebi i specijaliste psihijatra. U pojedinim situacijama su lijekovi neophodni za prvu ruku da bi se stanje stabiliziralo kako bi osoba mogla raditi na problemu. To nije uvijek slučaj, no nekada lijekovi mogu znatno olakšati osobi da bolje funkcionira. Oni nikada nisu trajno rješenje već samo prva pomoć. Zamisli lijek kao udlagu koja pomaže čovjeku sa slomljenom rukom. Ona je tu dok kost ne zacijeli, a potom kreće terapija. Slično je i u ovoj situaciji: lijek pomaže da se stanje stabilizira a psihoterapija je zapravo ključna i radi na uzroku problema. Imaj na umu da je nekada i samo psihoterapija dovoljna – sve ovisi o tome kako se osoba osjeća. Kako god bilo, svakako bi se prvo trebala javiti stručnjaku psihoterapeutu te onda u dogovoru s njim odlučiti što i kako dalje.</para>
<para>Šaljem ti podršku.</para>

Izbjegavam društvo, imam napadaje panike i osjećam konstantnu zabrinutost Poštovanje, prije 3 mjeseca počeli su moji problemi. Imam 21 godinu i kada izađem s društvom u grad, uznemirim se, nastaju mučnine, pritisak u vratu i krajnji ishod bude povraćanje. U početku sam mislila da sam pokupila virus s mora, dok se to nije počelo sve češće događati. Prestala sam izlaziti i problemi su ubrzo nestali. Nakon toga, htjela sam se suočiti s a tim i povraćanje je prestalo, ali mene više ništa ne ispunjava, sve mi je nezanimljivo, život mi nema svrhu niti cilj i zbog tog stanja i razmišljanja dobivam napadaje panike. Sve to otežava mi svakodnevnicu, ne radim više stvari koje sam prije radila, jer me ovi osjećaji i razmišljanja sputavaju. Srce mi ubrzano lupa, imam osjećaj da će iskočiti. Osjećam stalnu nervozu, nemir, zabrinutost. Izbjegavam društvo, ne želim da oni znaju, a s roditeljima sam razgovarala o problemu. Molim vas pomognite mi. Hvala

   Odgovor:

Draga čitateljice,
vjerujem da ti nije lako i mislim da si zaista hrabra i spremna raditi na svom problemu budući da si prvi korak već učinila – javila si se nama. Ne znam kako su tvoji roditelji reagirali, no nadam se da si od njih dobila podršku. Ako sami nisu prošli isto što i ti, možda ne mogu potpuno razumjeti kroz što prolaziš no to ne znači da ti ne mogu biti velika podrška i pomoć.
Svjesna sam da ne želiš da tvoje društvo zna s čim se suočavaš no imaj na umu da jako velik broj mladih ima slične probleme kao i ti (to mogu reći iz vlastitog iskustva u radu s ljudima). O tome nažalost nitko ne priča zato jer misli da će ga drugi na neki način osuđivati, da neće razumjeti itd. No u isto vrijeme s istim mislima se bori i netko u njegovom društvu. Ali jedan za drugoga ne znaju.
Moj savjet je da potražiš pomoć psihoterapeuta, a po potrebi i specijaliste psihijatra. U pojedinim situacijama su lijekovi neophodni za prvu ruku da bi se stanje stabiliziralo kako bi osoba mogla raditi na problemu. To nije uvijek slučaj, no nekada lijekovi mogu znatno olakšati osobi da bolje funkcionira. Oni nikada nisu trajno rješenje već samo prva pomoć. Zamisli lijek kao udlagu koja pomaže čovjeku sa slomljenom rukom. Ona je tu dok kost ne zacijeli, a potom kreće terapija. Slično je i u ovoj situaciji: lijek pomaže da se stanje stabilizira a psihoterapija je zapravo ključna i radi na uzroku problema. Imaj na umu da je nekada i samo psihoterapija dovoljna – sve ovisi o tome kako se osoba osjeća. Kako god bilo, svakako bi se prvo trebala javiti stručnjaku psihoterapeutu te onda u dogovoru s njim odlučiti što i kako dalje.
Šaljem ti podršku. Klinfo.hr 

Izbjegavam društvo, imam napadaje panike i osjećam konstantnu zabrinutost

<para>Po dolasku iz škole i nakon ručka želio je odmoriti uz crtić te smo se dogovorili da će nakon toga pisati zadaću da bi na vrijeme stigao na trening. U sobi je proveo nekih pola sata i nije ni počeo sa zadaćom. I onda počinje s odgodama... evo da odmorim još 5 minuta, da pojedem desert, poigram se s mačkom. Pritom ga ja stalno upozoravam da tako neće stići na trening. Onda me počne nagovarati da li može zadaću napisati nakon treninga, na što ne pristajem, budući da znam da jako puno vremena troši na zadaću i znam da će se s treninga vratiti gladan i umoran pa će već biti kasno.</para>
<para>On se razljuti i negoduje. Ljut je na mene i gubi vrijeme nagovarajući me, kriveći me. Na trening mu nisam dozvolila da ide jer zadaća nije bila napisana, no tada je preuzeo muž i ja sam otišla na posao. Muža je uspio uvjeriti da nešto u zadaći ne razumije, da se umorio pa se pisanje rastegnulo na par sati, ali ni tada nije sve obavio! On se ponaša kao da će odgađanjem zadaća nestati - kasnije ću, navečer ću, ujutro ću, i tako se dogodilo da je otišao spavati jer mu je muž dozvolio, ali mu je zaprijetio da će u 6 ujutro dovršiti zadaću. Muž misli da će naš sin na taj način uvidjeti svoje greške i s vremenom shvatiti da je bolje ne odgađati. No to traje već tri godine i nije se ništa promijenilo.</para>
<para>Ovdje spominjem samo zadaću, a o učenju da ne govorim. On misli da je zadaća jedina njegova obaveza. Zbilja sam očajna, ne želim "na silu" svaki dan ga tjerati satima da uči i piše zadaću. Netko mi kaže pusti ga, sam će shvatiti i pokrenuti se, ali kako da ga pustim. Jer kada bi on to točno obavio!? Ispričavam se na dugom mailu, zbilja sam očajna i bojim se nadolazećih godina s više gradiva, zadaća, učenja. Molim vas savjet. Hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ono što vas muči su radne navike vašeg dječaka. Idealno vrijeme za razvijanje radnih navika su upravo prva četiri razreda osnovne škole. Tada je, naime, obim gradiva ipak manji i školarac bi morao biti u stanju sam preuzeti brigu o svojim školskim obavezama (učenju i zadaćama, slaganju knjiga, praćenju rasporeda itd.).</para>
<para>Neka djeca su po prirodi bolje organizirana a nekoj je potrebno pomoći. Ono što je izuzetno bitno je organizirati vrijeme. Djeca te dobi nemaju još dobro razvijen osjećaj za vrijeme pa je dobro s njima dogovoriti vrijeme kada se piše zadaća. Pješčani satovi često i zorno pokazuju kako „vrijeme teče“ i koliko mnogo vremena potroše na pregovore, odgode i pokušaje da obaveze ostave za kasnije.</para>
<para>Usuglašeni stavovi roditelja i nepopustljivost izuzetno su bitni. Naime, dokle god vaš školarac uspijeva nekog od vas roditelja pridobiti na „svoju stranu“ toliko će trajati ta agonija pregovora i nagovaranja da se obaveze moraju izvršiti. Stoga predlažem da uvedete red. Isplanirate zajedno s djetetom vrijeme kada se zadaće pišu i kada se uči. Inzistirajte na poštivanju tog reda. U početku će to biti vrlo teško, ali ukoliko budete dosljedni i nepopustljivi dječak će uvidjeti da mu drugoga nema. Iako je to često teško i iscrpljujuće, svojim čvrstim odgojnim stavom zapravo pomažete svom djetetu da stekne vještine koje su vrlo važne u životu.</para>

Dječak ide u 4. razred i uporno odbija, izbjegava i odgađa pisati zadaće Poštovani, očajna sam majka sina koji krenuo u 4. razred i još uvijek ne prihvaća svoje školske obaveze. Navest ću samo današnji primjer ali tako je svaki dan. Po dolasku iz škole i nakon ručka želio je odmoriti uz crtić te smo se dogovorili da će nakon toga pisati zadaću da bi na vrijeme stigao na trening. U sobi je proveo nekih pola sata i nije ni počeo sa zadaćom. I onda počinje s odgodama... evo da odmorim još 5 minuta, da pojedem desert, poigram se s mačkom. Pritom ga ja stalno upozoravam da tako neće stići na trening. Onda me počne nagovarati da li može zadaću napisati nakon treninga, na što ne pristajem, budući da znam da jako puno vremena troši na zadaću i znam da će se s treninga vratiti gladan i umoran pa će već biti kasno.
On se razljuti i negoduje. Ljut je na mene i gubi vrijeme nagovarajući me, kriveći me. Na trening mu nisam dozvolila da ide jer zadaća nije bila napisana, no tada je preuzeo muž i ja sam otišla na posao. Muža je uspio uvjeriti da nešto u zadaći ne razumije, da se umorio pa se pisanje rastegnulo na par sati, ali ni tada nije sve obavio! On se ponaša kao da će odgađanjem zadaća nestati - kasnije ću, navečer ću, ujutro ću, i tako se dogodilo da je otišao spavati jer mu je muž dozvolio, ali mu je zaprijetio da će u 6 ujutro dovršiti zadaću. Muž misli da će naš sin na taj način uvidjeti svoje greške i s vremenom shvatiti da je bolje ne odgađati. No to traje već tri godine i nije se ništa promijenilo.
Ovdje spominjem samo zadaću, a o učenju da ne govorim. On misli da je zadaća jedina njegova obaveza. Zbilja sam očajna, ne želim "na silu" svaki dan ga tjerati satima da uči i piše zadaću. Netko mi kaže pusti ga, sam će shvatiti i pokrenuti se, ali kako da ga pustim. Jer kada bi on to točno obavio!? Ispričavam se na dugom mailu, zbilja sam očajna i bojim se nadolazećih godina s više gradiva, zadaća, učenja. Molim vas savjet. Hvala.

Odgovor:

Poštovana,
ono što vas muči su radne navike vašeg dječaka. Idealno vrijeme za razvijanje radnih navika su upravo prva četiri razreda osnovne škole. Tada je, naime, obim gradiva ipak manji i školarac bi morao biti u stanju sam preuzeti brigu o svojim školskim obavezama (učenju i zadaćama, slaganju knjiga, praćenju rasporeda itd.).
Neka djeca su po prirodi bolje organizirana a nekoj je potrebno pomoći. Ono što je izuzetno bitno je organizirati vrijeme. Djeca te dobi nemaju još dobro razvijen osjećaj za vrijeme pa je dobro s njima dogovoriti vrijeme kada se piše zadaća. Pješčani satovi često i zorno pokazuju kako „vrijeme teče“ i koliko mnogo vremena potroše na pregovore, odgode i pokušaje da obaveze ostave za kasnije.
Usuglašeni stavovi roditelja i nepopustljivost izuzetno su bitni. Naime, dokle god vaš školarac uspijeva nekog od vas roditelja pridobiti na „svoju stranu“ toliko će trajati ta agonija pregovora i nagovaranja da se obaveze moraju izvršiti. Stoga predlažem da uvedete red. Isplanirate zajedno s djetetom vrijeme kada se zadaće pišu i kada se uči. Inzistirajte na poštivanju tog reda. U početku će to biti vrlo teško, ali ukoliko budete dosljedni i nepopustljivi dječak će uvidjeti da mu drugoga nema. Iako je to često teško i iscrpljujuće, svojim čvrstim odgojnim stavom zapravo pomažete svom djetetu da stekne vještine koje su vrlo važne u životu. Klinfo.hr 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

Dječak ide u 4. razred i uporno odbija, izbjegava i odgađa pisati zadaće

<para>Bocu jedino hoće jesti. U boci pije domaće kravlje mlijeko i popije 360 ml u obroku. Zanima me što da radim da počne jesti na žlicu?
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>radije koristite adaptirano mlijeko. Kravlje mlijeko nije primjerena hrana za dijete mlađe od godinu dana. Uvođenje namirnica nije jednostavno, morate biti uporni. Bit će vam lakše ako krenete sa slađim namirnicama, kao što je voće. Možete ih pomiješati s adaptiranim mlijekom, jer će ih vaše dijete tako vjerojatno lakše prihvatiti zbog već poznatog okusa mlijeka.</para>

Kako naviknuti dijete da jede na žlicu? Poštovani, imam dječaka od 11 mjeseci i imamo problem s jelom. Slabo, skoro pa nikako ne želi jesti ništa na žlicu, osim pudinga. Jako plače ili uopće ne želi otvoriti usta kad ga hranim. Bocu jedino hoće jesti. U boci pije domaće kravlje mlijeko i popije 360 ml u obroku. Zanima me što da radim da počne jesti na žlicu?

Odgovor:

Poštovana,
radije koristite adaptirano mlijeko. Kravlje mlijeko nije primjerena hrana za dijete mlađe od godinu dana. Uvođenje namirnica nije jednostavno, morate biti uporni. Bit će vam lakše ako krenete sa slađim namirnicama, kao što je voće. Možete ih pomiješati s adaptiranim mlijekom, jer će ih vaše dijete tako vjerojatno lakše prihvatiti zbog već poznatog okusa mlijeka. Klinfo.hr 

Kako naviknuti dijete da jede na žlicu?

<para>Ustaje ponekad u 7, ponekad u 8, i u sljedećih sat vremena dobije svoje adaptirano mlijeko 220 ml. Oko 10:30 spava sat do sat i pol i to je drži do ručka. Oko 12.00 za ručak jede čvrstu hranu za bebe u tom uzrastu oko 190 g. Poslije pije vode, cijeđeno voće ili sok, ponudim joj nekad malo peciva da sama jede prstićima ili smoki ili keks za bebe. Oko 16 h jede žitarice s voćem ili griz, keks s mlijekom, keks s voćem za bebe i slično od 190 do 230 g (opet spava sat vremena otprilike). Nakon spavanja opet dobije zdrav sokić ili nešto da sama gricka, u 20 h se kupa, sprema za spavanje. U pola 9 navečer pije mlijeko 220 ml i spava cijelu noć.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>prilikom odabira namirnica za vaše dijete pazite na odabir namirnica u smislu sadržaja šećera i soli u njima. Ni jedno ni drugo nije uputno koristiti u prehrani djece mlađe od godinu dana. U ovoj dobi vaše dijete može imati 4 obroka krute hrane i jedan mliječni obrok, više od toga vam nije potrebno.</para>

Hranim li svoju bebu zdravo i dobro? Poštovana, da li dobro hranim svoju djevojčicu? Rođena je sa 4320 g i 53 cm, sada ima 8 mjeseci i između 10 i 11 kg, nisam sigurno točno. Ustaje ponekad u 7, ponekad u 8, i u sljedećih sat vremena dobije svoje adaptirano mlijeko 220 ml. Oko 10:30 spava sat do sat i pol i to je drži do ručka. Oko 12.00 za ručak jede čvrstu hranu za bebe u tom uzrastu oko 190 g. Poslije pije vode, cijeđeno voće ili sok, ponudim joj nekad malo peciva da sama jede prstićima ili smoki ili keks za bebe. Oko 16 h jede žitarice s voćem ili griz, keks s mlijekom, keks s voćem za bebe i slično od 190 do 230 g (opet spava sat vremena otprilike). Nakon spavanja opet dobije zdrav sokić ili nešto da sama gricka, u 20 h se kupa, sprema za spavanje. U pola 9 navečer pije mlijeko 220 ml i spava cijelu noć.

Odgovor:

Poštovana,
prilikom odabira namirnica za vaše dijete pazite na odabir namirnica u smislu sadržaja šećera i soli u njima. Ni jedno ni drugo nije uputno koristiti u prehrani djece mlađe od godinu dana. U ovoj dobi vaše dijete može imati 4 obroka krute hrane i jedan mliječni obrok, više od toga vam nije potrebno. Klinfo.hr 

Hranim li svoju bebu zdravo i dobro?

<para>mjeseca je na Novalac adaptiranom mlijeku. Inače, budi se u 9 ujutro, tada pojede flašicu od 240 ml. Oko 12 h jede kašicu (povrće) oko 220 ml, oko 15 h ponovno flašica isto 240 ml, oko 17.30 h voćna kašica te oko 20 ili 21 h flašica i tada zaspi do jutra. Naša pedijatrica kaže da odlično napreduje.</para>
<para>Danas smo bili na kontroli i za jedan mjesec dobila je 400 g (sa 7 kg na 7400). Sada pedijatrica navodi da je premalo dobila ovaj mjesec na težini te da uvedem još jednu flašicu. Radila je i nalaze krvi i željezo je na granici (100) te je uvela sirup kroz jedan mjesec.
Molim za vaše mišljenje. Da li radim grešku u rasporedu ili? Do ovog mjeseca je odlično napredovala, čak nekad i malo više nego što bi trebalo. Inače je jako aktivna beba, vesela. Prije 6. mjeseca sama je sjela i već puže.
Unaprijed hvala.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ne radite ništa krivo. Polako uvedite u prehranu vaše djevojčice lisnato povrće i bobičasto voće. S navršenih 7 mjeseci možete početi uvoditi i meso. Pazite na razmak između novih namirnica zbog potencijalnih alergijskih reakcija. Inače je nove namirnice najbolje uvoditi u prvom dijelu dana.</para>

Naša beba preslabo je dobila na težini i fali joj željezo. Hranim li je krivo? Poštovana, moja kćer je rođena s 2700 g, u 36. tjednu plus 5 dana. Vodi se kao nedonošće. Sada ima punih 6 mjeseci i 20 dana. Teška je 7400 g i visoka 71 cm. Od 3. mjeseca je na Novalac adaptiranom mlijeku. Inače, budi se u 9 ujutro, tada pojede flašicu od 240 ml. Oko 12 h jede kašicu (povrće) oko 220 ml, oko 15 h ponovno flašica isto 240 ml, oko 17.30 h voćna kašica te oko 20 ili 21 h flašica i tada zaspi do jutra. Naša pedijatrica kaže da odlično napreduje.
Danas smo bili na kontroli i za jedan mjesec dobila je 400 g (sa 7 kg na 7400). Sada pedijatrica navodi da je premalo dobila ovaj mjesec na težini te da uvedem još jednu flašicu. Radila je i nalaze krvi i željezo je na granici (100) te je uvela sirup kroz jedan mjesec.
Molim za vaše mišljenje. Da li radim grešku u rasporedu ili? Do ovog mjeseca je odlično napredovala, čak nekad i malo više nego što bi trebalo. Inače je jako aktivna beba, vesela. Prije 6. mjeseca sama je sjela i već puže.
Unaprijed hvala.

Odgovor:

Poštovana,
ne radite ništa krivo. Polako uvedite u prehranu vaše djevojčice lisnato povrće i bobičasto voće. S  navršenih 7 mjeseci možete početi uvoditi i meso. Pazite na razmak između novih namirnica zbog potencijalnih alergijskih reakcija. Inače je nove namirnice najbolje uvoditi u prvom dijelu dana. Klinfo.hr 

Naša beba preslabo je dobila na težini i fali joj željezo. Hranim li je krivo?

<para>Što Vi mislite o tome? Srdačan pozdrav.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ništa loše se neće dogoditi ponudite li vašoj bebi uz mlijeko vodu. Jedino na što morate paziti jest da je ta voda prokuhana i da je nudite između obroka.</para>

Je li štetno davati vodu uz AD mlijeko bebi od mjesec dana? Poštovani, imam bebu staru mjesec dana koja je na AD mlijeku. Pedijatar je preporučio da bebi dajemo vodu uz AD. No ja čitam o štetnosti davanja vode bebama mlađim od 6 mjeseci. Što Vi mislite o tome? Srdačan pozdrav.

Odgovor:

Poštovana,
ništa loše se neće dogoditi ponudite li vašoj bebi uz mlijeko vodu. Jedino na što morate paziti jest da je ta voda prokuhana i da je nudite između obroka. Klinfo.hr 

Je li štetno davati vodu uz AD mlijeko bebi od mjesec dana?

<para>Čitam negdje se savjetuje ad ili dojenje sa rižinim pahuljicama za doručak, pa povrtno mesna kašica za ručak. Negdje drugdje piše da su dva obroka krute hrane previše za bebu od 6 mjeseci.</para>
<para>Naš dan izgleda ovako:
oko 6 h ujutro dojenje
oko 9 h AD mlijeko s rižinim pahuljicama
oko 13 h mesno povrtna kašica
16 h dojenje
19 h dojenje
21 h dojenje jer beba ne može zaspati bez dojenja
02 h dojenje
Vremenski je uvijek različito ali oko svaka 3 h su obroci. Radim li dobro? Hvala
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>raspored obroka je dobar. Malo ste uranili s uvođenjem mesa, ali kako ste već krenuli, nema smisla da ga sada ponovo izbacujete. Pretpostavljam da niste primijetili nikakve probavne smetnje, jer ih niste spomenuli.</para>

Smije li beba od 6 mjeseci imati dva "kruta" obroka uz dojenje? Radim li dobro? Lijepo Vas molim savjet. Beba ima 6,5 mjeseci i već mjesec i pol dana uvodimo dohranu. Kako postaviti obroke, koje i kada, što se tiče krute hrane? Čitam negdje se savjetuje ad ili dojenje sa rižinim pahuljicama za doručak, pa povrtno mesna kašica za ručak. Negdje drugdje piše da su dva obroka krute hrane previše za bebu od 6 mjeseci.
Naš dan izgleda ovako:
oko 6 h ujutro dojenje
oko 9 h AD mlijeko s rižinim pahuljicama
oko 13 h mesno povrtna kašica
16 h dojenje
19 h dojenje
21 h dojenje jer beba ne može zaspati bez dojenja
02 h dojenje
Vremenski je uvijek različito ali oko svaka 3 h su obroci. Radim li dobro? Hvala

Odgovor:

Poštovana,
raspored obroka je dobar. Malo ste uranili s uvođenjem mesa, ali kako ste već krenuli, nema smisla da ga sada ponovo izbacujete. Pretpostavljam da niste primijetili nikakve probavne smetnje, jer ih niste spomenuli. Klinfo.hr 

Smije li beba od 6 mjeseci imati dva "kruta" obroka uz dojenje? Radim li dobro?

<para>mjeseca na adaptiranom mlijeku Novalac. Uveli smo kašice s 4.5 mjeseci i pojede jednu u danu po savjetu pedijatrice.
Inače jede po obroku 200 do 220 ml i ima 4 mliječna obroka i 1 kašicu. Noć prespava (otprilike od 23 h do 8 ujutro). Zanima me je li to u redu i da li treba pojačati ishranu?
Jako je živahna i vesela djevojčica.
Unaprijed zahvalna.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ne brinite vaša djevojčica lijepo napreduje, nalazi se u prosjeku prema navedenoj težini.</para>

Trebam li bebi od 6 mjeseci pojačati obroke? Poštovanje. Rodila sam djevojčicu s 2700 g, a dužina je 49 cm. Rođena je (36 plus 6) i vodi se kao nedonošče. Za 5 dana puni 6 mjeseci i ima 7100 kg i duga je 68 cm. Inače je od 3. mjeseca na adaptiranom mlijeku Novalac. Uveli smo kašice s 4.5 mjeseci i pojede jednu u danu po savjetu pedijatrice.
Inače jede po obroku 200 do 220 ml i ima 4 mliječna obroka i 1 kašicu. Noć prespava (otprilike od 23 h do 8 ujutro). Zanima me je li to u redu i da li treba pojačati ishranu?
Jako je živahna i vesela djevojčica.
Unaprijed zahvalna.

Odgovor:

Poštovana,
ne brinite vaša djevojčica lijepo napreduje, nalazi se u prosjeku prema navedenoj težini. Klinfo.hr 

Trebam li bebi od 6 mjeseci pojačati obroke?

<para>Hvala
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>bez obzira na propisanu količinu mlijeka slobodno povećajte dozu ako smatrate da joj nije dovoljno. Inače je prema navedenoj težini dnevno potrebna količina mlijeka za vašu curicu 610 - 740 ml.</para>

Koliko mililitara bi trebala piti beba stara četiri mjeseca po jednom obroku? Pozdrav! Malena mi se rodila 22.4., mjesec dana ranije, S 2 kg. Sada ima 4,300 kg. Zanima me koliko bi trebala pojesti jer mi se čini da joj je 120 ml premalo. Hvala

Odgovor:

Poštovana,
bez obzira na propisanu količinu mlijeka slobodno povećajte dozu ako smatrate da joj nije dovoljno. Inače je prema navedenoj težini dnevno potrebna količina mlijeka za vašu curicu 610 - 740 ml. Klinfo.hr 

Koliko mililitara bi trebala piti beba stara četiri mjeseca po jednom obroku?

<para>Jako joj se sviđa, pa me zanima kada mogu jedan obrok zamijeniti s kašicom te kada mogu uvesti i drugi obrok (npr. večernji)?
Beba je inače isključivo dojena.
Hvala Vam
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>možete odmah krenuti i s večernjim obrokom – obično je to žitno mliječna kašica i s povrtnim tj. voćnim obrokom.</para>

Na početku smo dohrane. Kada uvesti kašicu kao cijeli obrok? Imam curicu od 5,5 mjeseci i prije tri tjedna smo krenuli s dohranom, par žlica po obroku (mrkvica, jabuka...). Jako joj se sviđa, pa me zanima kada mogu jedan obrok zamijeniti s kašicom te kada mogu uvesti i drugi obrok (npr. večernji)?
Beba je inače isključivo dojena.
Hvala Vam

Odgovor:

Poštovana,
možete odmah krenuti i s večernjim obrokom – obično je to žitno mliječna kašica i s povrtnim tj. voćnim obrokom. Klinfo.hr 

Na početku smo dohrane. Kada uvesti kašicu kao cijeli obrok?

<para>Probali smo s kašicama i to voli, ali nikako joj ne možemo u prehranu ubaciti AD mlijeko na bočicu.
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>ne morate nužno davati adaptirano mlijeko na bočicu, možete ukomponirati odgovarajuću količinu u kašice, a jedan manji dio pokušati ponuditi na bočicu s drugačijim otvorom. Pokušajte s bočicom/čašom s kljunom.</para>

Kako bebu koja odbija flašicu odviknuti od dojenja? Kako bebu od 5,5 mjeseci odviknuti od dojenja (postepeno) ako beba ne prihvaća ni dudu, niti flašicu od rođenja. Probali smo s kašicama i to voli, ali nikako joj ne možemo u prehranu ubaciti AD mlijeko na bočicu.

Odgovor:

Poštovana,
ne morate nužno davati adaptirano mlijeko na bočicu, možete ukomponirati odgovarajuću količinu u kašice, a jedan manji dio pokušati ponuditi na bočicu s drugačijim otvorom. Pokušajte s bočicom/čašom s kljunom. Klinfo.hr 

Kako bebu koja odbija flašicu odviknuti od dojenja?

<para>Beba je inače samo dojena i ima oko 7-8 obroka u 24 h, a po noći 1 ili 2 obroka. Hvala
</para>
<heading4>Odgovor:</heading4>
<para>
Poštovana,</para>
<para>obično se kao prvi kašasti obrok slaže onaj oko 10-11h, ili u vrijeme ručka, a početi možete s voćem (jabuka ili banana..) ili povrćem (tikvica, brokula ili krumpir..), svejedno je. Može se početi i sa žitaricama (rižom ili palenta). Uvodi se jedna po jedna nova namirnica u rastućim količinama, a svaka se uvodi kroz oko 4 dana. Dok ne postignete količinu dovoljnu za obrok još uvijek iza dajete mlijeko. Ako dajete samo voće i povrće to se gleda kao međuobrok, a ako se kombiniraju sa žitaricom, onda se to smatra pravim obrokom. Naravno možete umiješati i malo izdojenog mlijeka u voćno žitnu kombinaciju, jer je tako još bolja kalorijska gustoća.</para>

Kada u dohrani davati kašice, a kada mlijeko? Krenuli smo s dohranom (kašice), pa me zanima me u koje vrijeme bi trebalo dati kašice (voćne ili povrtne), a kada mlijeko. Beba je inače samo dojena i ima oko 7-8 obroka u 24 h, a po noći 1 ili 2 obroka. Hvala

Odgovor:

Poštovana,
obično se kao prvi kašasti obrok slaže onaj oko 10-11h, ili u vrijeme ručka, a početi možete s voćem (jabuka ili banana..) ili povrćem (tikvica, brokula ili krumpir..), svejedno je. Može se početi i sa žitaricama (rižom ili palenta). Uvodi se jedna po jedna nova namirnica u rastućim količinama, a svaka se uvodi kroz oko 4 dana. Dok ne postignete količinu dovoljnu za obrok još uvijek iza dajete mlijeko. Ako dajete samo voće i povrće to se gleda kao međuobrok, a ako se kombiniraju sa žitaricom, onda se to smatra pravim obrokom. Naravno možete umiješati i malo izdojenog mlijeka u voćno žitnu kombinaciju, jer je tako još bolja kalorijska gustoća. Klinfo.hr 