Godinu koja je na izmaku pamtit ćemo po koroni, potresima, strahovima, a razarajući potres u Petrinji, Glini i Sisku pokazao nam je koliko je život krhak i kako su dovoljne sekunde da nestanu ljudski životi i da tisuće ljude ostanu bez svih domova. Slike ljudi koji čuvaju svoja uništena ognjišta, spavaju u automobilima i sportskim dvoranama slomila su naša srca. Iako smo ujedinjeni u pomoći i želji da se svi ljudi vrate što prije u svoj život, u svima nama trenutno boravi strah i tjeskoba.
O tome što možemo učiniti danas za sebe i druge i kako se nositi sa strahom, tjeskobom u ovim teškim vremenima razgovarali smo s psihologinjom i mentalnom trenericom Anom Čerenešek.
Svi smo željno iščekivali kraj godine i početak nove kako bismo sve ružno ostavili iza sebe. No, na kraju nas je dočekao još veći šok. Veliki potres odnio je sedam života, mnogi naši sugrađani ostali su bez domova. Svi smo u strahu i stanju šoka, ona nada da će sve otići s ovom godinom kao da je nestala?
Ne bih rekla da nada kao takva treba nestati, čeka nas još puno lijepih dana, pa i godina ispred nas. Ovakve tragedije imaju veliki potencijal buđenja nade. Pa pogledajte samo koliko je ljudi skočilo u pomoć, zaboravilo na svoje svakidašnje probleme i ujedinilo se za one koji nas sada najviše trebaju. Čovjek, svatko od nas, čvršći je no što misli i možemo puno. Nadu trebamo graditi svaki dan, bez obzira stiže li nova godina ili ne. Svaki dan je nova prilika.
Danas sam se čula s prijateljicom koja živi na Novom Zelandu koji je pretrpio sličan potres davne 2011. godine. Pitala sam ju je li se ikad navikla na podrhtavanja, rekla je da nikad nije i da čak i danas uvijek traži gdje je izlaz za nuždu kad uđe u novu prostoriju. No, ono što je također rekla je da joj je pomoglo to što je bila okružena svojom djecom pa nije imala luksuz panike i paničarenja nego se ponekad morala čak i smijati sa svojom petogodišnjom djevojčicom kojoj je bilo jako zabavno što zemlja tako često “prdi”. Napokon mi se navukao osmjeh na lice nakon te njene priče. Stvarno mi ljudi jesmo čvršći no što mislimo da jesmo.
Što možemo učiniti sada za sebe? Ljudi ne spavaju, pokušavaju pomoći. Kako se smiriti ovih dana?
Na žalost ne možemo govoriti o suočavanju s traumatskim događajem jer on nije još došao svome kraju. Ono što svi trebamo znati da je sada vrijeme za ispuštanje energije, pružanje i traženje podrške, a iz toga ćemo izaći u velikom broju otporniji na stres generalno. Što se daljih postupaka tiče, postoji velik broj stručnjaka koji je obučen za vrijeme ratnih dana za pružanje psihološke podrške traumatiziranim osobama. Vjerujem da će sustav odreagirati dobro sada kada znamo da nas čeka teško vrijeme nošenja s posljedicama. Nakon prvog šoka trebamo se zacijeliti kako znamo, ne postoji loša tehnika niti univerzalna za sve. Budite tu za sebe i za druge, to je najviše što sad u ovim prvim danima imamo.
Svaki član naše obitelji reagira drukčije. Kako možemo pomoći svojim bližnjima?
Trenutno je dobro razgovarati i podijeliti osjećaje i misli. Nismo dobro i to je u redu, nitko ne mora glumiti super junaka. Važno je naglasiti kako su ovo prve reakcije na još jedan u nizu potresa i da je prirodno i zdravo izventilirati se, a vrijeme s ukućanima može pomoći jer to je mjesto gdje možemo dobiti ljubav i podršku koja nam je sada potrebna.
Što možemo napraviti u svakodnevici da se smirimo? Hoće li nam pomoći šetnje, čišćenje ili koje radnje nam mogu umiriti um?
Upravo tako - svakodnevica neka bude svakodnevna, ispunjena sitnim zadacima koje nam mogu pomoći odvratiti misli od užasa koji nas je zahvatio. Potrudite se ne vrtjeti stalno vijesti i prizore koje nam cijepaju srce. Pomozite koliko možete: donirajte, skupite, pošaljite, nazovite, pozovite. Učinite sve što je u vašoj moći da podijelite i tugu i bol i brigu i neizvjesnost. Niste sami. U ovome smo svi zajedno.
Kako se smiriti kada opet krene potres i trešnja? Koje misli i radnje nam mogu pomoći?
Treba slijediti upute koje su izdane o tome kako se ponašati za vrijeme potresa, a upute pročitajte dok ne trese. I sama sam ih nekoliko puta čitala i svaki put mi pomogne sjetiti se da ne treba bježati nego ostati miran na nekom sigurnom mjestu kojeg ste unaprijed definirali. Kad trešnja završi izađite van na unaprijed dogovorena mjesta. Unaprijed dogovorite s članovima obitelji i s djecom što ako i što kad. U zadnjem sam se potresu našla usred velikog dućana u Zagrebu okružena s mnoštvom ljudi. Ono što u meni budi nadu i što me čini ponosnom je da nije bilo stampeda i da su ljudi, usprkos panici koju smo osjećali, pomagali jedni drugima da napuste prostor. Nakon toga, stojeći na otvorenom, pomagali smo jedni drugima doći u kontakt s obitelji, dijelili smo vijesti i tople ljudske poglede. Svatko je svakome bio na ispomoć. Ljudska snaga nema granicu.
Posljedice ovakvih događaja su dugoročne i kad se sve smiri neće samo nestati. Živimo godinu u koroni, potresima - sve se spojilo. Ne možemo očekivati da ćemo se samo probuditi i sve će nestati. Koliko traju opravci od takvih događaja?
Oporavak je individualna stvar i može trajati mjesecima pa i godinama, vidjet ćemo kad sve ovo dođe svome kraju, za sad se moramo još strpjeti jer kraj se ne nazire. Ukoliko imate poteškoća sa svojim reakcijama na stres i ne možete se s njima trenutno nositi, upućujem vas da se javite na telefone besplatne psihološke pomoći koji su organizirani u ovo vrijeme. Javite se liječnicima opće prakse i oni će vas također uputiti na prave adrese.
Inače je život nepredvidiv i ne znamo što nam nosi, inače bi trebali imati strpljenja za sebe i jedni druge - strpljenja i tolerancije. Sad nas život uči da drugačije ni nećemo moći nego dalje zajedno, a kad krene pravi oporavak barem ćemo znati jedno a to je da je stres gotov.
