Moda

Ljepota 

Lifestyle 

Astro 

Ljubav i seks 

Bolja ja 

Savjetovalište

Superpar

Zeleni tjedan 

Kontakt

Pravila privatnosti 

Objašnjenje o kolačićima 

Uvjeti korištenja 

<para> Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.
</para>
<para>Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.</para>
<heading4>Roditelji koji stalno interveniraju</heading4>
<para>Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.</para>
<heading4>Roditelji koji "<emphasis>peru ruke od svega</emphasis>"</heading4>
<para>Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "<emphasis>oprati ruke od svega</emphasis>". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.</para>
<heading4>Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja</heading4>
<para>
 Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.</para>
<para>Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?</para>
<para>Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.
</para>
<para>Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove.</para>

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke Roditelji, uglavnom, djecu pokušavaju spriječiti u griješenju.  Razna upozorenja, podsjećanja ili ponekad roditelji i sami "uskoče" i naprave nešto umjesto djeteta jer predviđaju da bi dijete moglo pogriješiti - nešto proliti, pasti i ozlijediti se ili jednostavno - donijeti pogrešnu odluku. Takav roditeljski stav, unatoč svima brigama koje dječja samostalnost donosi, je uglavnom pogrešan i nepotreban. Djeca uče na vlastitim greškama i važno je tu i tamo pogriješiti. Nenamjerne greške važne su za zdrav i pravilan dječji psihički razvoj kao i razvoj samopouzdanja.

Ovisno kako djecu učimo da se nose s učinjenim pogreškama ovisi i kako će ih djeca shvatiti. Kao izazov i priliku da nauče nešto novo ili kao prijetnju koju pod svaku cijenu u budućnosti treba izbjegavati.
Roditelji koji stalno interveniraju
Pojedini roditelji prečesto priskaču u pomoć, pa kada i ona nije neophodna, ili već dijete prije nego je moglo učiniti pogrešku sprječavaju od nastanka iste ili sudjeluju s djetetom u određenom problemu i sprječavaju njegov nastanak. I jedno i drugo je pogrešno. Zbog djetetova razvoja i samopoštovanja te snalaženja u novim situacijama koje će mu u odrasloj dobi biti neophodno, bilo bi poželjno da roditelji što prije prestanu s nepotrebnim "intervencijama". Dakako, roditeljima je ponekad jednostavnije "uskočiti" u djetetove cipele i napraviti zadatak umjesto njega, jer smatraju kako će sve ispasti dobro i neće imati prilike "zabrljati", nego popravljati situaciju kada ispade loša, no to nikako nije rješenje - odnosno to je loše rješenje. Osim toga, ako im ugađaju, roditelji smatraju da tako kupuju djecu i njihovo poštovanje.
Roditelji koji "peru ruke od svega"
Jednako je loše i okrenuti se od problema i spašavanja djeteta iz problema te "oprati ruke od svega". Ovakav način djetetu šalje poruku kako je nesposobno nešto napraviti samostalno te da roditelji nisu tu kako bi ih spašavali iz njihovih grešaka. Pogrešno! Djeca se ponekad nađu u problemima koji su veći od njih samih, iako su zapravo maleni, za djecu su veliki i zbog svojih godina nisu se sposobni samostalno s njima nositi. U tom slučaju roditelji trebaju pomoći koliko su već u mogućnosti te dati djetetu priliku da nešto nauči iz situacije.
Važnost zajedničkog fokusiranja na pronalazak rješenja

   Uloga roditelja je da budu podrška djetetu koliko god pogreška bila velika. Pogreške ili loše odluke treba djetetu objasniti kao još jednu priliku za kritičko razmišljanje i buduće rješavanje problema te podizanje samopoštovanja. Ono što bi roditelji i dijete trebali je zajedničko fokusiranje na pronalazak rješenja, a nikako ne roditeljsko spašavanje situacije ili potpuno okretanje glave od problema.
Kad je problem već nastao i greška je učinjena, važno se zapitati: Što ćemo učiniti da to popravimo? Kako ćeš/ćemo to napraviti? Što smo iz toga naučili?
Rješavanje i nadilaženje problema ponekad je veliki zalogaj za djecu i nisu uvijek oduševljeni samim postupkom, no osjećaj zadovoljstva nakon uspješno obavljena zadatka nadmašit će sam problem te će ga djeca doživjeti kao veliku nagradu. Djeca probleme doživljavaju kao izazove koje treba savladati, ne kao prijetnje koje je poželjeno izbjegavati.

Upravo učenje praktičnih vještina iz svakodnevna života omogućuje djeci da i griješe. Iako je gledano s roditeljske strane ponekad pravi izazov dozvoliti djetetu da pogriješi, važno je ipak dozvoliti greške. Kada dijete pogriješi važno je izbjeći prodike, nabijanje osjećaja krivnje ili srama. Djeca najlakše i najjednostavnije shvate i riješe problem kada im se omogući sudjelovanje u njegovu popravljanju i ispravljanju. Tako će djeca stvarati prijeko potrebno samopouzdanje koje će ih uspješno voditi kroz sve životne izazove. Adrijana Bakoš 

Dopustite djeci da pogriješe. Razvit će samopouzdanje i lakše donositi odluke

<para>U roditeljstvu ne treba težiti ka savršenstvu jednako kao što si ne treba nabijati osjećaj krivnje za propušteno ili pogriješeno. Važno je osvijestiti svoje i djetetove potrebe i postepeno ih usklađivati.
</para>
<heading2>Dijete ima pravo da bude dijete</heading2>
<para>
Tražiti od bebe da bude tiha, od trogodišnjaka da se igra bez da uneredi cijelu sobu ili od desetogodišnjaka da razmišlja kao odrastao čovjek je suludo. Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka je očekivanje da djeca budu ono što nisu.</para>
<para>Dijete može biti samo ono što jest, a to je dijete. Zbog želje da zadovolje njihove potrebe, roditelji pred djecu stavljaju prevelike izazove želeći ih prilagoditi sebi. Ne prihvaćajući granice djetetovih mogućnosti, stvara se dugotrajna i obostrana frustracija.</para>
<para>Ne vjerujući u djetetove najbolje namjere, roditelji ponekad zanemaruju njegove emocije i fokusiraju se isključivo na postupke.
</para>
<heading2>Roditelji, dozirajte kritike i pokude</heading2>
<para>
Nitko se ne rađa s bogatim iskustvom, a djetinjstvo je razdoblje u kojemu se stvaraju temelji za daljnji život. Očekivano je i prirodno da će dijete griješiti, a ponekad i na istim radnjama po nekoliko puta.</para>
<para>Roditeljska je uloga u takvim trenucima, prije svega, zaštitnička i ohrabrujuća. Ne treba očekivati da će od prve sve ići kao po špagi, a kada se pokaže drugačije, žaliti i razočarati se u dijete.</para>
<para>Teške riječi i bolna kritika ponekad bole jače nego fizička povreda pa treba biti pažljiv pri komunikaciji s djeteom koje je pogriješilo. Njegovu pogrešku pokušajte zajedno ispraviti, pokazujući mu jednostavniji način rješavanja problema.</para>
<para>Također, ne zaboravite da ste djetetovi prvi i najveći uzori te da ponašanja koja očekujete od svojih najmlađih, morate provoditi i sami. Vrijednosti koje vi i partner njegujete, preslikat će se i na dijete pa je važno da mu pružite najbolje od sebe.</para>

Greške koje roditelji čine kada ne razumiju svoju djecu Iako većina roditelja svojoj djeci želi najbolje, izazovi roditeljstva ponekad nadjačaju dobru volju pa se između roditelja i djeteta počinju stvarati nesporazumi. U roditeljstvu ne treba težiti ka savršenstvu jednako kao što si ne treba nabijati osjećaj krivnje za propušteno ili  pogriješeno. Važno je osvijestiti svoje i djetetove potrebe i postepeno ih usklađivati.

Dijete ima pravo da bude dijete

Tražiti od bebe da bude tiha, od trogodišnjaka da se igra bez da uneredi cijelu sobu ili od desetogodišnjaka da razmišlja kao odrastao čovjek je suludo. Jedna od najčešćih roditeljskih grešaka je očekivanje da djeca budu ono što nisu.
Dijete može biti samo ono što jest, a to je dijete. Zbog želje da zadovolje njihove potrebe, roditelji pred djecu stavljaju prevelike izazove želeći ih prilagoditi sebi. Ne prihvaćajući granice djetetovih mogućnosti, stvara se dugotrajna i obostrana frustracija.
Ne vjerujući u djetetove najbolje namjere, roditelji ponekad zanemaruju njegove emocije i fokusiraju se isključivo na postupke.

Roditelji, dozirajte kritike i pokude

Nitko se ne rađa s bogatim iskustvom, a djetinjstvo je razdoblje u kojemu se stvaraju temelji za daljnji život. Očekivano je i prirodno da će dijete griješiti, a ponekad i na istim radnjama po nekoliko puta.
Roditeljska je uloga u takvim trenucima, prije svega, zaštitnička i ohrabrujuća. Ne treba očekivati da će od prve sve ići kao po špagi, a kada se pokaže drugačije, žaliti i razočarati se u dijete.
Teške riječi i bolna kritika ponekad bole jače nego fizička povreda pa treba biti pažljiv pri komunikaciji s djeteom koje je pogriješilo. Njegovu pogrešku pokušajte zajedno ispraviti, pokazujući mu jednostavniji način rješavanja problema.
Također, ne zaboravite da ste djetetovi prvi i najveći uzori te da ponašanja koja očekujete od svojih najmlađih, morate provoditi i sami. Vrijednosti koje vi i partner njegujete, preslikat će se i na dijete pa je važno da mu pružite najbolje od sebe. Jelena Pervan 