Poštovana,Vidim da ste zabrinuti za svoju kcer i razumijem Vasu brigu. Nije lako gledati kako se dijete mijenja i kako upada u, po Vašem mišljenju, loše društvo. S druge strane, adolescencija je vrijeme kada se isprobavaju nove stvari, dovode u pitanje roditeljska pravila i norme odraslih… Do neke granice, takva „pobuna“ je znak da dijete ima povjerenja u svoje roditelje, tj. osjeca da ga oni nece odbaciti zbog toga sto se ponasa na donekle neprimjeren nacin. No, kao sto sam napisala, to vrijedi do neke granice, tj. ponasanja koja ozbiljno ugrozavaju dijete ili nekoga drugoga se ne trebaju tolerirati.Bilo bi dobro da razmislite sto je od onoga sto Vasa kci cini zaista lose i opasno, a sto se moze tolerirati. Koja od tih ponasanja je zaista trenutno ugrozavaju? Bitno je ublaziti kriterije za ona ponasanja koja nisu stvarno opasna ili povrijeđujuća, te ne trošiti energiju na zabranu tih ponašanja. Za ponašanja koja procijenite kao zaista neprihvatljiva unaprijed odredite neke posljedice i to joj jasno recite – dakle, posljedica koju ste smislili ne smije biti posljedica trenutne ljutnje (npr. kada dođe kući s par sati zakašnjenja u alkoholiziranome stanju). U trenutku velike ljutnje se, zbog pojačanih emocija, manje možete kontrolirati, a to utječe i na to da Vas ona manje doživi kao autoritet. Vrlo je bitno da budete dosljedni (primjerice, da zaista slijedi sankcija koju ste najavili ukoliko je prekršila pravilo) te da Vi i suprug budete usklađeni (tj. da se ne dogodi da pravilo vrijedi samo kod jednog od Vas).Također, vrijedno je razmisliti o tome po čemu ste zaključili da se radi o lošem društvu? Primjerice, je li netko u tom društvu nasilan, ovisnik o drogi? Što konkretno znate o tom društvu, a čega se (samo) plašite? Je li Vaš dom otvoren za njezine prijatelje - želi li ih ona dovoditi, želite li Vi da ih dovodi? Kada bi Vam Ti adolescenti s kojima se ona druži bili poznatiji, možda biste manje brinuli da su zaista tako loši. U svakom slučaju, dobro je omogućiti tinejdžeru da njegov dom i društvo ne budu dva posve odvojena svijeta - ukoliko roditelj to postavi kao "odvojeno", vrlo je vjerojatno da će i tinejdžer "razdvojiti" to dvoje te zaključiti da nikakva pravila iz doma ne vrijede vani.Bitan element zaštite Vaše kćeri jest i da joj kažete da Vas uvijek može nazvati s izlaska koji je "krenuo u lošem smjeru" i da ćete joj u tom slučaju pomoći kako najbolje možete (doći po nju ili nekoga poslati, ukoliko ne možete sami doći). Tinejdžeri se često plaše da će ih roditelji osuditi jer su se "sami uvalili u nevolju" i zbog toga ne traže pomoć, čime se zapravo povećava njihova ugroženost.Kada razgovarate sa svojom kćeri, važno je da ju ne napadate već da budete jasni i čvrsti. Nikako nemojte generalizirati ono što Vam se ne sviđa npr. "Ti stalno piješ.", "Ti nikada ne misliš na druge.", "Uvijek si drska." - jer, kao prvo nitko se baš "stalno" ili "nikada" ne ponaša na određen način, a kao drugo, takve izjave samo pojačavaju konflikt. Bitno je jasno reći kako Vi vidite neku situaciju i njeno ponašanje, primjerice "Zabrinuta sam kad se vani napiješ, jer u takvom stanju ne možeš dobro paziti na sebe." Ne morate se opravdavati, moliti - budite kratki i čvrsti, no govorite iz svoje perspektive, tj. kratko joj objasnite zašto tražite to što tražite. Nemojte podizati glas, niti ju vrijeđati, bez obzira na to što ona govorila ili radila - no isto tako, nemojte tolerirati da ona na taj način razgovara s Vama. Dakle, ako počne vikati ili vrijeđati Vas, jasno recite da nećete ništa slušati dok se ne stiša i ne počne pristojno komunicirati, no jako je bitno da ju pažljivo poslušate i uvažite kada Vam nešto govori na primjeren način.Razmislite i o tome sto cijenite kod svoje kceri i to joj recite. Kada odnos krene u konfliktnom smjeru, cesto se ovaj neugodan dio toliko intenzivira da zaboravimo na pozitivan dio odnosa. Pokažite interes za neke stvari za koje ona pokazuje interes – primjerice, za modu, pjevače, za različite teme i aktivnosti koje su njoj važne… Snaga Vašeg s odnosa s kćeri zapravo je najbolja i jedina prava prevencija problema. Stoga je dobro vidjeti gdje sve možete okrenuti "na pozitivu".Također, razmislite imate li neku osobu u koju imate povjerenje, a s kojom bi Vasa kci bila spremnija porazgovarati nego s Vama. Roditelji cesto, iako imaju dobre namjere, a mozda i dobre vjestine, nisu bas prve odrasle osobe kojima će se tinejdžeri povjeriti. Ukoliko imate takvu osobu, vazno je da ona ne bude Vas glasnogovornik, a niti prenositelj onoga što mu Vaša kći povjeri. To treba biti jedan zaseban i odvojen odnos, u kojem Vasa kci moze dobiti podrsku te poneki savjet zrele i odgovorne osobe.Dakle, ono na što se trebate usmjeriti je razvijanje što kvalitetnijeg odnosa, jasnoća u postavljanju granica i objašnjavanju pravila, te pružanje podrške Vašoj kćeri u zdravome razvoju (izravno ili neizravno). Uz to, važno je prihvatiti da adolescencija nosi svoje krize i sukobe s autoritetima, no da je to normalan dio razvoja.Nadam se da su Vam ove smjernice barem malo pomogle. Ukoliko zelite daljnje savjetovanje, mozete nazvati u Tesu radnim danom od 10 do 22h (tel. 01/4828-888), ili nam se obratiti na e-mail psiho.pomoc@tesa.hr Također je moguce dogovoriti savjetovanje uzivo (ukoliko živite u Zagrebu) – za Vasu kci ili za Vas, no najbolje bi bilo da na pocetku dođete zajedno. Moguće je i da Vam preporučimo i neko Vama bliže savjetovalište, ukoliko niste u Zagrebu.Lijepi pozdrav,Jelena M., psihologPsiholoski centar Tesa