Pokušati ću vam pojednostaviti svoj komplicirani problem. Izvinjavam se unaprijed ako ću biti opširna. Dakle, sa 16 godina sam ostala u drugom stanju. Otac djeteta je bio moja generacija i kad sam zatrudnila, nije ga bilo briga. Rekao je neka abortiram, što sam i željela, ali moji roditelji nisu htjeli ni čuti. Bila je to velika sramota, tako da smo odselili. Kad sam rodila, pisala sam ocu svoje kćeri, no on se nije javljao. Uz pomoć roditelja, uspjela sam ipak završiti srednju školu i zaposlila se. Danas sam ponosna što sam majka svoje 12 godišnje cure. I tu počinje problem. Javio mi se nedavno otac moje kćeri. On je oženjen i rekao je da bi on i žena htjeli vidjeti kćer. Kako mu je žao što je propustio sve ove godine. Upoznala sam ga sa kćeri i počeli su provoditi vrijeme skupa. Bilo mi je teško jer ju do sad nikad nisam ni sa kime dijelila, ali sam dopustila jer sam znala da je to najbolje za nju. U posljednje vrijeme on po kćer dolazi bez žene. Govori kako je pogriješio i kako je uvijek mene volio, kako se želi razvesti i biti sa mnom. Bilo mi je teško odbiti ga, jer je on moja mladenačka ljubav, ali sam to ipak učinila. Nekidan se kćer od njega vratila uzrujana. Kaže da on i žena ne mogu imati djece i da se očito samo zato i javio. U tom mi je trenu sve bilo jasno. Osjećam se izdano i iskorišteno. Najgore mi je što je slomio srce našoj kćeri u najosjetljivijim godinama života kad pubertet počinje i hormoni bujaju. Ne znam kako da se postavim. Svaki je savijet dobrodošao!