Kako postupiti? Sin mi ima 18 god. problem je počeo kad je imao oko 14god.,bili smo par puta kod psihologa na razgovoru i obradi ali nisam dobila nikakav koristan savjet u vezi problema.Naime mom sinu smeta puno stvari npr.smeta mu dok neko lista knjigu ,smeta mu dok drugi jedu i zato ne želi s nama jesti zajedno ,ako je u boravku dok mi jedemo u kuhinji on začepi uši da nas ne čuje.Čim vidi da će netko nešto jesti on odmah začepi uši prije nego što išta počne pa mi nije jasno kako mu može smetati nešto što se još nije ni počelo događati.Kad ga pitam zašto to radi on veli da nas ne želi slušati dok žvaćemo.Dosta je živčan i zna burno reagirat,dere se kad mu nešto smeta.U školi je ok,sad je 4-ti razred .Neznam više kako postupati ,imam još dvoje mlađe djece i oni ne mogu jedan keks pojesti normalno jer ih on tjera u drugu prostoriju .Kad smo bili kod psihologice ona tu nije vidjela neki veći problem i ja sam mislia da je to faza koja će proći ali ne prolazi.Nije mi jasno išao je na maturalac i kako je onda mogao jesti sa svima zajedno u hotelu a doma mu sve smeta ili listanje u školi mu ne smeta a doma živčani čim netko okrene list papira.Svaki savjet je dobrodošao.Hvala puno!
Anonimni korisnik
Kako postupiti? Sin mi ima 18 god. problem je počeo kad je i...
Hej, slobodno nam se obrati
Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Odgovor stručnjaka
Poštovani!Razumijem iz Vašeg pisma da ste zabrinuti sa sina, maturanta, kojemu izazito smetaju zvukovi poput listanja papira i žvakanja, te reagira čepljenjem uha, izlaskom iz prostorije, ljutnjom. To traje oko četiri godine.U školi funkcionira dobro, bio je i na maturalcu - što znači da je i izvan obitelji izložen istim situacijama, ali ne reagira na njih kao doma . Odlasci psihologu Vam nisu pomogli. Ponašanja koja navodite neki su od simptoma u poremećaju koji se zove misofonija. Prvi put je poemećaj imenovan tako devedesetih godina prošlog stoljeća, iako nije detaljno opisan niti istražen. Započinje u dječjoj dobi, najčešće u vrijeme puberteta a prvi simptomi su uočavanje zvukova koje proizvode drugi ljudi, poput disanja, žvakanja i gutanja i jake emocionalne ili fizičke reakcije na njih. Da bi izbjegli zvukove koji su „okidači“, osobe su često sklone boraviti u glasnim i bučnim sredinama.Pronašla sam na internetu da se misofonijom bavi audiologinja dr. Marsha Johnson. Po njezinim istraživanjima poremećaj ima fiziološku podlogu, iako se često svrstava u psihičke poremećaje. To je jedna je specifična fobija,kaže ona, u kojoj se, za razliku od obične fobije ne reagira samo strahom, već i bijesom. Više informacija o misofoniji možete pronaći na www.misophonia-provider.com.Preporučam Vam da Vaš sin obavi pretrage sluha, slušanja i slušnog evociranog potencijala (pretraga koja pokazuje kako slušni živac i moždana kora reagiraju na zvučni podražaj) u nekom od audioloških centara (Vinogradska, Šalata – ako ste iz Zagreba)- kako bi se isključila audiološka i neurološka podloga.Također preporučam psihološko-psihijatrijski tretman (također u sklopu audiološkog centra) s ciljem pomoći i podrške Vašem sinu u nošenju sa problemom.Srdačno Vas pozdravljam, Ana P.Psihološki centar TESA