Anonimni korisnik

Drage žene, cure i ostali! Javljam vam se jer više ne mogu ž...

Drage žene, cure i ostali! Javljam vam se jer više ne mogu živjeti u ovom začaranom krugu i boriti se sama sa sobom.. Žalosno je i jadno što sam ovakvih trenutaka imala bar 15 i nikad se ništa nije promijenilo...Bar ne u korijenu... Ovako-imam 22 godine, visoka sam 176 cm i imam 95 kila...Nikad u životu nisam imala toliko i znam da sam si isklučivo sama kriva.... Jedem, volim jesti, uživam u hrani i kuhanju, ali s druge strane želim biti zgodna, voljeti se, biti zadovoljna sobom,,,Ovako to ne ide.... Imam dečka već 5 godina, i on je doista zgodan..Bio je sa mnom onda kad sam imala 75 i sad kad imam 95 i ne prigovara mi, osim ako ga pitam za iskreno mišljenje..Uvije mi kaže da bi mogla skinuti koju kilu zbog sebe, zbog zdravlja i potpuno je u pravu.... S druge strane imam mamu koja mi kvoca na svaku moju kilu i govori mi da se malo pogledam u ogledalo, da nikad nisam bila tolika, a ja se izvlačim na faks i učenje, na nezdravu hranu, pijenje pilula i ostalo.... Oboje znamo da je pravi problem u meni i mome žderanju.... Bila sam na svavakvim dijetama, ali zbilja svakakvim.... I sve bi one dale rezultata, ali kada bih imalo „prekršila“ dijetu, toliko bi se nažderala da ne bih mogla disat, i onda bi opet krenulo po starom, a dijeta bi bila u zadnjem planu...I tako stalno.... Sad stvarno mislim da je krajnje vrijeme da se nešto poduzme.... Imam 22 g, cijeli život pred sobom i ne želim ga provesti u kući i da ne idem nikud zato jer se bojim da će mi netko reći da sam se udebljala.... Inače ne izgledam kao da imam toliko kila,,ili to možda samu sebe zavaravam....Studiram i svaka 2 tjedna idem doma, i uvijek mi mama nešto kaže što se kila tiče....I sad uvijek kad idem doma, bojim se što će mi netko reći na kile....Bojim se jesti pred mamom da mi ne kaže nešta, pa jedem skrivećke kod kuće...zaista više ne želim ovako..... ne želim više nositi hlače 44 i crvenjeti se svaki put kad idem kupovati hlače, ne želim nositi duboke gaće da mi prekriju i drže stomak, ne želim nositi bodije da bi stisnu salo, ne želim rastezati majice na trbuhu da mi se ne ocrtavaju šlaufi.... Ne želim nositi skroz majice s rukavima jer imam ruke kao neka baba...Ne želim više gledati ove celulitne odvartne debele noge....Ne želim...... ali nikako da se pokrenem...Čula sam da je pisanje dnevnika dobro jer si olakšavaš dušu kada si na nekoj dijeti ili jednostavno mijenjaš režim prehrane..Mislila sam možda pokrenuti blog ili slično jer mi stvarno treba neka potpora..Imam potporu od dečka, ali mi treba još netko...njegovu sam potporu oduvijek imala, i rekla sam mu da me opomene kad jedem što ne bih trebala ali uvijek mu kažem da odjebe i nastavim po svome....Treba mi netko tko će mi pružiti utjehu ali i riječi da me razbude i da se probudim iz ovoga, trznem i poduzmem nešto.... Molim vas, cure, nemojte mi pisati SAMO SMANJI PORCIJE I VJEŽBAJ, POJEDI SAMO DORUČAK I RUČAK A POSLIJE NIŠTA, VJEŽBAJ I SL. jer i sama znam što bih trebala...Treba mi vaša potpora, utjeha i da znam da nisam sama i da ima i ostalih vas koji dijele istu situaciju i kile..... Puno vas pozdravljam i odlučujem da ću se pokrenuti i popraviti stanje..... ;) BUCKA

Hej, slobodno nam se obrati

Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Postavi Pitanje