Što je ljubav? To je pitanje o kojem ljudi razmišljaju već stoljećima, no svejedno konkretnog odgovora na to pitanje nema i svatko od nas ima svoja razmišljanja i vlastitu interpretaciju. Znanost je odgovorila na puno pitanja kada govorimo o kemijskim i hormonalnim reakcijama, privlačnosti i potrebi za partnerom, no to nam ne pomaže puno kada su u pitanju naše vlastite emocije i odnosi s ljudima.
Dvadesetpetogodišnja pjesnikinja Taylor Myers iz Ohia, SAD, odlučila je na društvenim mrežama (kako drugačije u današnje vrijeme) podijeliti svoje mišljenje o ovoj temi dok se suočila s emotivnim dubinama ogorčenosti proizašlima iz teških iskustava. Njen post, sirov, ispunjen strahom i pun žaljenja, dotaknuo je milijune ljudi koji su i sami doživjeli šokantni kontrast između intenzivne, neutažive opčinjenosti mlade ljubavi i hladnog pepela realizma koji ostaje nakon što se vatra zaluđenosti ugasi.
Evo i što je to točno Taylor napisala u prvoj poruci:
Puno ljudi me pita koji je moj najveći strah u životu ili čega se najviše bojim. I znam da očekuju odgovor poput visine ili zatvorenih prostora ili ljudi obučenih u životinje, no kako da im kažem da sam kada mi je bilo 17 godina pohađala predavanje koje se zove Veze za cijeli život i ondje naučila da se većina ljudi odljubljuje iz istog razloga zbog kojeg se i zaljubljuju. Da će jednom simpatična tvrdoglavost osobe koju volite postati odbijanje ikakvog kompromisa, da je njena preokupacija nečim sada nezrelost, a loše navike koje ste obožavali sada samo novac koji bacate u vjetar. Spontanost te osobe s vremenom postaje bezobzirna i neodgovorna, a njene noge na vašem stolu više nisu seksi nego iritantne. Ništa me ne žalosti i plaši kao pomisao da mogu postati ružna nekome tko je nekada mislio da su sve zvijezde sabrane u mojim očima.
Ipak, kasnije je, u nešto smirenijem emotivnom stanju i tražeće pozitivni balans svojem neočekivanom viralnom postu, objavila i još jednu važnu lekciju koju je naučila na predavanju nazvanom "Veze za cijeli život". I ovog puta njene riječi pronašle su na odobravanje ogromnog broja ljudi, no ovog puta iz drugih razloga. Za portal Bored Panda Taylor je izjavila: "Reakcija me iznenadila. Još uvijek na tjednoj bazi dobivam privatne poruke u kojima ljudi govore kako su moje riječi utjecale na njih, spasile im vezu ili im dale snagu da odu od nekoga tko ih sputava."
Njezin pozitivniji post glavi ovako:
Nikada nisam očekivala da će ovo biti jedna od mojih najpopularnijih pjesama od stotina koliko sam ih napisala. Bila sam ekstremno ogorčena i tužna kada sam ono napisala, i... izostavila sam najljepši dio tog predavanja.
Nakon što nas je upoznala s ovom teorijom učiteljica nas je pitala "Je li ljubav osjećaj? Ili je to izbor?". Mi smo svi bili hrpa tinejdžera pa smo prirodno odgovorili kako je to osjećaj. Ona je tada kazala kako, ako ćemo se držati tog vjerovanja, nikada nećemo imati neku trajnu vezu.
Dala nam je zadatak da intervjuiramo desetke odraslih koji su bili oženjeni i pitamo ih o njihovom braku, zbog čega je potrajao ili se raspao. Na kraju, ja bih svaku od tih osoba pitala je li ljubav emocija ili odabir.
Svi su rekli da je to odabir. To je svjesna opredijeljenost. To je nešto što se svaki dan trudite da funkcionira s osobom koja je odabrala istu stvar. Svi su oni rekli da je u jednom trenutku u njihovom braku 'osjećaj ljubavi' nestao ili izblijedio i nisu bili sretni. Rekli su kako se osjećaji stalno mijenjaju i ne možete nešto trajno graditi na tako klimavim temeljima.
Oženjeni su kazali da su, kada je situacija bila loša, odabrali otvoriti komunikaciju, odabrali pronaći što se slomilo i kako to popraviti, i odabrali to rekreirati nešto u što se vrijedi ponovo zaljubiti.
Razvedeni su rekli da su odabrali otići.
Sve od tog predavanja, od tog projekta, nikada nisam veze gledala na isti način. Razumjela sam zbog čega su dogovoreni brakovi često uspješni. Otkrila sam razliku između osjećaja i predanosti. Nikada nisam birala osobe od kojih mi srce zatitra ili mi se pomuti glava. Birala sam ljude koji su bili predani svom odabiru mene kao partnerice, posvećeni tome da pronađu nešto što će obožavati i u najružnijim danima.
Više se ne bojim dana kada netko tko se kleo da sam mu cijeli svemir neće vidjeti zvijezde u mojim očima, sve dotle dok još uvijek bira gledati u njih sve dok ih ponovo ne pronađe.
Što vi mislite o ovom pogledu na ljubav?
Je li ljubav osjećaj ili odabir?