Veza za kojom ne bi trebalo žaliti (Zavodnica 14)

Nije vam ništa. Mali osjećaj gubitka. Naći ćete boljeg.

Veza za kojom ne bi trebalo žaliti (Zavodnica 14)

Zavodnicu 13 smo jednostavno preskočili. Napisala sam je, da. Možda će, ako jednog dana napišem kljigu, Z13a završiti u knjizi. Ali za sada ću je zadržati za sebe.

Prošlo je tjedan dana od dana kad mi je Ivan rekao da si „želi pružiti šansu s nekim s kim će imati budućnost“. (Drugi naziv za to je „ne volim te više“, al ok... nitko nije rekao da muškarci imaju muda kad dođe vrijeme za istinu. Ja pak, preferiram najgoru istinu od laži.)

Fali mi i malo sam tužna. Vidljivo sam neraspoložena i odsutna. Dubravka kaže „Nije vam ništa. Mali osjećaj gubitka. Naći ćete boljeg.“ Ehm. Da.
Pa nije da nije u pravu. Kad se sjetim, prilično sam puta plakala u posljednjih godinu i pol. Kad malo bolje razmislim, i nije to bila veza za kojom bi trebalo žaliti.

Otkad radim s D, neke „prijateljice“ su se pokazale kao „prijateljice“, promijenila sam firmu, ugasio se odnos koji me (iskreno) prilično mučio, skinula sam se s antianxiolitika i antidepresiva.. Čistim se, valjda. I pretpostavljam da je to dobro, koliko god bilo bolno u trenutku kad se događa.. E, pa, trenutno je malo teško.

Eto, i jučer na tenisu su mi noge bile jako, jako teške. Ruke, zamah, sve ok, ali noge... kao da su od olova. Morala sam se svjesno nagnuti naprijed i postaviti se na prste da bih dobila na pokretljivosti. Danas sam otkazala termin. Trebala sam igrati meč u pola 11, na 36 stupnjeva, s mojim tlakom? Smuljala sam trenera da mi je crkao auto (što je u biti istina, auto mi crkava svako malo, javlja neki error kojem u Roci ne mogu naći uzroka ni nakon nekoliko mjeseci i nekoliko desetaka tisuća kuna) i prebacila tenis na neki drugi dan.

Ništa mi se ne radi. Buljim u NatGeo, igram se s Zsazsom na Pet societyju i jednim okom pratim što se događa na Indexovom forumu. Nalazim se kod Đanija na kavi sa Žuži – moja prijateljica dolazi vlakom u 3 kako bi se frizirala kod našeg divnog Đanija (u Kući Četki u Berislavićevoj... btw jučer sam intervjuirala Kristinu Krepelu, and guess what? I ona ide kod Đanija na frizuru..) i u 6 se vraća vlakom doma. Stvarno, ja ne znam kako joj se da.

Voljela bih da mogu do Dubravke DANAS. Ne tek u petak.

Vani je grozno vruće, upravo sam se istuširala, idem obuć svoju novu haljinu iz koje mi ispadaju cice kao da ih imam neznamkoliko, zovem taxi i idem se nać sa Žuži. Možda me uz malo sreće Đani ubaci u raspored i napravi mi frizuru, a možda nagovorim Žuži da ostane do sutra ujutro i ide samnom u kino..

Boravak kod Đanija uvijek je događaj. Naravno da sam se uspjela ugurati za frizuru- Žuži je radila pramiće i šišanje, posljednje prije ljeta. Žuži ima strašno puno kose pa njeni pramenovi traju li ga traju. Dok su joj matirali korijen kose, ja sam skoknula na (ono što je trebalo biti) 5 minuta da se vidim s Yvee koja je u Vinodolu ručala s prijateljima.

Putem sam srela svoj frenda taksistu koji me pitao kamo ću. „Idem prošetat cice jedan krug“ ispalila sam pred 3 taksista i zbrisala kad sam skužila kako me čudno gledaju.

Yvee ima sjajne frendove. ONA je talentirana ilustratorica, ON je njen suprug, poslovni partner, obožavatelj i supporter. Btw, trebalo nam je nekoliko minutra razgovora da se skužimo - pričali smo o tome kako ljudi na nas reagiraju, ili nas vole ili nas mrze.. na što sam ja morala pitati što je čovjek u horiću.
Jarac s podznakom u škorpiji... kombinacija snova... kao i ja. E, da... škorpije se nanjuše u sekundi..

Onako kako mojoj Žuži na vrata dolazi seks, meni dolazi posao. Brzinski sastanak, tijekom kojeg sam prvi put probala kozletinu (nije loša!) završio je dogovorom da se čujemo oko posla - možda ćemo nešto raditi zajedno. Majko Isusova, a planirala sam dići sve 4 u zrak do jeseni..

Sutra s Yvee idem na neku premijeru, a ona u petak ide Dubravki na shiatsu – častim je za rođendan... jedva čekam čuti kako je bilo.

Ispratila sam Žuži na vlak (nije htjela ostati do sutra ;( ) i usput kupila haljinu u Espiritu u Gajevoj. Veličinu 40, jer nisu imali 42. Sve je stalo osim što su mi grudi malo spljoštene. Sve je to kriv grudnjak Victoria Secret. (Btw, komada osam čeka me na pošti, idem po njih sutra ujutro.. yippiiiii!)

PS Rekla svom bivšem nek kaže svojoj curi za moju kolumnu, kontajuć da će skužit zašto joj to govorim i otić kod D i sad čujem da čita, ispituje ga što sam s ovim ili onim mislila, ali D nije nazvala. Hm. Nisam toliki narcis da hoću da me čitaš samo čitanja radi, nazovi ženu & have some fun of your own! ;D

PPS Štiklec: spremam se za van, LJMŽ sjedi na kauču i čeka (on me, siroče, stalno čeka, a ja stalno kasnim).
Konačno dolazim u svilenoj haljini s volančićima Envy rooma (haljina za posebne prigode, tipa vjenčanje) i kažem „Idemo“.
LJMŽ me pogleda kao da sam poludjela i kaže „Ideš u VOLANIMA? U volanima i RAVNIM cipelama?“
Sad sam ja u šoku. „Kaj fali mojoj dizajnerskoj haljini?“
„Tko je to dizajnirao mora da jebio nažižen do ušiju!“ kaže moj modni kritičar i nastavlja: „Obuci onu će će haljinu i one crne cipele s punom petom.“
Šok.
Će će? Će će je izišlo iz tih (lijepih, mekih, slatkih) stoposto muških usta? Pazi, on zna moje haljine i cipele! A ja  pojma nemam o kojoj haljini govori.
„Kojoj će će haljini?“ pitam i stojim s rukama obješenim pored tijela kao da me netko zveknuo mokrim novinama po glavi.
„Crnoj.“
Aha. Odem u sobu i vratim se s 4 male crne haljine na vješalicama. On upre prstom u „će će“. Bez riječi okret na peti, presvlačenje i preobuvanje. Ljubav mog života me hoće vidjeti u će će haljini i cipelama na petu. Isuse bože kako je to slatko!!!

Jasmina Malnar