Ono što stalno zaboravljam reći je ono što sam, obuzeta razlazom s Ivanom PROPUSTILA PRIMIJETITI: prije nekih mjesec dana, možda čak i manje, otprilike u isto vrijeme kad je veza s Ivanom počela s konačnim raspadom (onako kao što se odjednom raspadne kuća koja je možda i godinama stajala poput krivog zuba i onda se jednog dana počela raspadati.. Jedan otpali crijep povukao drugi, sve dok ono što je ostalo stajati više nije ličilo na kuću već hrpu cigle i crijepa..) mene su počeli primjećivati frajeri. Doduše uglavnom su oženjeni i ne sviđaju mi se previše (to nikako! Valjda sam zato posve smetnula s uma primijetiti i prijaviti taj neobičan razvoj događaja) ali i to je pomak ?. Godi egu, ako ništa drugo.
Dan prije dana D obukla sam svoju će će haljinu i zlatne sandale na petu sa zvec zvec kristalićima na lančiću (ne pitajte) i otišla na superbrands domjenak... summer cocktail party. Srela sam nekoliko ljudi koje poznajem, nekoliko koje mi je drago da sam upoznala. Dobila svoju karikaturu (hm, obraščići su moj najistaknutiji facial feature?) i poprilično u cugici (kokteli su bili sjajni, frutti di bosco bolji od jagode) provela dobar dio poslijepodneva.
Kad mi se glava dovoljno razluftala, krenula sam prema autu s frendicom iz jednog divnog magazina za koji takodjer pišem (smiješno, sad tek skontah da najviše pišem za THE MEN i ŽENA.HR). Na putu prema doma naletjele smo na gužvu u Preradovićevoj... „O, Isuse Bože!“ (zavapila sam, doslovce) „pa to moj bivši ima otvorenje dućana!“. Naravno da se parking mjesto čudesno stvorilo kao što se uvijek stvori za mene, pa smo stale na minutu dvije. Ha, mislili ste da bu to prošlo bez mene? ;D
Na okupu ljudi koje nisam vidjela godinama. Ekipa s kojom sam prije 15 godina „visila“ na štandovima sa stripovima u Bogovićevoj i na Cvjetnom. Malo smo svi ostarili (osim mene, navodno. Dobila sam hrpu komplimenata da sam sve mlađa i sve ljepša. Vjerujem da je tako, ti mi dečki nemaju zašto kenjati bezveze) poženili se, nekima klinci postali ljudi, a neki tek guraju kolica... čudan osjećaj.
Ah, skoro zaboravih, obzirom na cugicu s prethodnog domjenka i veselje zbog čudnovatog slučaja da sam se našla na pravom mjestu u pravo vrijeme, ozareno sam frendicu predstavljala kao svoju curu. Između ostalog i u jednu kameru. Kasnije saznah da je to bio jutarnji.hr, OOPS! Ako se dobro sjećam, frendica se prva našalila s tim, a ja sam veselo prihvatila. Kao što veselo prihvaćam svaku (ah) pi*dariju.. Face frendova? Priceless!!!
Današnji dan je bio jednako čudan... Jutarnja kava s frendicom iz bivše firme, mala demonstracija prekrivača za krevet koji vraćaju stanice u ravnotežu s zemljinim magnetskim poljem i „oke, kupujem, komada tri, 6 rata, hvala“. Pridružila nam se Yvee – friško sa svog prvog shiatsua. Mog rođendanskog dara.
Na koji je otišla bez trenirke. I počela se kulerski skidat .
Ljubice moja, nisi bila „samnom“ kad smo bile na kavi, jelda? Rekla sam ti da poneses trenirku . No dobro, D uvijek ima neku extra trenirku i sportske čarape na lageru, za nas smotane i zaboravne .
Yvee je oduševljena, a ja sam sretna da joj se sviđa moj rođendanski dar. (Dodala sam i jednu svilenu bluzu bez rukava koja njoj stoji predobro!! Mogla bih biti personal shopper ili bar modna mačka, imam izvrsno oko za te stvari)
Shiatsu je pokazao da joj je sve blokirano: novac, ljubav, posao – od početka godine (istina). Da joj fali slatkoće u životu pa nadokađuje slatkom hranom (istina). Da si uskraćuje sve, ništa si ne dozvoljava i ne dopušta (istina! Ja sam živi svjedok! Ni ja nemam baš previše sladak život ali si priuštim izlazak i shopping i druženje. Ona samo radi radi radi radi...). I još neke stvari koje nažalost ne mogu urbi et orbi.
Jele smo svaka svoj freska krem jogurt stracciatela u koji sam svakoj namljela extra čokolade i karamele i uživale u „ženskom jutru“. Ja sam cijelo vrijeme ponosno uživala u samonametnutim mišićnim grčevima (vidi: top shop, onaj pojas koji teše trbuh strujnim udarima... stigao jučer poštom.. kaže „koristi svakodnevno 30 dana.. majko Isusova! Pas rit i mazohizmu... danas je tek dan 2!).
15 do 12 smo se navrat nanos stuštile s četvrtog kata jer je moj D termin bio u 12.
Daklem, ovako stvari stoje: izniman napor koji sam u posljednja 2 mjeseca uložila u trening tenisa preraspodijelio je moju masu malo drugačije, nisam lakša ali sam čvršća (neću više samo tako plutat kad odem na more). „Zaludu se trapite, ali neka vam bude“ kaže meni D. „Vaš špek je u glavi, kad riješimo glavu, oklop vam više neće trebati.“ AAAAAA!!
U glavi mi je malo manji čušpajz, ali zato potpuna potpuna emotivna konfuzija. Koja žalost da, kad se pređe određena „točka“ u odnosu dvoje ljudi, nema više povratka. Riječi koje se ispale u ljutnji, kao ni strijele, više se ne mogu povući... Ne možeš natrag, nemaš kud naprijed, ne želiš na drugu stranu, vrtiš se u krug kao štakor u labirintu.
Ne znam što želim. Želim li da se nije dogodilo, da mogu zaboraviti, da mogu vratiti vrijeme, da mogu natrag, da mogu naprijed, ne znam želim li ikad više prtljati s tom vrstom emocija ili trebam klin klinom izbiti. Zbunjena sam, prazna i tužna. I jako me boli trbuh (M!).
Dubravka kaže da je normalno da sam tužna. Praznina donosi tugu i treba je ispuniti.
Masažom se koncentrirala na moje uzemljenje (koje uvijek iznova radi jer sam sklona „odlepršati“. Zanimljivo i moj trener tenisa kaže da mi je uzemljenje vriti, odnosno da su nedostatak fokusa, mira u trenutku izvođenja udarca odnosno uzemljenje moje najveće igračke mane) i na trbuh - osjetila je da me opako boli.
Nakon shiatsua osjećala sam se dobro, energizirano. A onda sam otišla na tenis. Od 4 do 5. Na plus 37. S mojim tlakom polumrtve ribe. Misla sam da ću se svake sekunde srušiti. Puf-pant, rekli bi Jeremija i debeli šef. Jedva sam izdržala trening. Baš se trapim...
Na putu kući opet sam imala mali emotivni breakdown.. Povod razlog i uzrok: i dalje Ivan.
Veze su najgore dok umiru. Niti su žive, niti su još posve mrtve, ništa ne funkcionira kako treba niti kako želimo, izgovaramo stvari koje ne mislimo, ranjavamo sebe i druge, a ne možemo otići..
“Packing your bags like people in the movies do
All severe, and not saying a word
And i'm sitting down here just watching you
And i'm thinking
where is all the love gone?
Where's the love gone to?”
Jasmina Malnar