„Otjerala sam Ivana riječima koje ne bi pas s maslom progutao..mislim da smo sad gotovi zauvijek. Žao mi je, ali ne želim mu oprostiti to usrano ponašanje. To su DVIJE GODINE usranog ponašanja koje baš ničim nisam zaslužila... i mislim da sam se ovaj put poslužila riječima koje on meni neće oprostiti... Osjećam se baš jadno“ napisala sam Dubravki SMSom jučer ujutro, nakon što se neko vrijem e nismo čule – dala sam joj mira na godišnjem toliko dugo da je pomislila da se nešto ljutim na nju.
Odgovor je stigao za pola sata: „Draga Jas, on je to zaslužio. Sad mu sve oprostite i krenite u kvalitetniji život. Pusa, D“
Ja sam jednostavno (taj blesavi) tip osobe koja je u stanju pojesti prilično veliku količinu govana od ljudi koje volim, pa se, kad brdo dreka koje mi se servira pređe svaku razumnu granicu, moram natjerati OTJERATI onog koji mi govna servira. Jednostavno nemam snage otići sama, otići prva, pa se „lukavo“ pretvorim u odvratnu vješticu koja izgovara stvarno ogavne stvari kako bih otjerala osobu koja me svojim ponašanjem čini nesretnom.
Mislim da je to standardna ženska taktika. Muška taktika je svinjsko PONAŠANJE. Oni nas tjeraju ponašanjem, mi njih riječima. No dobro, ponekad i ljubavnikom, ali to stvarno nije moj stil. Kao škorpija u podznaku imam poganu jezičinu i znam nepogrešivo gdje i kako treba udariti kako se ne bi nikad oprostilo ni zaboravilo...
Svejedno, moja ljutnja je oluja u bačvi, traje dok se ne „ispraznim“ i onda me počne drmati grižnja savjesti i žaljenje. Tako sam i danas cijeli dan bila rastrgana između žaljenja zbog svega što sam izgovorila i ljutnje pravednika zbog svega što sam pretrpjela bez i jedne riječi isprike s druge strane.
Yvee, Dijete i ja zajedno smo na moru već tjedan dana. Uživamo kao tri mala praseta, idemo na kupanje, čitamo novine, jedemo sladoled za večeru, zaboravljamo ručnike na plaži, gledamo filmove do kasno, spavamo do podneva. Mobiteli neprestano cijukaju SMSovima – bivši dečki, oženjeni (ne s nama) dečki, ne-previše-zanimljivi dečki.. ne shvaćamo ih ozbiljno ali nam moral održavaju na pristojnom nivou (ili to ipak čini sladoled?!). Jesen će biti naporna svima, čak i djetetu koje kreće u školu, pa skupljamo snagu i raspuštamo se do krajnjih granica, dok još možemo.
U međuvremenu sam uspješno otjerala od sebe sve dečke/ muškarce koji su mi se pokušavali približiti ali nisu, iz ovog ili onog razloga, zadovoljili. Ne, ne mislim pri tom na ništa konkretno, a još manje „prosto“ ... već na male greške zbog kojih sam odlučila sve sasjeći u korijenu, prije no što se dogodi bilo što zbog čega bih trebala žaliti. Ne želim ponoviti Ivana, dvije godine potrošene na nešto za što sam od samog početka trebala znati da će na kraju pući. Još si manje želim priuštiti ogromnu količinu boli koju sam si zadala prekinuvši sve nakon dvije godine od kojih se, kao za vraga, sad prisjećam samo dobrih trenutaka..
Ivan je bio ne znam koji po redu emotivno nedostupan / nezreo / hladan muškarac u mom životu – nepogrešivo mi se uvijek svidi taj „strong silent type“ zbog čije hladnoće i neekspresivnosti patim većinu vremena koje s istim provedem u vezi – uvijek nesigurna u njegove osjećaje, uvijek gladna (znakova) ljubavi, stalno nezadovoljna, žalosna i ljuta (ponekad sve u isto vrijeme).
Prošlo je šest dana otkad sam ga otjerala i čini se da mi je ovaj put doista uspjelo. Imam miješane osjećaje u vezi s tim. Hvala bogu protok vremena uglavnom rješava takve probleme...
Jedva čekam prvi postgodišnjeodmorni shiatsu i stajanje na Dubravkinu vagu – cijelo ljeto se nisam vagala, a u ljetnim haljinama stvarno mi je teško ocijeniti gdje stojim s kilažom. Mislim da sam „tu negdje“ i nadam se da se neću onesvijestiti kad me brojka upikne u oko...
Jasmina Malnar
P.S. evo me za doručkom u restoranu Bastia u Grožnjanu, Yvee doručkuje, moj „mali Anđeo“ je „little Devil“, rasteže se nad sendvičem. Sigurna sam da će mi za pola sata kmekati da je gladan, žedan i pitajboga što još. Rekla sam Yvee da svaka žena prije no što se odluči imati dijete treba provesti neko vrijeme s tuđom djecom, ili bar djetetom. Yvee se smije i kaže da bi to vjerojatno izazvalo navalu za zahvatom podvezivanja jajnika i bilo pogubno za hrvatski ionako ugrožen natalitet. Slažem se. Djeca su Anđeli i Demoni, Blagoslov i Patnja, Igra i Šljaka, Slatko i Gorko.. kao i Život, uostalom.