Dubravka je otišla na more. I ima grozomorno vrijeme. Gutim je SMSovima (jos uvijek sam malo u komi), a ona mi odgovara: „Vrijeme je grozno. Pokušavam se odmoriti.“ Oops, sori... Žena zaslužuje mir, iako meni trenutno baš jako treba njena snaga i njen savjet. Ako je ovako zivkaju sve klijentice, nije joj lako! :o
Vikend sam provela spavajući. Uvijek spavam kad sam deprasta. Nisam otišla na godišnjicu mature sa škvadrom iz mog sela (s kojima nisam maturirala, ali me i dalje ljubazno zovu na svoje godišnjice) jer jednostavno nemam vremena ni živaca gledati ljude na početku petog desetljeća koji se ponašaju jednako kao što su se ponašali i u srednjoj školi. Jedina koju doista želim vidjeti je Žuži, a nju vidim i ovako, bez gomile ljudi koji samo smetaju razgovoru..
Jedva čekam da me prođe ovaj blues, da mogu opet punom parom u posao. Ljubavne depre me onesposobe za apsolutno sve, posebice za bilo koju vrst rada. Jednostavno mi ne bude dovoljno stalo da udahnem zrak, nekmoli što drugo... Jedva jedva čekam da me prođe je understatement..
U međuvremenu sam bukirala još jedan poklon-termin za još jednu frendicu. Jednu koja, po meni, ima život kakav bi meni apsolutno pasao. Mislim da joj ništa ne fali. Ali kako je ona mene častila svojim terminom kod osteopatice, ja ću nju počastiti shiatsuom. Tko zna, možda je moja ocjena njena života rezultat moje neupućenosti. U svakom slučaju, moja draga Annette se doslovce ubija poslom i shiatsu će je energizirati. Ako ništa drugo... Btw sinoć me nazvala. Da me pita kako sam. Lijepo od nje... Moje „dobro“ bilo je preprozirno. Baš sam jadna, ne znam tugu sakriti niti preko telefona...
Vikend je bio jadan, kao što i priliči vikendu provedenom u kući (kiša) za vrijeme crnog mjeseca. Sva sreća depra me još drmala... bolje je biti pospan nego nadrkan, a ja sam bila a little bit of both.
Prijateljica me u ponedjeljak (praznik neke borbe ili oslobođenja... bože svi su mi dani isti, a po novom su mi i svi praznici isti!) nazvala da mi kaže da je stavila link na moje članke na svoj profil na Indexovom forumu i sad ima problema – svi misle da je ona – ja. Veselo.
Utorak nakon dugog hladnog kenjavog vikenda naprije sam svratila kod Žuži na posao, da joj predam njen novi Victoria's secret grudnjak i matching gaćice (meni je mali, pa sam znala da bu njoj taman) – koji je, naravno, odmah isprobala, na svom važnom i nadasve uglednom radnom mjestu. Čula sam nabrzaka tračeve sa maturalne večere (niš nisam propustila, uvijek ista priča) i pomalo nevoljko krenula u ZG.
Yvee je u međuvremenu „odobrila“ z15 i z16 (iako osobno mislim da su mi misli postale malo zdrnjene, što se vidi i u broju digresija u tekstu, a i po činjenici da mi je moleskine, u kojem mi je sva pamet, ostao kod staraca, bebine nove cipelice u autu LJMŽ-a, a fotokopije računa kod računovođe, skup s originalima..) i dogovorile smo se naći večeras u kinu. Samo da ne moram ni minute biti sama i besposlena. Danas je dan 2 mog života bez Ivana. One day at a time.
Za kraj (jer dok se D ne vrati s mora treba samo izdržati dan po dan, malo raditi, malo manje trošiti, očistiti kuću na moru i naći knjige s postdiplomskog) još jedna mala digresija... često me frendice pitaju kako to da u mojim kolumnama nema najveće ljubavi mog života, mog sina. On je uvijek u mojim mislima, mom srcu, mojim prstima... ali njemu nije mjesto „na javi“. Njega ne želim ni s kim dijeliti - on je samo moj. Još nekih 10-tak godina, a ako bude sreće i dulje.
Poosa komadi!
Jasmina Malnar
PS na www.victoriassecret.com ima jako jako jako dobrih badića za next to nothing. Grudnjaci i ljetne haljine su također na rasprodaji – time sam se zabavljala posljednjih dana. Neke haljine su mi čak i „pobjegle“, pa požurite...