Ljubav je bol?

Trebamo li se u ime ljubavi odricati svega što želimo, raditi kompromise koji za nas nisu u redu

Ljubav je bol?

Još od malih nogu mogli smo iskusiti što znači nesretna ljubav – kada je Marko za Valentinovo srčeko darovao Ani, a ne nama. Pa kasnije, kada je Ivan „prohodao“ s Martinom – našom vječitom neprijateljicom, onom koja je dobivala sve što smo mi željeli. Možda smo tijekom djetinjstva bili u poziciji da smo iz dana u dan gledali brak svojih roditelja koji i nije bio tako sretan. Možda smo slušali majku koja govori: „Tako ti je to dušo u životu, nema sretnog braka – treba se mučiti da bi veza opstala“. Iste savjete nam je možda davala i naša baka koja je s ponosom govorila kako je u braku s djedom 50 godina i kako je to bilo 50 godina žrtve, odricanja i muke. I tako, malo po malo, što na temelju vlastitih iskustava neuzvraćene ljubavi koja su se ponavljala, što uslijed poruka koje smo dobivali od naših bližnjih, stvorili smo jednu veliku sliku o ljubavi kao o boli.

Je li to doista tako? Je li ljubav bol? Trebamo li se u ime ljubavi odricati svega što želimo, raditi kompromise koji za nas nisu u redu, trebamo li jednostavno prihvatiti golu činjenicu da je ljubav zapravo muka?

Odgovor na ovo pitanje jest: ovisi o vama, ovisi što želite vjerovati i kakvu ljubav želite u životu. Do nedavno sam i sama imala razna uvjerenja po pitanju ljubavi i odnosa koja su me ograničavala da pronađem čovjeka s kojim ću biti sretna. Duboko vjerujući da je ljubav bol, da za ljubav treba učiniti sve, da je ljubav žrtva i odricanje – konstantno sam nailazila na partnere koji su mi potvrđivali moja uvjerenja. Ni u jednom odnosu nisam bila istinski sretna i uvijek sam se pitala je li to uopće moguće. Slušala sam svoje prijateljice, kolegice i poznanice kako pričaju o svojim divnim partnerima, kako pored sebe imaju osobe koje su uz njih i u dobru i u zlu, s kojima dijele iste interese, uživaju i sretne su. Tada sam shvatila da to i ja želim i, gle čuda, to je ipak moguće! Ali kako?

Jeste li čuli za samoispunjavajuće proročanstvo? A placebo efekt? I jedan i drugi (znanstveni) fenomen nam govore kako su naša uvjerenja koja imamo o nečemu vrlo moćna stvar. Prema definiciji, samoispunjavajuće proročanstvo su pozitivna ili negativna uvjerenja koja mogu utjecati na ponašanje ljudi u tolikoj mjeri da se na kraju i ostvare.

Možda se sada pitate kakve ovo ima veze s ljubavi. Zapravo ima: zamislite ženu koja vjeruje kako je ljubav bol i kako su svi muškarci isti. Žena koja vjeruje da je ljubav bol, najvjerojatnije će birati partnere koji prema njoj neće biti pažljivi i za koje će već u početku postojati naznaka da bi je mogli povrijediti. Izbrisat će sve one dobre muškarce koji su joj pokušali prići ili će s njima možda i uspostaviti neki odnos ali će vrlo brzo shvatiti da tu „nema kemije“. Ponašanje svog muškarca koje joj se ne bude svidjelo, opravdavat će raznim izlikama: umoran je, imao je ružno djetinjstvo, imao je dobru namjeru i slično. I na kraju, kada shvati da nije zadovoljna tom vezom, istu prekida i potvrđuje si: „Svi muškarci su isti. Ljubav je bol“. I potom se stvara začarani krug, jer i idući partner kojega odabere vjerojatno će imati slične osobine kao i njegovi prethodnici.

Da mi je netko davno prije rekao da sama odabirem partnera koji će me povrijediti, moja reakcija vjerojatno ne bi bila baš pozitivna. Pa kako bih, zaboga, sama birala nekoga za koga znam da će me povrijediti i s kim neću biti sretna?? No nažalost, htjela to priznati ili ne, ta osoba bi bila u pravu. To je bio moj izbor. Izbor koji sam donijela gotovo nesvjesno na temelju svog ograničavajućeg uvjerenja kako je ljubav bol, odricanje i patnja. Izbor koji me nije činio sretnom i uslijed kojega sam gotovo odustala od ljubavi. No, onda se nešto promijenilo.

Happy end nije bio takav da je u tom momentu ušetao the on i da je sve završilo lijepo (da je ušetao tada, vjerojatno bih ga izbrisala). Promjena koja je uslijedila bila je ta da sam osvijestila koja uvjerenja imam po pitanju ljubavi i odlučila ih mijenjati. Željela sam vjerovati da je moguća i sretna ljubav, ljubav koja nije patnja i odricanje, već veselje, pouzdanost, iskrenost. Ljubav koja će mi iz dana u dan biti poticaj. Promjena nije bila laka niti brza – trebalo je srušiti stare temelje i izgraditi potpuno nove.

Vrijeme je prolazilo, a ja sam hodala kroz svijet sama i vjerovala da takva ljubav doista postoji. Vrijedilo je pričekati ju.

Želite li sretnu ljubav? Promijenite svoja ograničavajuća uvjerenja i krenite po nju!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Centar Proventus