Proljeće je došlo i ljubav je u zraku, a to pak nas je potaknulo na razmišljanje o tome kako se ljubav mijenja s godinama. Jesu li ljubav i zaljubljenost jednaki u 20-im, 30-im, 40-im, 60-im i kasnijim godinama? Možemo li naučiti nešto o ljubavi od osoba koje su je već odavno iskusile i koje su proživjele svašta što mi tek moramo.
U želji da više istražimo ovu tematiku, naletjeli smo na zanimljiv članak na portalu Shine Yahoo, koji, između ostalog, donosi i intervju s Amandom Barusch, Ph.D., autoricom knjige Love Stories of Later Life: A Narrative Approach to Understanding Romance (dosl. pr. - Ljubavne priče kasnijeg života: Narativni pristup razumijevanju romantike). Taj vam intervju ovdje prenosimo:
Vaš je knjiga zbir ljubavnih priča starijih ljudi, šetnja kroz njihove živote. Što vas je ponukalo da napravite ovakvu kompilaciju?
AB: Zaljubljenost. Bližio mi se 50. rođendan, ja sam bila u sretnom braku već dva desetljeća, s dvoje fantastične djece i svejedno sam se ludo "zatreskala". Imala sam sve simptome kojih se sjećam još iz srednje škole – nisam mogla zaspati, promjene u apetitu, opsesivno razmišljanje, emocionalni usponi i padovi - zajedno s osjećajem da je nemoguće da se to događa meni. S obzirom da se bavim proučavanjem ponašanja ljudi, bila sam svjesna da ću najbolje shvatiti što mi se događa ako saznam nešto više o iskustvima drugih ljudi koji su isto doživjeli i proživjeli. Zahvaljujući razgovoru s prijateljima i susjedima, uvjerila sam se da su ljubav i zaljubljenost veliki problem za starije ljude. A tražeći stručnu literaturu, shvatila sam da je ova tema potpuno zanemarena. Zato sam odlučila napraviti kratku studiju o tome kako starije osobe proživljavaju romanse. Ona je na kraju trajala pet godina, a rezultat je i knjiga.
Prema vašim istraživanjima, koji je najčešći nesporazum vezan za ljubav i romanse, s obzirom na to kako starimo?
AB: Mislim da je najčešći nesporazum taj da su ljubav, romantika, pa čak i strast, nevažni kasnije u životu. Iz niza razloga ljudi, čini se, misle da s godinama postajemo "prestari" za romantiku i zaljubljivanje. A ovo pak rezultira lošim reakcijama na moguću ljubav (koja se odnosi na njih ili na druge ljude u njihovoj okolini) kasnije u životu. Zato su stariji ljudi, koji su dovoljno sretni da se zaljube s 80 ili 90 godina, ponekad suočeni s osudom i ismijavanjem.
Mijenjaju li se ljubav i zaljubljenost s godinama? I kako?
AB: Da, mijenjaju se - često na načine koje je teško predvidjeti. Starije osobe s kojima sam pričala mi kažu da ljubav postaje bolja, "dublja", posebnija i dragocjenija. Neki kažu da seks postaje bolji, drugi pak kažu da im je ljubav dovoljna pa im seks više niti ne treba. Neki kažu da se osjećaju slobodnijima, neki pak se osjećaju sputanijima u tim "zrelijim" ljubavima. Dakle, individualna iskustva značajno variraju, što pokazuje da je starost puno nebitniji faktor u određivanju kako ćemo doživjeti romantiku u usporedbi s nekim drugim stvarima – odgojem, životom, okolinom, našim karakterom... Ipak, postoji jedna važna razlika u vezama kada uđemo u zrelu dob – stariji ljudi su bolji u pronalaženju veza i iskustava koja će ih učiniti sretnima. S godinama mi naučimo izbjegavati veze i osobe koje su "loše" za nas. A zbog toga su i veze koje ostvarujemo bolje i kvalitetnije.
Koliko nam ljubav postaje važna s godinama? Odnosno postaje li više ili manje važna, i u kojoj se to dobi dešava?
AB: Opet, to ovisi o pojedincu. Neki ljudi – osobito starije žena koje su udovice – ne pokazuju preveliki interes za romantiku. No, ni to nije pravilo. Za mnoge je ljubav nešto bez čega ne mogu. Općenito govoreći, mislim da starost nije ključni čimbenik u određivanju važnosti ljubavi u nečijem životu. Ostale stvari, kao što su dosadašnja iskustva, te fizičko i emocionalno stanje te osobe, puno su veći čimbenici.
Postoje li razne faze ljubavi i zaljubljenosti kroz koje prolazimo u toku života? Mijenja li se definicija ljubavi s godinama?
AB: Možda će se netko začuditi – ali odgovor na to pitanje je - ne. To je bila jedna od stvari koje sam ja istraživala. Postojale su male razlike, ali ništa što bi se moglo definirati kao "faza". Pitala sam ljude je li se njihova definicija romantike ili ljubavi promijenila s vremenom. Velika većina je rekla: "Ne. Ljubav je ljubav."
Postoji li razlika između zaljubljenosti i ljubavi s 20, 30, 40 ili više godina?
AB: Kao prvo - mislim da ljudi preuveličavaju razlike koje dolaze s godinama. Naravno, tijela se mijenjaju, ali ljudi se nose s tim promjenama. Puno starijih ljudi pronađe načina kako uživati u fizičkoj intimnosti i u starijoj dobi. Kad smo kod toga treba spomenuti da dosta starijih ljudi ima poprilično živahan seksualni život i zato se ja uvijek trudim podsjetiti ljude da dob ne daje imunitet na spolno prenosive bolesti – začudili biste se koliko ljudi to s godinama smetne s uma. No, to je neka druga priča. Mislim da se najveća razlika odnosi na to koliko vam je još života preostalo. Dakle, ulog je malo drugačiji. S 20 godina, pred vama je 60 - 80 godina života. Ljudi se tada više nekako orijentiraju na budućnost (više se planira, ali i ostavlja za neke druge dane), ako vam to ima smisla. Sa 70 godina vi nemate toliko života ispred sebe – ulog je drugačiji – pa vam je bitnije iskorištavanje sadašnjosti. Mislim da je i to jedan od razloga zašto osobe često tek u zrelijim godinama shvate da nisu sretne u braku – ono što se prije činilo kao dobra "investicija" za budućnost možda ne funkcionira tako dobro u sadašnjosti.
Nakon pet godina istraživanja ljubavnih priča drugih ljudi koja vas je informacija najviše iznenadila?
AB: Dvije stvari zapravo – jedno je bilo da se ljudi s 80 ili više godina mogu toliko ludo zaljubiti da se ponovo osjećaju kao tinejdžeri. Druga je bila koliko zapravo malo razlike ima između muškaraca i žena kada govorimo o njihovom emotivnom doživljavanju i proživljavanju ljubavi. Žene to možda drugačije izražavaju – ili više – ali i muškarci ih doživljavaju... Počela sam drugačije gledati na muškarce nakon svega ovog.
Mislite li da mlađi ljudi mogu naučiti nešto o ljubavi i romantici od starijih? Što?
AB: O, da. Upitala sam starije osobe koji bi savjet dali mlađima... Općenito, mislim da stariji ljudi više iskorištavaju i uživaju u sadašnjem trenutku. Mlađi ljudi više brinu o tome gdje će i kako će ta veza završiti ili pak se nadaju da će loša veza s vremenom postati bolja. Oni previše razmišljaju o svemu i kao posljedica, čini mi se da propuštaju mnoge prelijepe trenutke koje im trenutna veza nudi. Stariji ljudi znaju prepoznati i iskoristiti te trenutke najbolje kako znaju.
Što Vi mislite, je li ljubav drugačijia ili kvalitetnija s godinama? Kakva su Vaša iskustva?