Bliži se Valentinovo, i svi koji me znaju sada očekuju da napišem nešto nabijeno cinizmom - kritiku Valentinova, praznika izmišljenog za trošenje novca koji ljude diljem svijeta čini isfrustriranima zbog samih sebe, njihovih partnera, samačkog života ili seksualnosti. Ali ove godine neću. No, dobro barem neću biti toliko koncentirana na samo Valentinovo već na to kako neki ljudi reagiraju na ovaj dan.
Iako sam uvijek za nešto što slavi ljubav, moja kritika na potrošačku kulturu Valentinova ostaje. Isto tako ne mogu ne primijetiti da ovaj dan na neki način ipak pogađa mnogo mojih "slobodnih“ prijateljica, koje odjednom tog dana ipak imaju vremena za kavu, večeru ili barem cugu na brzinu, a tjednima (i mjesecima) prije nemaju.
Zašto je biti sam nekima toliki problem? I zašto uopće ima toliko samih snažnih, uspješnih, obrazovanih, samostalnih, zaposlenih žena u kasnim dvadesetima i raniml (i kasnijim) tridesetima? Je li to naša nemogućnost da se odreknemo svoje nezavisnosti i prilagodimo malo nekom drugom? Ili je to krivo društvo koje nameće okvire unutar kojih bismo se morali svi ponašati? Sa svih strana nam govore kako se moramo oblačiti, našminkati, smršaviti, udebljati ... Biti pametna, ali ne previše pametna, imati smisao za humor, ali ne predobar smisao za humor, biti seksi ali i sramežljiva ... Nek' to sve ide kvragu!
Ove godine počela sam stvarno razmišljati o ljubavi. Mi ustvari toliko malo znamo o pravoj, stvarnoj ljubavi... Umjesto toga se pokušavamo utrpati u kalupe o ljubavi koje nam "propisuju“ časopisi, televizija, filmovi i reklame. Nije lako navigirati kroz sve ovo, posebno ako volite nekog u ovo vrijeme kada se cijeni individualnost, a ljubav se, ona prava s puno osjećaja, smatra feminiziranom, zahtjevnom, čak i iracionalnom.
I žene i muškarci mogu voljeti duboko, potpuno i iskreno, no, u današnje vrijeme često se suzdržavamo jer bi to moglo pokazati našu ranjivost. Ono što sam počela shvaćati jest da je u današnjem svijetu, koji je pun mržnje, samoprezira, ljubomore, objektifikacije, rata i nasilja, voljeti sebe i nekoga drugog najrevolucionarnija stvar koju možete napraviti. I ne možemo suditi druge ili od njih očekivati da ispune nekakve nerealne standarde ljubavi. Ljubav, ako je išta, onda je svakako nepredvidiva. Dobro je to jedan pisac rekao: - U ljubavi, naime, ne postoji nikakva logika. Ljubav je potpuno iracionalna.
Možda je onda ponekad ok da i mi super samostalne djevojke volimo na taj ludi, iracionalni i nekontrolirani način. Ali ne preludo, naravno. :)
By: Not Everyone's Cup of Tea
Foto: Family Business - fotolia