Različite kulture i tradicije omogućile su raznolikosti ovog svečanog trenutka pa tako možemo vidjeti mladenku samu dok korača prema oltaru, mladenku u pratnji oca, brata ili roditelja te zajednički ulazak budućih supružnika.
Predstavlja li značajnu promjenu taj prijelaz s kćeri na suprugu ili je to zastarjela praksa koja žene objektivizira? Kao i kod mnogih tradicija i kultura, ne može se točno definirati što je "ispravno" ili "pogrešno" mišljenje. Kako god bilo, povijest ove stoljetne prakse vrlo je interesantna.
Još dok su vjenčanja uglavnom bila poslovna veza između dviju obitelji, vjerovalo se da je očeva prisutnost neophodna kako bi sam čin prošao glatko, odnosno, predstavljala je učinkovit način da se spriječi mladoženjino odstupanje. Mladenka je zapravo u većini slučajeva predstavljala 'financijsku obavezu' koja se prenosila iz kućanstva njezina oca u mladoženjino. Danas se čin oca koji dovodi kćer do oltara doživljava više kao način iskazivanja podrške nadolazećem poglavlju života. Gleda se manje kao "davanje", više je to "puštanje".
Svaka kultura i religija ima svadbenu tradiciju izgrađenu na vlastitim idejama i uvjerenjima, no najvažnije je da svadbena ceremonija odražava tko ste i da budete iskreni prema sebi i tradicijama koje su vama značajne, kao i onima koje nisu.