Mlada hrvatska glumica, rođena u Zagrebu 1984.god. Od malena talentirana za glazbu, već tijekom gimnazije ostvaruje kraću glazbenu karijeru - snima spotove, nastupa na festivalima i u glazbenim radio i tv emisijama.
Predstave u kojima je ostvarila uloge su „Kosa „(Sheila, GK Komedija, 2003.), „Gubec-beg“ (Jana Jurkova, GK Komedija, 2004.), „Ljepotica i zvijer“ (Belle, GK Trešnja, 2006.), „Sluga dvaju gospodara“ (Clarice, GK Komedija, 2007.), „Opera za tri groša“ (Polly Peachum, HNK, 2007.), „Skidajte se do kraja“ (Susan, GK Komedija, 2008.), „Zeleni kakadu“ (Albin pl Trstenjak, GK Komedija, 2008.), „Aida“ (Aida, GK Komedija, 2008.).
Zahvaljujući članku koji sam pisala o mladim hrvatskim glumicama, upoznala sam svijet koji mi do tog trenutka i nije bio preblizak – i iznenadila se. Najtalentiranije, najzaposlenije, najeksponiranije mlade glumice uz to su i drage tople osobe koje čvrsto stoje nogama na zemlji iako im glava profesionalno mora biti u oblacima.
Jedna od njih, Vanda Winter, pristala je odgovoriti na nekoliko pitanja, koja je pokazuju kao privatnu osobu, a ne zvijezdu.
Vanda, otkud vam ime?
Moja mama je, iako su joj svi predviđali da će roditi dječaka, imala snažan predosjećaj o rođenju curice. Termin poroda bio je zakazan za sredinu rujna., ali ja sam se požurila i rodila se čitavih mjesec dana ranije(14.08.) - kao double surprise. :) Kako mi je prezime bilo Winter, mama je htjela da i ime počne s V, da bude kratko, te da bude internacionalno kako bi ga svugdje na svijetu mogli jednako izgovoriti. Ni ne misleći o tom, dala mi je "scensko" ime, koje sam u početku mrzila, a sada ga s ponosom nosim. Kažu da na poljskom Vanda znači Ivana, za stare Rimljane je bila Slavenka, u germanskoj mitologiji Vanda je bila božica zla i pakosti, a navodno to ime nosi i vrsta orhideje. :)
Kakvo ste bili dijete? Jeste li od malena pokazivali talent za glumu? Kako se zapravo dogodilo da ste završili na sceni? I jeste li na njoj na užas ili na ponos svojih roditelja?
Jedinica sam svojim roditeljima. U djetinjstvu me čuvala baka uz koju sam bila jako vezana sve do njezine smrti. Išla sam u vrtić, ali sam ga mrzila iz dna duše, jer nisam shvaćala - čemu disciplina i inzistiranje na redu, ako sam ionako dobra i poslušna? Bila sam mirna, dobroćudna, vedra, relativno introvertirana, makar sam jako voljela društvo, bujne- bujne mašte, obožavala sam crtati- crteži su mi bili glavno sredstvo izražavanja.. Pisala sam kratke pričice, crtala stripove, voljela čitati...imala sam svoj svijet u koji su se drugi ponekad teško uklapali. Nikad se nisam vidjela na sceni, bila sam hiperemotivna, hipersenzibilna..i pretpostavljam da sam sve to u određenoj mjeri i dan danas.
Kad mi je bilo 16, svoje sam roditelje beskrajno šokirala izjavom kako ja - dobro odgojena odlikašica, gimnazijalka, želim biti, ni više ni manje, nego- estradna pjevačica. Talent i ambicija bili su tu i roditelji su me, iako zgroženi i smrtno prestrašeni, u jednom trenutku u toj namjeri i podržali. Kad sam im potom, 3 god kasnije, priopćila svoju namjeru o upisu na ADU, smatrali su da je od estrade sve bolje, pa čak i glumište. Danas sam ja već ipak punoljetna osoba, koja je donekle (u okvirima mogućnosti 24-godišnjakinje) uspjela i opravdati svoja profesionalna stremljenja, pa su roditelji moja tiha snaga. Doza brige za svoje dijete kod njih će uvijek biti prisutna, to je činjenica i u konačnici nije neočekivano..
Prvi koraci?
Svoje prve glumačke korake napravila sam zahvaljujući svojim glazbenim afinitetima i direktnom pozivu na audiciju za mjuzikl "Kosa" u produkciji gradskog kazališta Komedija. Imala sam tada 18 godina i tumačila sam glavnu žensku ulogu (Sheilu). Iduće godine pozvana sam u novi projekt istog kazališta..U remakeu legendarne rock-opere Gubec-beg, u ulozi Jane Jurkove, zamijenila sam Josipu Lisac i Radojku Šverko. Uvidjevši da se zaljubljujem u teatar, odlučila sam pristupiti prijemnom ispitu na zagrebačkoj ADU.
U čijoj ste klasi diplomirali, koje ste predmete na akademiji najviše voljeli? Kako pamtite tekstove – imate li neki poseban “princip”?
Diplomirala sam u filmskoj klasi profesora Vinka Brešana. Filmski princip glumačkog rada jako me zanima, ima svoje specifičnosti i privlači me, iako osobno nisam ljubitelj svoje slike na ekranu. Ne volim se gledati. Drago mi je da hrvatski film napreduje u produkcijskom smislu i da se sve više popularizira i kod publike. NAJ hrvatski film svih vremena mi je svakako Golikov Tko pjeva zlo ne misli, a serija Gruntovčani. Znam ih oboje skoro napamet, ali se svaki put iznova smijem i skoro 50 godina nakon što su snimljeni. Oznaka kvalitete!
Omiljeni predmet na ADU mi je uvijek bila gluma. Razumijevanje, empatija, transformacija...volim osjećaj kad samu sebe uspijem iznenaditi i utjeloviti ličnost ili na sceni izvesti radnju koja je potpuno suprotna meni (ili barem mojoj percepciji mene privatno.)... Scena je izazov, igra, suigra...i život. Na ADU sam primljena iz prvog pokušaja, mogla bih reći da sam zbog toga možda bila i mrvicu nepripremljena na sve promjene koje mi je fizički i psihički doista naporan režim studija donio. Cijelu prvu godinu sam krizirala, borila se sa svojim samopouzdanjem i uopće poimanjem sebe kao buduće glumice, a na drugoj sam se odjednom oslobodila, udahnula punim plućima i prihvatila sve što mi glumačko izražavanje može pružiti. Još uvijek vjerujem da je moj posao najljepši na svijetu i da je mogućnost bavljenja glumom vrhunska privilegija.
Tekst pamtim relativno brzo i brzo ga zaboravljam nakon što je predstava skinuta s repertoara. Rijetko kad ga bubam napamet, osim ako su u pitanju Krležijanske fraze. Mizanscen je često sjajan podsjetnik, koncentrirani šaptač još bolji, a uspaničeni partner koji te usred scene "vadi iz blokade" (jer obično svaki glumac zna svoj i partnerov tekst) -najnepoželjniji u smislu kontinuiranog oslanjanja.
Koja vam je uloga do sad najdraža?
Nije korektno izdvajati, ali moram napomenuti kako mi je uloga Ljepotice u Disneyevom mjuziklu " Ljepotica i zvijer" ostala u prekrasnom sjećanju.. Bila je to prva uloga koju sam dobila nakon upisa na ADU i uz nju me veže iskustvo rada s predivnim partnerima i ansamblom kazališta Trešnja. Dodala bih i Aidu u istoimenoj predstavi, jer se radilo u uskakanju u glavnu ulogu, a uskakanja su svakom glumcu jedan od najtežih zadataka. U 20 dana morala sam svladati sve što je glumica iz originalne postave svladavala 2,5 mjeseca i krojila po sebi, te se uklopiti u ansambl koji istu predstavu izvodi već 50. put. Bilo je užasno stresno, tad sam još bila na četvrtoj godini studija, ali se isplatilo! U budućnosti si priželjkujem odigrati Lauru iz Tennesee Williamsove Staklene menažerije koji sam svojedobno igrala na jednom od ispita iz glume na ADU. To je tip Ofelije iz Hamleta ili pak Izabele iz Matoševa Cvijeta s raskršća...predstavlja nedodirljivu ljepotu, krhku profinjenost i suptilnu osjećajnost koja poslovično ostaje uzvraćena, ali neostvarena.
Kako gledate na seksi scene? S kojim bi je glumcem rado snimili (ako takav postoji)?
Zapravo sam užasno sramežljiva i dok na sebi nemam masku uloge, ni ne razmišljam o seksi scenama. Ipak, nastojim biti profesionalac, ne zazirem ni od takvih uloga, pod uvjetom da vjerujem redatelju i svom partneru. Pretpostavljam da se ne bih bunila protiv seksi scene s Georgeom Clooneyem ili Clive Owenom Također ostvarila bi mi se želja kad bi me režirao Guillermo del Toro. Njegovi Panov labirint i Sirotište su moj filmski odabir. Nedavno sam se gotovo "predozirala" fenomenalnim HBO-ovim serijalom "Rim"...živim za dan kad će takva produkcija biti ostvariva i kod nas! (o.a. I ja sam Rim pogledala u jednom dahu! Jako dobro!)
Kamo najradije izlazite i kuda bi najradije otputovali?
Odlasci u kino za mene su omiljena vrsta izlaska. Volim gledati sve žanrove, osim horora koje ću uvijek radije zamijeniti dobrim trilerom. Ne pamtim scene, ni replike, više dojam koji mi ostane nakon gledanja i potreba da o filmu razmišljam još dugo nakon odjavne špice.
p.s. Al Pacino u Kumu II za mene je najseksi frajer svih vremena. Volim glumice kao što su Meryl Streep, Glen Close, Annette Benning, Cate Blanchete, Kate Winslet ili Rachel Weisz - snažne, točne i elegantne, one posjeduju ženstvenost i istinski stil koji nema veze s modom ili odijevanjem, nego s osobnom karizmom.
Putovanja...topli krajevi u svako doba godine! Unatoč svom prezimenu, prezirem snijeg i zimske radosti. Želja mi je krstareći proputovati Mediteran, afričku obalu i Skandinaviju... nadam se da ću to uskoro i ostvariti!
Koji je vaš sljedeći projekt?
Redatelj Saša Anočić, s koji sam već surađivala u predstavi "Ljepotica i zvijer", pozvao me da se pridružim njegovoj "trupi" i za 2010.god pripremamo čak dva projekta od kojih će jedan, na tragu proslavljenih "Kauboja" biti vezan uz Exit, a drugi uz kazalište Trešnja. Za mladu glumicu kao što sam ja, to je velika čast i prilika za učenje, te zanatsko-umjetničku nadogradnju.
I na kraju – da niste glumica, što biste radili u životu?
Da nisam glumica, vjerojatno bih se bavila glazbom. Dragi Bog mi je dao raskošni glasovni opseg i pretpostavljam da bih se posvetila samo tome. Ili bih možda skupila hrabrosti i pristupila prijemnom na Likovnoj akademiji.
Uostalom nikad nije kasno!
(Jasmina Malnar)