Imati bogatu karijeru u Hrvatskoj sa svega 33 godine, boriti se za opstanak kulture u maloj sredini, razmišljati pozitivno i proaktivno u vremenu opće besparice, činilo nam se gotovo nemogućim. No, naša su razmišljanja bila pogrešna. Da još uvijek među nama žive ljudi s idejama i vizijama uvjerili smo se pri posjeti Malom Lošinju i tamošnjim Osorskim glazbenim večerima. Ondje smo susreli mladu direktoricu spomenutog festivala Martinu Turkalj koja nas je uvjerila da poduzetništvo u Hrvatskoj postoji.
Molim vas predstavite nam se. Tko je Martina Turkalj?
Gledajući s određene udaljenosti, 33 godine koje su iza mene bile su vrlo zanimljive. Rođena sam u slovenskoj Postojni, porijeklom iz Čabra, iz Gorskog kotara. Nakon što sam 2000. godine diplomirala Hrvatski jezik i književnost na riječkom Filozofskom fakultetu, otputovala sam u Sjedinjene Američke Države. Ondje sam usavršila engleski jezik i pedagoško djelovanje. Posebno me veseli što je moj pedagoški i organizacijski program svladavanja pojedinih sportskih vještina naknadno usvojen kao obvezan u svim dječjim kampovima Sjeverne i Južne Karoline, Georgije i Floride. Povratak u Hrvatsku bio je također zanimljiv. Očekivalo me volontiranje u osnovnoj školi u Čabru i rad na lokalnoj radijskoj postaji, što se kasnije pokazalo odlično iskorištenim vremenom. Nakon što sam se zaposlila u Osnovnoj školi u Malom Lošinju, počela sam voditi tamošnje novinarske i radijske sekcije, a iz ljubavi prema radu s mladim ljudima, koji tek izgrađuju svoje ličnosti i odabiru životne putove prihvatila sam rad u udruzi „Idem i ja“. Vrijeme i dobru volju koristim i za stručno usavršavanje i usmjeravanje za voditelja amaterskih kazališnih družina, vođenje kulturnih djelatnosti pri lošinjskom Pučkom otvorenom učilištu te koordinaciju Jazz festivala Lošinj. Nakon iznenadne smrti Danijela Marušića, osnivača i dugogodišnjeg ravnatelja Festivala osorskih glazbenih večeri, prihvatila sam ponudu grada malog Lošinja i izazovno mjesto izvršne direktorice Festivala. I to se pokazalo kao dobra odluka.
Osorske glazbene večeri su ove godine proslavile svoj 35. rođendan. Što taj festival čini posebnim i i kao takvog ga izdvaja iz palete drugih festivala?
Osorske glazbene večeri su glazbeno-scenski događaj od nacionalnog značaja. Od svog osnutka nastoje ostvariti profil koji ih razlikuje od ostalih priobalnih festivala, što postižu održavanjem zanimljivih tematskih programa. Utemeljene su s vrlo značajnim ciljem predstavljanja i poticanja hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Cilj se iz godine u godinu opravdava. Brojna su glazbena djela otrgnuta zubu vremena i oživljena iz baštine, dok su neka skladana upravo za OGV, i praizvedena u Osoru. Kako bi svi stekli jasan uvid u važnost održavanja ovoga Festivala, reći ću da su na njemu u povelikom nizu skladatelja bili prisutni i Boris Papandopulo, Stjepan Šulek i Jakov Gotovac. Pri tome ne smijem zaobići ni Krstu Odaka, Stanka Horvata, Anđelka Klobučara, Berislava Šipuša i Pavla Dešpalja. Imamo jako malo mjesta za nabrojati sva velika imena skladatelja koja su bila odana Osorskim večerima. O nekoliko njih održani su simpoziji, objavljivani su zbornici, notna i diskografska izdanja, dok su pojedini koncerti trajno zabilježeni na audio i video zapisima Javne radiotelevizije.
Koji od eminentnih izvođača borave na festivalu i o kakvim se programima radi?
Programi su uistinu kvalitetni što nam pokazuje veliki odaziv ljubitelja klasične glazbe. Ovogodišnji festival otvorili smo spektakularnom izvedbom Devete simfonije L.Van Beethovena simfonijskog orkestra i zbora HRT-a pod ravnanjem maestra Tončija Bilića. Zatim, uživali smo u zvucima ansambla čelista Cellomania, uz gostujuće soliste Giovannia Sollimu i Moniku Leskovar. Publiku je oduševila i pijanistica Martina Filjak, zatim Zagrebački puhački ansambl u kojem djeluje i poznati Ricardo Luque, ovacije je zaslužio i Ansambl Cantus Classic kao i mnogi, mnogi drugi.
Između ostalih, festival je posjetio i predsjednik Ivo Josipović. S obzirom da je on vrstan muzikolog, kakvi su bili njegovi dojmovi o spomenutom glazbenom događaju?
Ove smo godine po prvi puta imali čast djelovati pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH, gospodina Ive Josipovića, koji je također otvorio 35. Festival OGV-a. tijekom svog boravka u Osoru izjavio je kako mu je iznimna čast biti pokroviteljem festivala koji je duboko urastao u hrvatsku kulturu. Ocijenio ga je nezaobilaznim stupom hrvatskog glazbenog identiteta.
Kako ste zadovoljni interesom publike za program Festivala?
Osobito me veseli međunarodna dimenzija ovog festivala, koji je postao mjesto susreta tradicionalnih hrvatskih i stranih glazbenika, a na kojem se osim djela domaćih autora izvode i najbolji primjerci iz svjetske glazbene literature. Osorske glazbene večeri su nezaobilazni dio kulturne turističke ponude otoka Cresa i Lošinja. Osim sunca, mora i prirodnih ljepota, gostima se ondje pruža neponovljiv doživljaj vrhunske glazbene umjetnosti.
U aktualnim vremenima recesije, samo od sebe nameće se pitanje zatvaranja financijske konstrukcije ovako zahtjevnog kulturnog događaja?
Unatoč recesijskoj godini Festival djeluje u zadovoljavajućim uvjetima. Ipak, moram priznati da su se pitanje skromnijih financijskih mogućnosti odrazilo i na nas, pa trenutno raspolažemo sa sto pedeset tisuća kuna manje no prošle godine. No, unatoč tome uspijevamo zadržati kvalitetu, ugled i prepoznatljivost festivala. Uz kvalitetne pripreme i njegovu promociju uspjeli smo zaokružiti financijsku sliku. Pored Grada malog Lošinja i Županije Primorsko-Goranske koji prepoznaju važnost održavanja ovakvog događaja za naše podneblje, te Ministarstva kulture, uspjeli smo privući i nekoliko sponzora među kojima je najznačajniji veliki trgovački lanac proizvodima za ljepotu i zdravlje DM.
Kako procjenjujete trenutačno stanje u hrvatskoj kulturi i veliki publicitet koji uživaju festivalska izdanja zabavne glazbe?
Iskreno govoreći, ne treba dugo vremena u kulturnom segmentu za spoznati trnoviti put ka proboju publiciteta, od novinskog članka do reklamiranja ili sponzorstava. Da bi se pisalo ili govorilo o visoko vrednovanim kulturnim događajima potrebno je određeno iskustvo i predznanje kako onoga koji piše kritike i osvrte, tako i onoga koji prati njihov tijek, sadržaj i kvalitetu. Iz tog kuta gledanja, logično je da se više piše o zabavnoj glazbi i poznatim osobama iz društvenog života koje ju preferiraju, jer jednostavno postoji masa koja o tome može i zna pisati, za onu masu koja će to pročitati. S obzirom da je kultura segment koji je u društvu neprestano ponosno prisutan sa svojim vrijednostima, uvjerena sam da će on, budemo li ga njegovali i širili na mlađe naraštaje, dosegnuti mjesto koje mu pripada u životu svakog od nas.
Jesu li izvođači klasične glazbe uistinu tako ozbiljni kao što izgledaju?
Budući sam imala priliku upoznati uistinu veliki broj umjetnika, samo je ove godine kroz festival prošlo više od dvjesto pedeset njih, pa mogu reći da se radi o ljudima koji rade iznimno nadahnjujući posao. On ih neprestano ispunjava pozitivnom energijom pa se često radi o vrlo prijaznim, susretljivim, toplim i nadasve zanimljivim ljudima.
S obzirom da ste vrlo aktivni u kulturi otoka malog Lošinja, nailazite li ponekada na poteškoće u tamošnjem poslovnom svijetu potaknute spolnim predrasudama?
Na moju sreću, dosada nisam iskusila gorku stranu medalje vezanu uz spolne predrasude. Mišljenja sam da je rad i uspješnost njegova obavljanja ono po čemu bi poslovni svijet trebao definirati pojedinca. Vodim se takvim razmišljanjem, pa ako je i postojala takva ili slična intencija mojih sugovornika bila je brzo zasjenjena.
Smatrate li da u hrvatskom poslovnom svijetu boravi dovoljan broj žena ili bi on po vama mogao biti i veći?
Smatram da Hrvatskoj svakako treba veći broj žena u poslovnom svijetu. Činjenica je da su žene drugačijeg pristupa temama od muškaraca. Jednostavno, profinjenije su i osjećajnije. Ipak, vjerujem kako se u svijetu uspješnog visokog poduzetništva kreću samo uporne, organizirane i motivirane osobe, bez obzira kojeg spola bile.
Prema vašim iskustvima, što je jednoj ženi potrebno za uspješan balans između privatnog i poslovnog uspjeha?
Tajna balansa leži u kvalitetnoj organizaciji, bezgraničnom davanju sebe - i na jednom i na drugom polju. Raditi ono što volite čini vas sretnima i zadovoljnima, u situaciji ste da možete osjetiti čaroliju pozitivne energije. Vjerujem da nas pored vlastitog osjećaja zadovoljstva, prema uspjehu može usmjeriti i nesebična podrška i razumijevanje obitelji i prijatelja.
Pomišljate li na boravak u većoj sredini od otoka Malog Lošinja?
Trenutačno ne. Mladost mi je bila prožeta upoznavanjem brojnih lokaliteta, kultura, velikih i malih sredina ove naše planete Zemlje. No, došavši na ovaj otok zaljubila sam se u njegovu prirodu i grad, te ljude koji čine njegovu dušu. Ovdje sam se u potpunosti pronašla. Smatram da uspjeh ne uvjetuje boravak u metropoli ili nekoj drugoj velikoj sredini, već dobro obavljen posao gdje god da se nalazite. Uz izvrsne komunikacijske i prometne veze, boravak u manjoj sredini se može pokazati i kao prednost. Ljudi su bliži jedni drugima i puno se više druže, no u velikim gradovima u kojima dan proleti da se ni ne okrenete.
Bez kojih 5 stvari ne možete zamisliti jedan svoj uobičajeni dan?
Bez osmjeha i zagrljaja mog sina. Jutarnje kave. Sporta. Dobrog novinskog članka. Telefonskog poziva mojih roditelja.
Kako se opuštate?
Uz glazbu i dobru knjigu prije spavanja.
Predstavljamo Martinu Turkalj, direktoricu Osorskih glazbenih večeri