Imam prijatelja koji, kada god ga pitam kako su njih dvoje (on i žena), kaže mi da ju šora PMS. I tako već 15 godina, koliko su zajedno, životom mu upravljaju igrači iz sjene, njezini hormoni. I to mi je, ustvari, jako simpatično za čuti iz njegovih usta jer kada govori o svojoj Ivi, nikada nije ljut na nju, samo se sav očajan izjada dobroj frendici. Pokušala sam mu u par navrata svratiti pozornost na to da Iva uvijek ima PMS, što je u najmanju ruku protuprirodno, no on je pronašao objašnjenje za ovaj fenomen. Kaže, ima kratak ciklus!
Lijepo od njega što ju pred sobom i predamnom brani i zaista puno voli pa će tek tiho procijediti kroz zube dok ispija pelin, kako u tim trenucima koji ustvari i nisu trenuci, ona zna biti jako zločesta. U svim ostalima duša je od žene. I je! Poznajem je i to sa sigurnošću tvrdim. No, ovako između nas, rekla bih da nije riječ o PMS-u, već o frustraciji. Radi stresan posao i ima partnera koji ju učas izbaci iz takta. Htjela bi ga mijenjati, oblikovati po svom, baš poput svake druge žene, no ne polazi joj za rukom. I onda kad pukne i pretvori se u zvjerku, optužit će prirodu za incidentnu situaciju jer je lakše za loše stvari u odnosu između dvoje ljudi kriviti nekog trećeg pa bila to i najprirodnija moguća stvar.
Drugi frend nedavno mi je rekao da točno zna kada će njegova žena dobiti menstruaciju. Počne se ponašati totalno drugačije, no inače. Ništa joj se ne da, nezainteresirana je za ukućane i svi joj idu na živce. Kaže, po kući tada hodaju kao po jajima i nitko joj se ne suprostavlja. Čak i klinci znaju taktizirati pa mamu ništa ne žicaju u nemila vremena. Štoviše, tih nekoliko dana ju zaobilaze u širokom luku, a kada ulaze u komunikaciju s njom, podilaze joj da ne bi bilo krvi. U prenesenom značenju, naravno. No, smiješno je jer zaista i bude krvi.
Kratica za predmenstrualni sindrom - PMS, mogla bi sasvim opravdano značiti po muškarce strašno! Nevjerojatno mi je koliko se boje žena i krvi, a osobito kada to dvoje ide zajedno. Strašnije smo im od pomisli da im zakaže alatka. Kažu, to se da riješiti, ovo ne. Zbrojiš se u glavi, ako treba posegneš za stimulansom. Kod predemnstrualnog sindroma si nemoćan i puno je toga na kocki. Kao rulet - objašnjava treći. Kaže, njegova mu je žena rekla da će ga ostaviti, no nakon par dana se smirila. Ali tko mu jamči da već idući mjesec neće otići. Možda je i zaslužio to. Ne znam drugu stranu priče.
I onda netko kaže da smo slabiji spol! To što ne možemo podignuti komodu od punog drveta ili otvoriti teglu s kiselim krastavcima ništa ne govori o nama. Mnoge i mogu, ali će iskoristiti priliku da svom muškarcu daju na značaju, potvrde mu da je ipak bitna karika u hranidbenom lancu, i pružiti mu teglicu te molećivim pogledom zatražiti da ju otvori. On će se sav ponosan isprsiti, ovlaš zasukati rukave, napeti mišice i svojoj dragoj osloboditi pristup ukiseljenom povrću, značajno je pritom gledajući. Čut će se "puk", on će pucati od ponosa, a u njezinim će očima zaiskriti. Ta sitna radnja za koju ne trebaju mišići, već nož za mazanje da pusti zrak pod poklopac, budi ono iskonsko u nama i u njima. Nekada je muškarac morao ubiti medvjeda i dovući ga u pećinu, da se iole omili svojoj dragoj u PMS-u, a danas je dovoljno u stanu s podnim grijanjem otvoriti teglicu omiljene zimnice. Takva mrcina bojala se tada, vjerojatno kao i njegov potomak danas, žene s predmenstrualnim sindromom koja ga čeka kod kuće. Ako ju je krivo pogledao, džaba mu medvjed!
Koljena su i tada klecala pred prijetnjom koja nije ni medvjed ni vuk, već spoznaja da je ona koju on treba zaštiti ustvari moćnija od njega i da ga drži u šaci. Nježna i krhka žena koja svaki mjesec krvari, a da pritom ne izgubi ni trunku snage. Ona čije ga suze razoružaju. Muškarci jesu žrtve PMS-a i s pravom ga se boje jer ne poznaju neprijatelja. Nepredvidiv je. Svaki mjesec nalaze se na nepoznatom i skliskom terenu i vrlo je lako izgubiti glavu! Zato je bolje pritajiti se, sjesti za šank, popiti espresso ili nešto žestoku u sigurnosti kafića pa se na prstima vratiti kući i čekati da opasnost prođe. Ili odvesti klince na plivanje i zdušno navijati s tribina! Sve je bolje, nego biti kući. Priroda je to mudro napravila kako bi i žena imala mira barem tih nekoliko dana u mjesecu. Sama sa sobom.
Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije žena.hr