Vladavina minusa

Kolumna jedne žene: Black friday iliti pomrčina u novčaniku

Što radije peglaš - plahte ili kartice? Glupo pitanje, zar ne? Pa tko više voli peglati plahte!

freestocks-VFrcRtEQKL8-unsplash.jpg
Foto: Unsplash

Dok radim, slušam radio. Imam omiljenu postaju, na kojoj voditelji ne pričaju previše i ne misle da su najzabavniji duo na svijetu, već daju prednost glazbi. I to mi je savršena mjera. No, posljednjih par dana i njih i glazbene numere pregazile su reklame za Black friday, po našem, crni petak. Imam dojam da je apsolutno sve na popustu i to kakvom!

Image
Kratki spoj

Kolumna jedne žene: Dejtanje je stvoreno za udane žene i oženjene frajere

Da poželim, čini mi se da bih mogla kupiti i muža, 70 posto sniženog. Taman mi to treba. Jednog iz nove kolekcije. Modernog, utreniranog, uspješnog, s manirama, nježnog, novog, nekorištenog. Made in Croatia. Ma može i Bangladeš, ako je kvalitetno skrojen. Isprobam ga, platim, donesem kući, raspakiram, skinem mu etiketu, stavim u perilicu na 30 stupnjeva - samo da ga malo prođem vodom i deterdžentom jer tko zna kud se sve smucao i po kakvim skladištima ležao dok ga nisam izabrala i donijela doma. Nije dobro na previsoku temperaturu da se ne skupi. Sva nestrpljiva, stavit ću ga na radijator da se osuši i sutra s njim u život! Ako se ipak ne pokaže dobrim ulovom, možda ga mognem i vratiti. E kad bi bilo tako jednostavno. No, nije.

Image
Foto: Pexels

Kao što ni black friday nije raj za šopingholičarke, već golema crna rupa u koju ih odvuku sva ona sconta i sale, baš kao što sirene u morske dubine odvlače mornare. Nemoj nasjesti na popuste! Ako ti nešto nije trebalo jučer, neće ti trebati ni sutra pa čak ni dobro sniženo. Ovo ja više govorim sebi, nego tebi. I pritom se smijem jer si zvučim totalno neuvjerljivo. Mogu si pričati štogod hoću, kad znam da sam već dva dana u niskom startu. Zbog radija me obuzela black friday groznica. Znaš što je najsmješnije? Što ja uopće nisam šopingholičarka, a imam dojam da ću u idućih par dana spiskati svu lovu koju nemam. Već sam "snimila" odlično snižene tenisice. I dalje su vrtoglavo skupe, no 500 kuna izgleda puno manje kad je pokraj prekriženo 1100 kuna, zar ne? One stare su istrošene od razmišljanja o trčanju. Eno ih stoje u ormariću. Mogla bih kupiti i crni svevremenski kaput od vune. Takav uvijek dobro dođe. Na 40 posto je. I haljinu, 30 posto sniženu, a treba mi i štapni mikser i jakna za planinarenje. Crni petak toliko mi je pomračio um da on trenutno ne razmišlja o kunama, nego samo o popustima izraženim u postocima.

Online shopping je, pak, ispao vragu iz torbe. Više nije dovoljno zaključati se u kuću i izbjegavati trgovačke centre kad su nam svi artikli nadohvat ruke. Jedan klik i ta-da, poštar na vrata! Imam frendicu koja je našla način kako da se suzdrži od svakodnevne kupovine iz topline svoga doma. Kaže, "pročešlja" online ponudu, izabere artikle koji joj se sviđaju, stavi ih u virtualnu košaricu, pusti malo da tamo stoje pa ih vrati. Otprilike kao taktika "samo gledam" u fizičkoj trgovini. To virtualno postane itekako realno na mizeriji koja ostane (ako što i ostane) od iduće plaće pa ovo vraćanje natrag na virtualnu policu spašava kućni budžet.

Druga frendica je kraljica obročnog plaćanja. Sve kupuje na maksimalni broj rata. "Maco, kaj ti je to na 12 rata? To ti je na mjesec 29 kuna, niš!", nagovarala me nedavno na neke čizmice, vrteći ih po rukama usred dućana. Na kraju ih je sebi kupila. Ne volim ni rate ni online shopping. Previše sam nestrpljiva da bih dočekala poštara. Ja volim sve odmah. No, na sreću, imam taktiku koja gotovo uvijek pali pa me spašava od bankrota.

Dođem u trgovinu, ispipam, ispregledam, isprobam, prošetam pa se vratim i kupim. Ili ne. Najčešće ne. Ohladim se i odem kući praznih ruku. No, tu nije kraj. Dovoljno je da mi jednom mjesečno, a najčešće se u takvim intervalima to i događa, nešto puhne u glavu i napravi propuh u novčaniku. U sat vremena u stanju sam spiskati sve što sam uspjela uštedjeti. Istina, bolje jednom mjesečno, nego triput, ali nije neka utjeha. I što reći, kako se disciplinirati? Ili bih možda trebala promijeniti strategiju? Ima žena koje sa sobom u shopping vode frajere. Pod izlikom da im njihovo stručno oko kaže kako im stoje traperice... No, pritom je važno da su i frajer i tajming dobri. Ne smije biti tvrdica i mora imati savjest. Savjest znači da ima osjećaj krivnje pa kada nešto zgriješi (to je taj prije spomenuti tajming), one ga uzmu pod ruku i odvedu u shopping. Moralno upitno, ali vrlo praktično zar ne? Pa što sad... I tako bi tu lovu potrošio na gluposti! Ovako se iskupio, a njoj nešto lijepo kupio.

* Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju stav redakcije žena.hr