Prije deset godina, majka Izzy Stone hladnokrvno ubija njezina oca u snu. Shrvana majčinim očitim bezumljem, Izzy, sada sedamnaestogodišnjakinja, odbija posjetiti je u zatvoru. Ali, njezini novi udomitelji, zaposlenici u lokalnom muzeju, traže Izzynu pomoć za katalogizaciju predmeta pronađenih u, već desetljećima napuštenoj, psihijatrijskoj bolnici Willard. Ondje, usred mnoštva zaboravljenih stvari, Izzy otkriva hrpu neotvorenih pisama, dnevnika, a time i prozor u vlastitu prošlost.
Clara Cartwright 1929. godine ima osamnaest godina kada je uhvaćena u bezizlaznoj situaciji između planova njezinih strogih roditelja i svoje ljubavi prema talijanskom imigrantu. Bijesan jer je odbila ugovoreni brak, otac je šalje u otmjenu privatnu kliniku za duševne bolesnike. Ali, kad njegova kompanija doživi krah na burzi, više ne može snositi trošak kćerina boravka u klinici pa je Clara prebačena u državnu psihijatrijsku bolnicu.
Iako je Izzy obuzeta izazovima još jednog novog početka, Clarina je priča konstantno vraća u prošlost. Ako Clara nikada nije bila psihički bolesna, postoji li možda, osim ludila, drugo objašnjenje za nasilan čin njezine majke? Dok malo-pomalo otkriva Clarinu sudbinu, Izzy se prisiljava preispitati svoje vlastite izbore – a ishod je šokantan i neočekivan.
U ovoj majstorski složenoj mješavini žanrova (povijesni, new adult, drama, suspense), Wiseman uspijeva na vrlo uznemirujući ali vjerodostojan način opisati i prenijeti čitatelju zastrašujuće metode koje su se u prvoj polovici 20. stoljeća primjenjivale u liječenju duševnih bolesnika. Potpuna odsutnost bilo kakve ljudske empatije te brutalnost medicinskih sestara i liječnika je u trenucima šokantna. Ideja da u ne tako davnoj prošlosti, žena je mogla biti prisilno zatvorena u mentalnu instituciju samo zbog neposlušnosti, preljuba, ili jednostavno „neprimjerenog ponašanja“ zaista je zastrašujuća.
Prema riječima same autorice, koja je provela mnogo vremena istraživajući psihijatrijske bolnice iz prošlosti, „žene su bile izložene posebno velikom riziku od dugoročnog institucionaliziranja. Muževi su mogli prijaviti svoje 'problematične' supruge, a muški su im liječnici bili i više nego spremni udovoljiti. Mnoge su žene također radile kao posluga u bogatim kućama i u bliskom kontaktu sa svojim poslodavcima, a svako loše ponašanje ili nesuglasica mogli su biti protumačeni kao duševna bolest.“
Iako je Clara vrlo naivna, i ponekad gotovo jednodimenzionalan lik, naracija iz njezine perspektive u svojoj dramatičnosti nadmašuje Izzynu. Njezina priča, s druge strane, u trenucima više nalikuje na new adult roman. Upravo zbog ove isprepletenosti i alternacije dviju potpuno različitih priča s iznenađujuće mnogo dodirnih točaka i snažnim, dubokim temama, Što je ostalo iza nje roman ja za široki raspon čitateljstva. Dubok osjećaj beznađa, uz rijetke, kratke prekide, prati obje priče od samog početka knjige. Razvoj radnje prisiljava čitatelja da čita dalje kako bi saznao ishod u nadi da će dvije junakinje, svaka na svoj način i u svoje vrijeme, pronaći napokon mir za kojim tako očajno žude. Brza radnja i jednostavna proza čine knjigu vrlo čitkom za sve vrste čitatelje fikcije, iako tematika nije za ljude slaba srca.
Ellen Marie Wiseman – Što je ostalo iza nje
Nakladnik: Stilus Knjiga
Format: 150x228mm
Broj stranica: 287 str.
Uvez: meki
Cijena: 99,00
Izvrstan roman koji spaja prošlost i sadašnjost u nezaboravnoj priči o prirodi ljubavi i odanosti