On kaže/ona kaže možda je tek jedan u nizu trilera koji će obilježiti ovu godinu, ali je zasigurno onaj koji ćete zapamtiti. Iako je triler često žanr u kojem knjige nakon čitanja zaboravimo, a vrlo rijetko dva puta istu knjigu čitamo, elegancija pripovijedanja kojom je Erin Kelly zaogrnula ovu knjigu je ono što se dugo pamti.
Autorica je napetost gradila baš poput faza potpune pomrčine Sunca koja je jedan od važnijih motiva u knjizi, a provlači se kroz cijelu radnju. Fazu po fazu: prvi dodir, drugi dodir, potpuna pomrčina, treći dodir i na kraju četvrti dodir, polako, ali sigurno, sloj po sloj. Kako se nižu pomrčine koje naši likovi prate, tako se pojačava napetost.
Kit i Laura u ljeto 1999. godine bili su mladi i zaljubljeni i nisu ni mogli slutiti da će im jedna potpuna pomrčina Sunca promijeniti živote zauvijek. No događaji koji su prethodili i događaji koji su se zbili nakon te potpune pomrčine Sunca učinili su upravo to. Nešto što je Kit volio od malena i putovao sa svojim ocem ''loveći'' pomrčine kako bi prisustvovao tim spektakularnim pojavama, palo je u drugi plan. Kad se Sunce ponovno pojavilo i Mjesec ga prestao zastirati, neposredno nakon što su bili oduševljeni nebeskom pojavom, Kit i Laura, prvenstveno Laura posvjedočili su zločinu koji će ih – a toga u tom trenutku nisu bili svjesni – proganjati zauvijek.
Petnaest godina kasnije Kit i Laura žive miran život. Promijenili su imena, ne ostavljaju nikakav digitalni otisak, anonimnost je ime ove igre. Žive živote koje nisu baš sanjali, ali takvi su životi kompromis događaju koji se zbio i ostavio trajne posljedice. Žive i u strahu, pomno pazeći na sve što rade. Svjesni su da sve što su s godinama izgradili može nestati u trenutku. A svaki od njih se bori sa svojim demonima koji su doveli do toga da pate od nesanice i anksioznosti. No Kit i dalje ''lovi'' potpune pomrčine Sunca i upravo se sprema na jednu, ostavljajući Lauru samu iako je u šestom mjesecu trudnoće. I baš tada sve što se dogodilo u posljednjih petnaest godina prijeti da se sruši na njih i kao tornado pohara sve pred sobom.
Do kraja knjige nisam sa stopostotnom sigurnošću uspijevala naslutiti tko će odnijeti titulu najvećeg negativca, jer je Erin Kelly, polako gradeći likove i njihove osobnosti u toj nekoj pomalo mračnoj atmosferi potpomognutoj utjecajem pomrčine Sunca, odlučila potpuno nas iznenaditi. I uspjela je u tome. I to ne jednom, nego iz stranice u stranicu, i nakon što sam sto puta promijenila mišljenje i navijala za pogrešnu osobu.
Još jedna odlika ovog prilično mračnog psihološkog trilera je što, za razliku od većine sličnih iz žanra, nema velikog „wow“ efekta ili događaja već se sastoji od puno manjih obrata koji čitatelja svako malo iznenade i izbace iz tračnica (u redu, možda ipak ima jedan koji će vas doslovno izuti iz cipela, zato pripazite). I tako sve do samog kraja, kad zapravo shvatiš da je naslov knjige odlično izabran, i da ono što on kaže ili ona kaže možda nisu istine te je stvar osobne odluke kome vjerovati – a čitatelj stalno hoda po oštrici i pomalo se gubi u mraku.
Sviđa mi se kako Erin Kelly piše i kako nijedna riječ nije uludo potrošena, a na kraju baš svaka ima smisla. Od likova i događaja, pa preko psiholoških trauma s kojima se likovi bore, sve ima svoje mjesto i značenje. Dozvolite si da vas zaokupi lijepim pripovijedanjem i povede u jednu totalno nevjerojatnu avanturu.
Naslov: On kaže/ona kaže
Autorica: Erin Kelly
Izdavač: Stilus
Uvez: meki s klapnama
Broj stranica: 392
Cijena: 99,00 kn
Piše: Renata Grčić