Najnoviji roman za djecu i mlade „Nisam ti rekla...“ autorice Rosie Kugli dramatična je ispovijed srednjoškolke Hede, polaznice elitne zagrebačke gimnazije. Priča mlade djevojke zapravo je tužna priča dijela današnje mladeži koja se, u potrazi za identitetom, lagano gubi u stranputicama noćnog života, izlazaka, alkohola, droge.
Što luđe, što otkvačenije, što više „ubiti se od cuge“ i raznih droga, koje su dostupne na svakom koraku, da bi bili prihvaćeni u društvu ili naprosto tužno ozračje gubitka svakog mladenačkog ideala, ili pak život koji je zagušen u luksuzu i dosadi?
Život naših mladih prepun je opasnosti u koje se lako klizne te utone u mračnu močvaru droge i alkohola iz koje je teško ili gotovo nemoguće izaći… Posljedice mogu biti i jesu često fatalne.
Pitanja i dileme koje postavlja ova knjiga tiču se doslovno svakog od nas. I mladih, i roditelja, i profesora, kao i društva u kojem su vrijednosti srozane i teško se pronalaze. Niti jedno društvo ne voli čuti kritiku u kojoj se otkriva moralna šupljina, nakaznost, hipokrizija, opsjednutost materijalnim, gubitak ideala, morala i obiteljskih vrijednosti.
Roman, „Nisam ti rekla“, oštra je strijela ciljana u srce svakog čitatelja, ujedno i nemilosrdna kritika društva koje, izgubivši vrijednosne kriterije, ostavlja mlade na vjetrometini vlastitih, često i pogibeljnih izbora.
O knjizi Sonja Smolec, književnica:
Nisam ti rekla... je roman za mlade, ali i za njihove roditelje i nastavnike. Knjiga je okrutno savršena u prikazu današnje mladeži izgubljene između želje pripadanja zajednici vršnjaka, želje da se odvoji od nadzora roditelja; izgubljeni u konfekciji svakodnevnog života koji im nameće nova tehnologija, novi brandovi odjeće i obuće. Biti ravan s drugima a biti drugačiji. Biti pametan ali i prkosan. U tom svijetu hodaju po tankom, često smrtonosnom rubu između želja, mogućnosti, stvarnosti.
Nije mi namjera prepričavati sadržaj romana, no bez nekih osnovnih linija bilo bi gotovo nemoguće ili teško prenijeti sliku i poruku koju želim.
Glavni lik ovog romana mlada je djevojka iz imućnije Zagrebačke obitelji duge tradicije, a ne skorojevića, kao oni zovu one druge koji su se obogatili nakon (ne)slavne pretvorbe društvene imovine u privatnu. Heda je djevojka kojoj se silom žele nametnuti vrijednosti koje ona tako mlada ne shvaća i ne može prihvatiti. Stisnuta u žrvnju obiteljskih tradicija i svakodnevice gubi svoj identitet za koji se bori na onaj način koji joj se u tom trenu čini najprihvatljivijim - prkosom.
Premda je prkos normalan faza odrastanja, Heda niti u jednom segmentu života ne pronalazi zajednički jezik s majkom. Knjiga počinje svađom između majke i kćeri. Padaju ružne riječi, pljuska. Majka je kruta, hladna osoba koja sve i svakoga želi podrediti svojim željama. Ona odlučuje u koju će se školu upisati, želi upravljati svakom kćerinom željom i odlukom.
Ubrzo, već samim početkom nastave Heda pronalazi društvo potpuno drugačijeg društvenog statusa od nje same ali po svemu ostalom njoj bliskih. Iako ne uvijek i suglasna s onime kakvi su, ne odvaja se od njih.
Otac je, jednako poput Hede, premda visoko obrazovana osoba i profesor, obiteljski izopćenik. Gotovo nikada ne komunicira s kćeri, osim u onim najosnovnijim situacijama te to zvuči kao da se desilo slučajno.
Heda u svojoj neprihvaćenosti gubi identitet, na trenutke postaje nezadovoljna i društvom u kojem se kreće a bez kojeg ne može. Izmišlja raznolike razloge za izbivanja iz kuće. Ocjene u školi postaju sve lošije. Društvo u kojem se kreće poseže za raznim vrstama droga. Ispijaju se ubitačne kombinacije alkohola.
Heda nekako uspijeva završiti prva dva razreda gimnazije, upisuje treći. Vrijeme prolazi a ona i dalje ostaje izgubljeno dijete u tijelu odrasle žene. Premda sve češće uočava nedostatke vlastitih prijatelja ona i dalje ostaje s njima.
Jedini trenutak kad iz krute ali krhke ljušture izlazi prava Heda je vrijeme provedeno s ocem na gotovo izoliranom otoku gdje je i signal Interneta prava rijetkost. U početku je potpuno sluđena sa situacijom u kojoj se našla jer protiv svoje volje, gotovo poput prtljage, ulazi u očev auto obaviještena da s njim ide na ljetovanje.
Heda i njen otac počinju se družiti na jednom sasvim drugačijem nivou. Odvojeni od gradske svakodnevice počinju se napokon upoznavati. Heda se zaljubljuje u lokalnog mladića a istovremeno doznaje da je njen otac zaljubljen u vlastitu studenticu. Heda po prvi put, svojom voljom doživljava prvo tjelesno ljubavno iskustvo. Oboje, i ona i otac, doživljavaju potpunu emocionalnu katarzu. Oboje znaju što se dešava ali oboje o tome ne govore ništa, kao da se ništa nije desilo.
Život kojim je do tada živjela nije je naučio kako pokazati vlastite osjećaje. Bojeći se da ne bude povrijeđena ona povrjeđuje mladića koji ju iskreno voli i ponaša se sasvim suprotnog od onog što bi i sama željela.
Povratak u Zagreb je povratak prijašnjem životu. Povratak dangubljenju, ne učenju, noćnim izlascima, svojim vršnjakinjama koje se pretvaraju u brand odjeću i umjetne nokte. Vraća se bezvrijednoj glazbi i alkoholu. Otac odlazi od kuće. Majka se još teže snalazi u novoj situaciji i za sve okrivljuje Hedu.
Heda osim što želi društvo gdje bi bila prihvaćena želi da bude i voljena. Upušta se u kratkotrajne i bezvezne avanture s likovima za jednu noć. Nakon večeri provedene s društvom gdje se kao i uvijek ispijaju ogromne količine alkohola, gotovo u nesvijesti bude ugurana u auto koji vozi mladić također pod utjecajem alkohola. Dešava se nesreća. Mladi pogibaju. Heda teško ozlijeđena smještena je u bolnicu. Za to vrijeme, između života i smrti, kroz njenu glavu prolaze slike nedavnog ljetovanja, žal za svime što je propustila. Sve više postaje svjesna da je njen život gotov. U zadnjim trenucima na pamet joj dolaze misli koje su bile u potpunoj suprotnosti s njom kakva je u životu bila Da sam bar slušala mamu. Ostaje žal ne samo za životom već i žal zbog onog neizgovorenog. Žal za mladićem kojeg je voljela i ostavila zbunjenog, i neizgovorenim riječima Nisam ti rekla...
Poanta ove knjige i može i ne mora biti zasnovana na obiteljskim odnosima kakvi se ovdje spominju. Svaka situacija je vrlo specifična i posebna. Svako mlado biće je drugačije ali svi su u jednome isti. Svi mladi, a često i oni stariji, imaju želju biti prihvaćeni pa makar i po vrlo visoku cijenu koju pritom plaćaju.
Život kakvim danas živimo je utrka s vremenom, trka za novcem, neplaćeni računi, neostvarene želje, potpuno krive vrijednosti kojima se mnogi okreću, djeca koja nemaju s kime razgovarati, roditelji koji ne znaju što im djeca rade i gdje su... Ne, to nije nikakvo pretjerivanje. To je situacija nad kojom bi se svaki roditelj i nastavnik trebao zamisliti. Uloga roditelja nije samo odjenuti i nahraniti dijete kao što ni uloga nastavnika nije samo prenositi znanja i upisivati ocjene u imenik. Živimo u društvu koje samo prividno dobro funkcionira, a kad se desi nesreća pitamo se kako je to moguće? I uvijek, baš uvijek je za vlastite propuste lakše kriviti nekog drugog.
Rosie Kugli - Nisam ti rekla…
Nakladnik: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade
Broj stranica: 150
Uvez: tvrdi
Godina izdanja: 2015.
Cijena: 100 kn
Oštra strijela ciljana u srce svakog čitatelja i nemilosrdna kritika današnjeg društva