Jelena Radan svoju je glazbenu karijeru započela još kao tinejdžerka,
pjevajući u nekoliko bendova, nastupajući u zagrebačkim klubovima, te u
mnogim tadašnjim televizijskim glazbenim emisijama. Danas njeno ime
najčešće povezujemo s fadom, intenzivnom i nostalgičnom portugalskom
glazbom nabijenom emocijama. Iza nje su brojne osvojene nagrade i
priznanja, te dva albuma „Nije kraj“ iz 2003. godine i „Novi dan“ iz
2006.godine. Nakon sudjelovanja u showu Hrvatska traži zvijezdu,
ovo ljeto nastavlja svoju potragu za fadom. Održala je fado koncert u sklopu
Etno-jazz festivala "4 rijeke" pred karlovačkom publikom, te nastupila
u Ćilipima i u Cavtatu, a s koncertima nastavlja i u kolovozu. Već 8.
kolovoza možete je poslušati u prekrasnom ambijentu Stare crkve na
otoku Zlarinu.
Kako i kada ste se počeli baviti glazbom?
Sjećam se trenutka kad je po mene došao tadašnji gitarista Goran Makar i odveo me na prvu probu kod klavijaturiste Amige. Dali su mi mikrofon u ruke i zapjevala sam. Znala sam da volim taj osjećaj proizvodnje posebnog ugođaja kod pjevanja, koji obuzima mene samu, ali se prenosi i na one koji slušaju. Znala sam da moram pokušati, i tako je sve krenulo. Imali smo svoj bend koji se zvao Faust i probe na najrazličitijim mjestima – u garažama, ruševnim kućicama, vikendicama… Prvi koncert imali smo u tadašnjem Kulušiću, čini mi se. Bilo je to '92, tako nekako.
Izabrali ste fado kao svoj glazbeni izričaj. Kako to da ste se odlučili za ovu portugalsku etnoglazbu?
Autorska glazba, to jest glazba i tekstovi koje za mene pišu oni s kojima surađujem jest glazba koja je moj glazbeni izričaj. A fado je moja glazbena strast, moj paralelni glazbeni svijet melodija i zvukova tog lijepog jezika koji me očito ne pušta. Volim fado i ono što mi čini. Volim što sam ga pronašla i što učim o njemu i o načinu, stilu, životu svih onih koji ga vole i cijene i izvode. To je jedinstvena prilika – uroniti u takav glazbeni izričaj i pokušati ga dočarati sebi i drugima. I nema tu puno analize – ako nešto zaista osjetite i to nešto raste u vama, naposljetku ta emocija mora negdje van… mislim da treba uložiti neki napor i pokušati krenuti u avanturu…
Svatko od nas ima nekakav uzor ili inspiraciju - tko ili što Vas nadahnjuje?
Svakako mi može biti motivirajuća pjesma nekog glazbenika koju začujem… Ili djelići biografija bendova i pjevača - zdravo je biti svjestan svoje posebnosti, ali i činjenice da ima toliko ljudi od kojih možeš naučiti i koji znaju bolje… Inspirira me snaga osmijeha nekoga na ulici, to mi daje onu životnu snagu i vjeru u ljude. A smisao… to su oni bljeskovi koji naiđu kad shvatite da radite dobro, da mislite pošteno, a želite pravo… Ljudi oko mene i ja oko njih… divni su i volim ih i cijenim, ali ima puno više onih s kojima se trenutno odmjeravam, jer ne mora vam svatko odmah biti dobar suradnik… Nadahnjuje me želja za stvaranjem i ljepotom i reakcijom…
Već nekoliko godina surađujete s Meri Jaman i Anite Valo (Meritas). Kako biste opisali vašu suradnju?
Kao zahvalnost. Zahvalnost na prijateljstvu, radu, učenju, smijanju, pričanju, pjevanju, stvaranju, bivanju, zajedništvu… Sretna sam što sam ih nazvala prije otprilike sedam, osam godina i što se desilo da su napisale pjesme za mene. Povedi me, Netko drugi, U pet do 2, To nisi ti, Voljet ću te sutra… Kako te pjesme zvuče kad ih sviramo… i uz gitaru, i s bendom… Stihove su pisale njihove dugogodišnje suradnice Ines Prajo i Arjana Kunštek, s kojima sam i ja imala sreću raditi.
Zajedno ste bile i na turneji po Americi gdje ste predstavile glazbeni program "When tomorrow comes".
To je bilo jedno od onih putovanja koja pamtite cijeli život. Svjesna sam da zvuči patetično, ali je još toliko živo u svakoj našoj sličici, prisjećanju. Lauren Olane nas je čula na jednom od koncerata u Bulldogu i predložila odlazak. Moram naglasiti da je turneja bila promotivnog karaktera i zapravo naš svojevrsni eksperiment. Tamo su nas čekali glazbenici i odsvirali smo koncerte na nekoliko mjesta na kojima je uvriježena dobra svirka i stvarno dobri glazbenici. Naš koncertni program zaživio je tako i na američkom tlu, ali i neke od Meritas uspješnica, kao i neke od mojih pjesama, i zapravo je taj dio bio možda i najinteresantniji američkoj publici.
Početkom godine izdali ste novi singl "Voljet ću te sutra", kojim ste najavili novi album.
Ovaj album se ponešto razlikuje od prijašnjih. Opišite ukratko po čemu. Kad ga možemo očekivati?
Kad slušam svoja prva dva albuma Nije kraj i Novi dan, shvaćam koliko dobrih pjesama sam imala prilike pjevati i s koliko talentiranih ljudi sam imala prilike raditi. Saša Bulić napisao je pjesmu po prvi puta za nekoga, bila je to Leti do snova… Pa onda Nije kraj… Pa Dejan Orešković koji je kao prijatelj i kao znalac uvijek bio tu i stvarao aranžmane… Pa Edi Matić s kojim je sve i krenulo… I svi koji su radili na ova dva albuma… Nadam se i na ovom toploj suradnji s onima s kojima se desi… Ne želim ništa na silu, želim da bude gušt i na ponos svima nama. Nadam se intimnom, dinamičnom, osjećajnom albumu s pjesmama koje će živjeti dugo. Želim izvrsno odsviran i album skrojen po mjeri mene kakva sam u ovom trenutku… Mota mi se po glavi rečenica da je album fotografija trenutnog stanja glazbenika… Nadam mu se u proljeće…
Sa snimanja spota "Voljet ću te sutra"u produkciji Irs arta iz Kastva -
Igor Modrić i Robert Kalčić, Pag, 2009.
Do nedavno smo Vas gledali u ulozi članice žirija showa Hrvatska traži zvijezdu.
Kako vam se dopalo ovo iskustvo? Kako vam se odrazilo na karijeru?
Najvažnije mi je da sam od početka pa do samog kraja ove emisije bila koncentrirana, voljna, otvorena, srdačna… U smislu da nije bilo grča ili hladnoće koja se nerijetko zna javiti u raznim situacijama i kad ste okruženi s puno ljudi i zahtjeva. Televizija je toliko moćan medij, ali ne smije biti moćniji od osobnosti onih koje prikazuje. Emisija je iznjedrila mlade koji stvarno pjevaju i imaju talent i želim im sreću i snagu da ustraju i uživaju u budućim pjesmama, albumima, koncertima… To će biti najbolja referenca ovoj emisiji. Uživala sam družiti se s ekipom i biti dio jedne takve proizvodnje po prvi puta. Što se karijere tiče, svjesna sam da sam kao lik postala prepoznatljivija, posebice mlađoj generaciji, što je u onom jednom segmentu ovog poziva sigurno dobro, ali ne garantira puno. Zahvalna sam na ovoj prilici i iskustvu.
Kakvi su Vaši planovi za budućnost? Gdje se vidite?
Voljela bih da slijedeći album bude na zadovoljstvo svih onih koji rade i koji će raditi na njemu, kao i slušatelja, publike općenito. Koncerti i mogućnost takve komunikacije s publikom su mi prioritet. Također bih rado bila dio nekih suradnji koje te motiviraju i to činjenicom kako je zaista puno toga moguće ostvariti, ukoliko imaš viziju i snagu i dobre duše oko sebe. Najvažnije je da se mreža ljudi oko mene i sa mnom širi dobrim vibracijama i da se stvaraju djela koja će nešto nekome značiti.
Imate li kakav savjet mladima, nekim možda budućim glazbenicima u Hrvatskoj?
Iako sam sugerirala, komentirala i savjetovala u emisiji koju ste spomenuli, nije lako ponekad davati savjete općenito. Ponekad mlade ljude smetaju baš oni savjeti koji se poslije ispostave kao najbolji (kao i meni u onoj priči o roditeljima u pubertetu kad ti sve što dolazi od njih smeta, ali poslije se ispostavi da su u mnogo čemu imali pravo). Najteže je prenijeti neku svoju priču, svoj stav, svoju misao, pjesmu svijetu oko sebe. Često te na prvom koraku ne razumiju, ne podupiru, ne žele, čak i ismijavaju možda? Ne treba biti kategoričan i ne prihvaćati savjete, ali ako si već sam-a sebi tako jasan ili jasna, treba se potruditi i biti uporan u nastojanju da iskažeš svoju ideju. Nijedan talent nije dovoljan sam po sebi – treba raditi na sebi i istraživati, biti otvoren, ali i kritički raspoložen – nije svaki prijedlog dobar za tebe, makar došao od onih koji su autoriteti u glazbi. Dopustiti si da i pogriješiš, jer onda imaš šansu da naučiš. I ne trošiti vrijeme i energiju na kritiziranje nekog drugog – raditi na sebi i stvarati svoje i na taj način izraziti osjećaje. I okružiti se dobrim prijateljima. I ono najvažnije – biti u glazbi ukoliko to zaista želite i osjećate i uživate u njoj.
Robert Kalčić