Volite li gledati filmove? Kada ste zadnji put bili u kinu? Ili možda više volite DVD? Što pamtite u filmovima? Jako volim ići u kino. Ne znam kako je u manjim mjestima, no ne pada mi na pamet otići u kino u centar grada, tražiti parking, plaćati garažu... Sjećam se prije je odlazak u kino bio događaj, a danas to mi je kao odjuriti u trgovinu po kekse.
Moram priznati da većinu odgledanih filmova vrlo brzo zaboravljam jer me ne zanima koju je marku cipela imala glavna glumica ili koja je marka automobila prozujala u 72. minuti filma. I malo sam zbunjena kad mediji raspredaju o Pacciotticama koje su prošetale u seriji Sex i grad ili o torbici koju je ponosno u xy sceni cijelom svijetu pokazala glavna glumica. Doduše ponekad primijetim koji je poznati brand odabrao baš taj film za oglašavanje – da vam približim jedan lošiji primjer: serija Najbolje godine. Tamo se svi glumci, zanimljivo, dave u mlijeku i prašku za rublje. Pa tako prikazuju scenu u spavaćoj sobi, a iz desnog kuta viri tekući detedžent. Doista smiješno. Ili dolazi osoba A u goste osobi B a ova već hvata bocu mlijeka i kaže: „Evo malo mlijeka super ti je!“. Uvjerljivo je kao da stavim na glavu šešir od suncokreta i svima pričam da će mi za koji tren cvijeće izrasti iz ušiju.
Ne znam primijetite li vi i loše prijevode, no ja nažalost da. U jednom filmu kaže prijatelj prijatelju: „Give me a ring“ što znači: „Nazovi me“, a vrli prevoditelj napiše: „Daj mi prsten“. I sad možete pomisliti da to razgovaraju dva homića, a kad ono dva macho alfa mužjaka. Ovo je samo jedan od vrlih primjera, a još jedan meni drag je: „Break a leg“ – što doslovno znači „Slomi nogu“ pa tako često i prevedu izreku: "Sretno". Tako ide djevojka na ispit i kaže joj ljubav njezina života: „Slomi nogu“, a ona sva sretna i šalje mu puse. I sad se možete pitati je li ona normalna. Ako se vi sjetite kojeg ovako uspješnog prijevoda svakako dojavite da se zajedno nasmijemo.
Scenografija i glazba doista me mogu oduševiti, a i kostimi. Glumu naravno i ne spominjem jer to se podrazumijeva. Vrlo često filmove odabiremo po glumcima koji u njima glume jer neće valjda jedan Jack Nickolson, Michael Douglas ili Glen Glose glumiti u lošim filmovima i obično smo u pravu. Desilo mi se više puta da nakon filma bjesomučno po CD shopovima tražim glazbu iz filmova. Ponekad mi se ona toliko svidi da zapamtim i scene kao što je to s filmom „Ja ću budan sanjati“. Oduševljava me i animacija pa crtiće rado pogledam, a Avatar je osim animacija imao i sjajne kostime, zar ne?
Skloni smo misliti da glumci zapravo na snimanjima uživaju i dobro se zabavljaju. Ma pitam ja vas tko bi uživao ponavljati jednu scenu i po 20-30 puta, ustajati u 5 ujutro i na filmskom setu čekati satima da ti nakelje na lice hrpetine šminke ili masku, ili nešto treće. Čitala sam da jedna domaća glumica nije smjela po tjedan dana prati kosu kako bi izgledala doista zapušteno...
Sjetite se samo Dnevnika Bridget Jones, kad se sirota glumica doslovce utovila 20 kg. Da, da, znam, reći ćete da biste se vi udebljali i dvostruko za toliki honorar, no što ćete, oni su imali sreće i uspjeli.
A društvo, ma kako siromašno bilo i u recesiji, uvijek će tražiti kako su još stari Rimljani rekli: „Kruha i igara“, pa stoga nema zime za kino i filmove, a koliko vidim i kazališta su krcata.
Što vas oduševljava kod filmova?
Vaša Ema Jurić