Djed Mraz se pojavio tek 1821. godine, u bajci američkog pastora nazvanoj "A Visit from St. Nicolas". Nadahnut europskim svecem, jako brzo se osuvremenio i dobio današnji izgled. Ali trebalo je čekati 1860. godinu da Djed Mraz, predstavljan u zelenom, obuče svoj crveni kostim, zahvaljujući američkom karikaturisti Thomasu Nastu. Da bi privukao mase i povećao konzumaciju Coca- Cole, crtač Haddon Sundblom je 1931.g. napravio maskotu koju svi poznaju, koja je simbolizirala hladni period. Tako je Djed Mraz postao simpatičniji, velikog trbuha, nasmijanog lica, u zabavnim pozama. Sundblom je slavnu ličnost prikazao u bijelom i crvenom, bojama čuvenog napitka koji mu je davao snagu za vrijeme duge noći podjele dječjih darova. Ovako uređen i podmlađen, Djed Mraz je bio ambasador marke tri desetljeća, kako u reklamnim kampanjama, na stranicama pisanog tiska, ali i na televiziji. Stanovnici cijele planete rado su gledali i čuvali njegove slike i fotografije. Danas je dio kolektivne mašte i ne silazi sa reklamnih panoa.
Međutim, očekivanje Božića koji se slavi u cijelom svijetu, potječe iz Antike, jer je početak zime bio obilato i dugotrajno obilježavan. I Kelti su imali Djeda Mraza u figuri boga Gargana, koji je nosio poklone najmlađima. Ali pravo porijeklo božićne svečanosti, treba tražiti u 12. stoljeću. U toj epohi je Sveti Nikola, fratar koji je spasio djecu u 4. stoljeću, taj koji dijeli darove poslušnim mališanima, u noći između 5. i 6. prosinca, dok su ostali kažnjeni i posebno zastrašivani strašnim Krampusom. Dječje slavlje je polako, s vremenom, povezano sa svečanosti Kristovog rođenja i pomaknuto u noć između 24. i 25. prosinca. Tako te noći katolici prisustvuju ponoćnoj misi, koja obilježava rođenje Isusa u Betlehemu (koji se sada nalazi u Palestini). Različiti rituali povezani sa Božićem jako se brzo granaju i razmnožavaju.
Prva "staja" je poznata još od 1223. godine. Elaborirao je St. François d'Assise, koji je želio prikazati rođenje Isusa u talijanskom Grecciu. U tom periodu, radilo se o pravim osobama koje su interpretirale biblijske događaje.
Od 18. stoljeća, tradicija je postala javna, pa su u katoličkim zemljama, "santoni" tumačili doživljaje, najprije u mediteranskim područjima. Navodno, prvo božićno drvo se pojavilo u Alsaceu, još 1521. godine. Korijeni su mu u teatarskim postavkama, koje su se organizirale na prostorima ispred crkava i nazivale se Misterije. U ovima je bilo riječi o biblijskim stihovima o postanku svijeta. Drvo Života je bilo prikazano kao bor okićen jabukama, simbolima grijeha.
Džana Mujadžić