Budi najbolja verzija sebe.
Vladavina klinaca

Kolumna jedne žene: Bez tableta i tableta ne vrijedi ni ići na odmor

Čini mi se da smo ušli u vladavinu klinaca i traže se od nas golemi napori kako bi ponovno preuzeli vlast. Mi odrasli zadatku nismo dorasli. Treba nam svima jedna Mary Poppins

Budi najbolja verzija sebe.

Možda ćete reći da sam isfrustrirana baba i dijelom ću se složiti s vama. Isfrustirana jesam, baba nisam. Štoviše, mlada sam i vitalna, ali očito ne dovoljno mlada da odem na plažu u srcu sezone. Uvjerila sam se u to prošli vikend i još jednom sama sebi potvrdila da je u kolovozu najljepše u Zagrebu - blaženi mir, tišina i pržiona.

Pržionu puno lakše podnosim od razmaženih klinaca i odraslih koji čikove od cigareta gase po oblucima i bacaju po plaži, deru se, pričaju njemački iako im je materinji ona na kojem, kad se zaborave, u ljutnji psuju mater klincima.Malo mi je toga odvratnije od čika pod nosom dok na trbuhu sunčam leđa ili dok mi se među nožnim prstima opušak "šverca" u more. Fuj!


I k'o za vraga uvijek se pozicioniram na prolaz. Čak bih se usudila reći da mjesto na koje spustim ručnik, iz meni neobjašnjivog razloga, postane koridor pa me krenu preskakati tabančići i tabani svih brojeva i oblika, od onih neodoljivih, koji se još u pelenama kotrljaju po plaži, do onih debelih, spuštenih, čiji je vlasnik upravo stojećki popušio još jednu i sad kani skočiti lastu pa otplivati muški do bova da ga vide sve one Čehinje, Slovakinje, Mađarice, Nijemice i Slavonke koje je zumirao i skenirao maloprije dok je stajao poput merkata, tik do mog ručnika. Samo što merkati dok tako stoje drže stražu i paze na svoje. Rekla bi i ona njemu da pripazi na djecu, ali odluta čovjek za C košaricama iz inozemstva. Nije mu za zamjeriti. Previše je podražaja za jedan muški mozak.

Budi najbolja verzija sebe.


Žena ostaje na žalu, faktor 50 s lica joj ispire znoj, a ne more, dok trči za klinicma. Do povratka u apartman uspjet će se bućnuti. Jednom do dvaput. Taman da opravda novi kupaći kostim - skine mokri i odjene suhi. Uvijek treba nositi dva na kupanje.

Skidam kapu toj ženi. Okretna je, brza, klinci joj nisu ni jednom uzeli mobitel u ruke. Ne sedira ih tabletom. Ne mislim na lijek nego na gadget. Čak ju i slušaju, za razliku od većine djece na plaži koja totalno ignoriraju svoje roditelje. A ako ću iskreno, i oni njih. Puste ih da treniraju živce ostalima, dok netko od nas ostalih ne "pukne" kao kokica na tom suncu i ne najuri malog mangupa ravno u more, na zaprepaštenje svih onih koji imaju djecu i prešutno odobravanje drugih.

Nije ni to loše. Nakon takvog kupanjca dođeš kući umorna k'o pas, iscijeđena poput mokre krpe i nemaš snage za bilo kakvom vrstom revolta. Ništa te više ne može izbaciti iz takta.

Šalu na stranu. Čini mi se da nam situacija opasno izmiče kontroli. Klinci su totalno podivljali. Ne govorim o ovim malima, za njih imam razumijevanja, kao i svatko normalan, ali kad klinac od šest -sedam godina krene vrijeđat mamu, prijetit joj i svađat se s njom, maltretirati sve oko sebe, skoče mi živci.

Budi najbolja verzija sebe.

Ponašamo se prema djeci kao da su božanstva, a ne dječurlija. Podilazimo im, padamo na njihove emocionalne ucjene. Dok im u usta guramo dudu, u ruke im stavljamo tablete da gledaju crtiće prilagođene bebama jer je tako nama lakše. Od njih stvaramo derišta koji će jednog dana odlučivati o svijetu i o našoj budućnosti.

Priznaj, otići na godišnji odmor bez laptopa, tableta i mobitela kojima ćeš si osigurati mir, a i sama na nekom od njih provesti dobar dio vremena, izgleda nezamislivo i strašno. U neseser uz aspirin, lupocet i aktivni ugljen, ubacuješ i paketić tableta za opuštanje. Nek se nađe. Na prirodnoj su bazi, ne mogu škoditi.

Idemo linijom manjeg otpora. Ne bavimo se djecom. Uopće.

Kafići su puni mama s klincima. I to mi je OK dok dijete sjedi i pije sok ili trčkara okolo i tiho se igra. Sve dok ne počne dizat kosu na glavi svima ostalima, osim svojoj mami koja, već imuna na njega, na Instagramu objavljuje selfije uz #kavica, #prvajutarnjakavica, #godišnjiodmor, #supermama, #sretnamama, #primoštenusrcu. I svi će biti pristojni i šutjeti jer to je dijete i ono mora biti nemirno. Da nemirno, ne neodgojeno.

Stavovi i metode izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne izražavaju nužno stav redakcije zena.hr

Budi najbolja verzija sebe.
Pratite nas
2021. Sva prava pridržana.