Tonči Huljić ime je koje je itekako poznato na našoj glazbenoj sceni. Kada bismo i pokušali pobrojati hitove koje je napisao trebalo bi nam dugo vremena. TonČi je jedan od članova žirija megaspektakla 'SuperStar' koji ove jeseni kreće na RTL-u, a kojeg ćemo moći pratiti i na platformi Voyo, 24 sata prije prikazivanja na televiziji. Uvijek inspirativan Tonči, u razgovoru za RTL.hr objasnio je što za njega znači da je netko superstar.
Što je za vas superstar u današnje vrijeme?
To ne smijem znati. U današnje vrijeme je jako teško biti superstar. Mladi ljudi vole uspješne, dakle u bilo kojem segmentu života ne morate vi pjevati niti pisati pjesme da bi bili superstar. Imate danas političare koji su superstar, imate biznismene, imate proizvođače auta, proizvođače toaletnog papira, imate nogometaše. To je jedna teška kategorija. Ljudi se danas svega zasite u 24 sata, a ako uspiješ preživjeti ta 24 sata pa se protegneš na koju godinu. Svaki od nas je superstar.
Kako nanjušiti superstar?
Postoje neki instinkti gdje vidiš. Ne mora netko biti savršen pjevač da bi poslije bio zvijezda. To je jedna ukupnost koja se dogodi. Ja sam sebe pozicionirao u ovom žiriju na način da sam tu da me nešto iznenadi. Ako me nešto iznenadi, onda ću reći: 'Ovo ima smisla'. Neki pjevaju bolje, neki osrednje, neki lošije, neki fenomenalno, ali imaš ljudi koji pjevaju fenomenalno, a vidiš da ne može biti zvijezda. Isto tako, netko tko nije baš neki pjevač, ali zrači, izbija, ide prema van, ima krvi u sebi, hoće se boriti. Velik nam je problem probuditi emotivnost kod pogotovo mladih natjecatelja, ovih sa 16, 17, 18 godina. Previše su pristojni, previše se boje emocija, kao da je to dokaz slabosti. Valjda je ovo vrijeme kompetitivnosti stvorilo takvu jednu novu generaciju. I s time se sada trebamo učiti nositi.
Mislite li da ste najstroži dio žirija?
Nisam uopće nego me ljudi možda tako doživljaju zato što sam realan. Nisam niti želim gajiti taj kult nekog strogog. Bogami, ako znam osobu koja je bila u više žirija od mene. Otkad sam se prvi put pojavio u žiriju, nešto se dogodilo i otada me zovu puno češće nego ja pristajem na to. Zaista, ako mi se nekad ukaže potreba, sad možda imam potrebu za ovim iz nekoliko razloga koje ću zadržati za sebe, ali možda tražim nekoga. Trebam nekoga, možda trebam ja...