Za uživanje u vrhunskoj hrani i piću, ali i bajkovitoj prirodi nije potrebno putovati daleko. Mi smo otišli samo tridesetak kilometara od Zagreba do Jastrebarskog, i u njegovoj okolici uživali u najboljoj hrani i pićima, ali i u prekrasnoj prirodi.
Jastrebarsko, gradić na staroj karlovačkoj cesti, često je mjesto kroz koje samo prođemo na putu do mora, ali i čije skraćeno ime mnoge zbunjuje. Ali Jaska (kako je zovu domaći) i Jaskanci imaju dugu povijest. Legenda kaže da za vrijeme Austro-Ugarske mađarski kondukteri nisu mogli izgovoriti Jastrebarsko te su ga skratili na "Jaska" i tako ovaj grad ima službeno i neslužbeno ime.
Prije no što smo se uputili na Plešivičku vinsku cestu koja je samo sedam kilometara udaljena od Jastrebarskog prošetali smo po ovom pitoresknom gradiću. U šetnji kroz ovaj grad, ima oko 15 tisuća stanovnika, najbolje je posjetiti perivoj dvorca Erdödy koji posebno lijepo izgleda u jesensko vrijeme. Velikaša obitelj ostavila je veliki trag u ovom području, a gospodarili su više od 400 godina. Uz dvorac se nalazi park koji je proglašen hortikulturnim spomenikom, a uz šetnju po centru može se posjetiti i Gradski muzej. Ljubiteljima vina, po kojima je poznat ovaj kraj, može biti zanimljiv posjet bačvarskoj zbirci obitelji Golub. I danas ova manufaktura proizvodi bačve na tradicionalni način od hrasta kužnjaka i kitnjaka, a njihove bačve se nalaze u vrhunskim vinarijama po cijeloj Hrvatskoj, ali i u Americi i Italiji.
(Dvorac Erdödy u Jastrebarskom)
U okolici Jaske postoji nekoliko atraktivnih izletničkih destinacija: Ornitološki rezervat Crna Mlaka, najviši vrh Samoborske gore – Japetić, a može se i posjetiti uzgajalište pastrva "Ribnjaci Vrabac" u Parku prirode Žumberak. Mi smo ovaj put krenuli na okolne brežuljke i istraživali Plešivičku vinsku cestu.
Iako je Plešivica najmanja vinska regija, ovo nije kraj koji se može posjetiti samo za jedan vikend, ali ni čije kvalitete stanu samo u jedan tekst. Tradicija uzgoja vinove loze ovdje postoji tisućljećima, a vinarstvo ima dugu tradiciju. Iz plešivičkih podruma izlaze znana i cijenjena vina: graševina, rajnski rizling, traminac, bijeli pinot, chardonnay i druga, a sve se više njeguje i mlado vino portugizac. Plešivica je ujedno i regija s nekim od najboljih pjenušaca Hrvatske, imaju oko deset proizvođača pjenušaca i čak oko 40 pjenušaca. Također, poznavateljima vina dobro su poznate obiteljiTomac, Korak i Šember koje ovdje imaju vinarije.
(Vinari Tomac, Šember i Korak)
Duž vinske ceste mnoge vinarije nude kušanje hrane i vina, a mi smo odlučili doručkovati i isprobati delicije u Vinogradarskoj kući Braje. Sanda i Robert Braje velikodušni su domaćini koji nude domaću hranu i piće, ali i svoja vina. Iako su već peta generacija koja se bavi ovim poslom, svoju prvu butelju napunili su 1992. i od tada se samo razvijaju. Domaćini nude autohtoni plešivički doručak koji često serviraju i kao predjelo. Plešivički copanjek (kolač od svježe sira i koprive), salame od svinjetine, divljeg vepra, medvjeda, domaći sir i vrhnje, blanširani mladi češnjak, domaći maslac sa začinima samo su dio ponude. Uz puni stol teško je izdvojiti što je bilo najbolje, iz ruku gazdarice Sande izlaze samo delicije, a nama je copanjek bio najveće iznenađenje, iako su domaća šunka i salame odmah nestali sa stola.
(Autohtoni doručak kod obitelji Braje)
Na ovo imanje se uvijek može doći i pojesti doručak, a uz prethodnu najavu kuharica Sanda priprema posebne delicije - teletina i patka uz posebne umake od vina. Nakon doručka kod obitelji Braje, a jedino što smo osjećali je bila sreća, krenuli smo prema drugim poznatim vinarijama. Zadatak svakako nije bio lagan jer su nas i dalje čekala vrhunska vina i hrana.
Vrhunski pjenušci dočekali su nas u vinarijama Jagunić, Kolarić, Kurtalj i Ivančić. Obiteljske vinarije s tradicijom i vrhunskim vinima nude kušanje vina i hrane čak i u ovo vrijeme kada imaju najviše posla - vrijeme je berbe. Ovi vinari posebno paze na svoju vinovu lozu, položaj vinograda, ali i na proces proizvodnje. Izbor pjenušaca je toliki da će zadovoljiti i najstrože kritičare, a uz sve ovo ne smije se zaboraviti i na prekrasnu prirodu i poglede. Ljepota koja oduzima dah, ali i odmara.
(Vinari Ivančić, Jagunić, Kurtalj i Kolarić)
No, Plešivica je prepuna iznenađenja, a za to je zaslužna obitelj Korak. Poznati vinari su odlučili otići korak dalje u ponudi ovog kraja i prije mjesec dana su otvorili restoran. Odlučili su se za koji nudi jela od sezonskih sastojka iz svog ili susjedovog vrta, samo ponekad će ponuditi nešto što nema na Plešivici.
Chef Bernard Korak (jer sve je na Plešivici obitelji posao) želio je uz vrhunska vina ponuditi autorska jela. Losos pastrva sa Žumberka, šumske gljive ili buča sa šumskom brusnicom, ali i tučeni puter samo su dio onoga što mi probali. Teško se bilo odlučiti za najbolje jer uz vrhunska vina, jela s potpisom ovog chefa svakako su poziv za ponovni dolazak na Plešivicu. U njihovom restoranu mogu se i probati druga vrhunska vina s Plešivice, a kako paze na kvalitetu broj mjesta je ograničen i vrlo je važno rezervirati.
(Restoran Korak)
Nakon putešetvija po Plešivici i čistog hedonizma znamo da ćemo se opet vratiti, potrebno je samo odvojiti vrijeme jer se na Plešivici može i prespavati, a vinske ceste mogu se kombinirati s planinarskim i biciklističkim stazama. Također ovdje prolazi i Cesta sira zagrebačke regije, ali to ćemo isprobati jednom drugom prilikom, svakako uskoro.