Nedavno smo na portalu predstavili novu fotomonografiju "20 dana na Tibetu u 108 slika". Autori knjige Silvestar Kolbas i Dubravka Manola tom su nam knjigom približili ljepote Tibeta koji su posjetili. O Tibetu, alternativi i sreći razgovarali smo s autoricom Dubravkom Manola.
Nedavno ste, zajedno s Silvestrom Kolbasom, predstavili knjigu "20 dana na Tibetu". Kako je nastala ta knjiga?
Knjiga je nastala na nagovor kustosice iz Klovićevih dvora gđe. Marine Viculin, nakon što je ona osmislila izložbu u kuli Lotršćak, da se iz niza izloženih fotografija izdvoji dio i nastane monografija. Osim što se dogodila prekrasna izložba u kuli Lotršćak 2007. i u prepunom kinu Tuškanac, te iste godine smo pokazali odabrane fotografije kada je većina publike poželjela imati dio njih kod sebe doma. Eto to su bile početne ideje da se nakon četiri godine pojavi knjiga u izdanju nakladničke kuće Ibis grafika "20 dana na Tibetu u 108 slika". Knjigu je podržao i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport.
Koliko ste puta do sada posjetili Tibet i što vas je privuklo tamo?
Do sada sam bila četiri puta: prvi put bez ikakvoga znanja o Tibetu 1996.g. pa nakon deset godina sa Silvestrom kada smo si zadali zadatak snimiti dokumentarni film o našem putovanju, ali on je ponio i fotić, na zadovoljstvo svih, pa sada imamo knjigu fotografija. Putovala sam i treći put 2008.g. kad smo putovanje po Tibetu morali skratiti jer Kinezi nisu dopuštali turistima posjetu zapadnom Tibetu pa smo stigli samo do Everest baznog logora, i ove godine u šestom mjesecu sam sa sedam meni dragih prijateljica obišla sve što sam željela posjetiti još jednom na Tibetu: vidjeti Lhasu s prekrasnim samostanima Jokhang, Sera, Drepung i palače Potalu i Norbulingku, doživjeti Everest u punom sjaju iz baznog logora, obići hodajući 53 kilometra svetu planinu Kailsa treći put i konačno se okupati u svetom jezeru Manasarovar.
Što ste otkrili na Tibetu?
Tako jednostavno: pronašla svoj unutarnji mir, sklad sa sobom, život bez očekivanja, život u sada i ovdje… i to je to.
Koliko se razlikuje život na Tibetu od života u Hrvatskoj?
Živjeti u Hrvatskoj ili na Tibetu se ne da uspoređivati. Nikada ne bih odlučila ostati na Tibetu - tamo je hladno, klima je nepredvidljiva, ali otići tamo i osjeti tu ćudljivost prirode uz lakoću komunikacije s Tibetancima (ne znam tibetski jezik) je nešto što me ponovno i ponovno zove na Tibet. Kada je moja prijateljica Lana pitala našeg vodiča Tibetanca Sonama, puna ushita i uzbuđenja na aerodromu u Lhasi 2006.g: "Kako je to živjeti na krovu svijeta?". On je odgovorio: "Hladno!" To su oni…
U nekoliko navrata ste vodili i ženske grupe na Tibet. Je li to bilo naporno za njih i za vas?
Samo prvi put je grupa bila od deset putnika 5 žena i 5 muškaraca, a u svim ostalim grupama su dominirale žene. U ovoj zadnjoj grupi smo bile samo žene. Tibetanci su nas pitali ima li u našoj maloj zemlji muškaraca ili su oni mekušci pa mi moramo same putovati. Žene se lakše odluče za avanturu. Sve probleme smo ostavile doma, a na Tibet smo išle uživati.
Da li je potrebno proći pripreme prije puta? Hoćete li voditi još koju ekspediciju tamo?
Sve pripreme su u glavi i u odluci: "Idem uživati na putovanju". Itinerer puta nije naporan i ne traži alpinistička iskustva, no treba znati da će komfor na putovanju biti skromniji. Nema kupaonica, hrana je jednostavnija, spavanje je u lođevima-prenoćištima ili u hotelima-šatorima i to je to. Da, kako sada stvari stoje vjerojatno u rujnu 2012.g. bih još jednom na Tibet.
Vi ste majstor –učitelj reikija. Kako ste se počeli baviti reikijem?
Odrastala sam u Beogradu, Rijeci i Zagrebu, gdje sam diplomirala na ETF. 1996. godine
sam se razvela od svoje temeljne struke dipl. inženjera elektrotehnike i
zakoračih u ono što većina zove alternativa. Kada sam odlučila napustiti svoju temeljnu profesiju inženjera susrela
sam dragu majstoricu reiki tehnike Veru Aleksandar i ona me je podučila
toj jednostavnoj tehnici druženja sa sobom. Za mene to nije
alternativa nego Škola lakoće življenja gdje polaznike učim prihvatiti
sebe i svijet koji ih okružuje. 1996. je u mome životu prekretnica na
više polja pa i moja prva posjeta Tibetu se dogodila baš te godine.
Što je reiki i kako može pomoći ljudima?
Reiki je tehnika koja u vama povezuje vanjsko Rei i unutarnje Ki, pa se tako u vama događa transformacija koja vas vodi u prihvaćanje sebe i svijeta koji vas okružuje. Teško je to pretočiti u riječi, ali znam da sam uz pomoć reiki prvog stupnja ozdravila od svih 'boleština' i da sam uz reiki drugog stupnja stvorila sve ostalo: Tibet, sreću… A majstorski mi je dao sreću druženja s mnogim dragim ljudima
Kome ga preporučate?
Svakome tko želi biti dobro i zadovoljno sa sobom. Jako je jednostavno naučiti ga.
Jedno od glavnih obilježja današnjeg života je stres. Postoji li način da se riješimo stresa pomoću reikija?
A zašto se riješiti stresa, pa da vam život bude dosadan? Puno bolje je da stres koji ste doživjeli danas otpustite danas i sutra ste spremni na nove izazove. Stres je život i ne treba od njega praviti 'kapelicu', nego samo ono što je bilo jučer ostavit u jučer, a ono što je danas u danas, tibetska logika postojanja.
Koliko stupnjeva reikija postoji i kako se može završiti pojedini stupanj?
Postoje četiri stupnja reiki tehnike: prvi taktilni, drugi kreativni – rad sa simbolima, treći majstorski i četvrti majstor - učitelj. Potrebna su dva popodneva i jedna večer po tečaju i to je to.
Za kraj da li imate neku poruku za naše čitateljice ?
Odlučite pronaći svoj Tibet bilo gdje na zemaljskoj kugli i uživajte jer ste tu, sada i ovdje, i kada ste neodlučni prelistajte neku knjigu ili ovu našu 20 dana na Tibetu i kroz fotografije otputujte makar samo u mašti…
Foto: Silvestar Kolbas