''Mogle bismo sutra do Trsta i dvorca Miramare'', predložila mi je prijateljica u subotu, a dogovor je brzo pao. Htjele smo kvalitetno iskoristiti nedjelju i nakratko "pobjeći" iz Zagreba, a prognoza je predviđala ugodnih 14 Celzijevaca. Dosta dobro za kraj veljače, zar ne?
Prije nekoliko desetljeća u Trst se išlo (gotovo) isključivo zbog šopinga, po traperice i popularne brendove o kojima smo na našim prostorima mogli samo sanjati. Danas je situacija drukčija, posjetiš li centar Trsta u nedjelju - što je sjajna opcija jer ti iz Zagreba do njega treba otprilike tri sata, a iz Rijeke samo sat i pol – vjerojatno nećeš moći obaviti dobar šoping jer su trgovine u centru mahom zatvorene. Ne radi ni puno restorana, no ipak se može naći mjesto na suncu, tik uz Canale Grande (Veliki kanal) što je sasvim dovoljno za opušten kraj tjedna.
Čini se da gastronomska ponuda nedjeljom nije na razini kakvu sam očekivala, no zato me oduševio Castello di Miramare, čuveni dvorac koji se smjestio uz more. Okružen je predivnim vrtom koji – bez preuveličavanja – ostavlja bez daha.
Miramare se nalazi otprilike devet kilometara od centra Trsta i teško da ćeš pronaći parkirališno mjesto tik do dvorca. Trenutno je obala koja vodi do njega u fazi renovacije pa nisam puno toga očekivala. No prevarila sam se.
Dvorac je Miramare prepleten s legendama
Miramare je 1860. godine dao izgraditi austrijski nadvojvoda Maksimilijan I., brat Franje Josipa I. Navodno je Maksimilijan želio zdanje izgrađeno po uzoru na španjolske dvorce, s velikim prozorima koji se otvaraju prema moru i impozatnim pogledom. Zaljev Grignano zaista je rajska pozicija, a hodajući uz obalu ugledala sam i nekoliko hrabrih kupača koji su bez problema skočili u more.
Ljubitelji plavetnila tu bi svakako uživali. Uživao je i Maksimilijan, no, kad se sve zbroji, samo nekoliko godina. U međuvremenu je Maksimilijan otišao u Brazil, a onda je s voljenom suprugom Charlottom otputovao u Meksiko gdje je bio okrunjen za cara. Njihova ljubavna priča tragična je jer je car kasnije pogubljen, a legenda kaže da to Charlotte nikako nije mogla preboljeti te da još uvijek luta parkom i doziva njegovo ime.
To nije jedina intrigantna legenda o ovom dvorcu – druga kaže da dvorac ne treba posjetiti s partnerom jer bi vas mogla dočekati zla kob. Dalje nećemo.
Čarobna kulisa
Ipak, unatoč mračnim crticama iz njegove povijesti, Miramare već godinama privlači domaće i strane turiste. Svi od reda odlaze nasmiješeni jer je ova lokacija kao stvorena za odmak od vreve. Iako većina prvo pohrli u dvorac, mi smo odlučile prošetati po velebnom parku. Prostire se na površini od 22 hektara, očuvan je i održavan, a sastoji se od mreže staza koje su okružene zelenilom. Navodno je Maksimilijan neke biljke pribavio iz Brazila. Upečatljive su i stube, velika fontana te skrivene klupe koje pozivaju na odmor.
Šetnja stazama može potrajati i do sat vremena jer će mnogi htjeti zastati i uživati u pogledu na more te se fotografirati. Zaista je to čarobna kulisa! A od šetnje čovjek brzo ožedni. Iako skriven, na samo pet minuta od predivnih vrtova smjestio se ugostiteljski objekt s lijepom terasom i – ogromnom gužvom. Stol se još i može naći, no kafić je samoposlužan što, s obzirom na red, nije najbolje rješenje. Uz kavu, nude se sendviči te slastice, ali i grickalice. Ipak, pogled popravlja dojam.
Djeca ulaze besplatno
Što se tiče dvorca, isprva je Miramare imao polukat i tri kata, a dizajnirao ga je austrijski inženjer Carl Junger. Navodno car nije bio pretjerano oduševljen dizajnom dvorca pa je drugog stručnjaka - Giovannija Berlama - tražio novo arhitektonsko rješenje. Na kraju je ipak prevladala Jungerova ideja, a oprema i pokućstvo bili su vrlo napredni za to doba. Donji kat bio je rezerviran za ugledni bračni par, dok su na katu, među raskošnim tapiserijama, mogli uživati gosti.
Posebno su upečatljive velike fotografije najvažnijih Habsburgovaca te crvena tkanina na zidovima koju je navodno izabrao Maksimilijan nakon što je okrunjen za cara.
Detaljnije ćeš lako saznati u vođenoj turi koja stoji desetak eura, dok ćeš ulaz u Miramare platiti 12 eura. Mladi od osamnaeste do 25. godine morat će izdvojiti osam eura, a djeca ulaze besplatno. Čak i ako se ne odlučiš razgledati dvorac, i dalje besplatno možeš obići vrt i uživati u pogledu. I to je dovoljno za ispunjen dan, vjerujte mi.
I carica Sissi je bila ondje
Naknadno sam saznala da se u ljepote šarmantnog zdanja uvjerila i austrijska carica Elizabeta, mnogima poznata kao carica Sissi, jer je nekoliko puta boravila u dvorcu Miramare. Zamisli buđenje uz ovakav pogled, ukusnu kavu i laganu šetnju među krošnjama... Impresivno!
E da, nakon razgleda, svakako prošeći Trstom. Ako ništa drugo, počasti se Aperolom ili talijanskim gelatom. Uz to, voliš li vintage predmete, dobra je vijest to što se uz kanal održava sajam. Možeš ondje naći vrijedne setove posuđa, nakit, knjige – doduše na talijanskom jeziku – pa čak i stari radijski prijemnik!
Jedan prodavač rekao mi je da su to mahom predmeti iz njihovih privatnih arhiva odnosno kolekcija. Stari Guess sat za 20 eura ili pribor za jelo koji je izgrizlo vrijeme? Uz štandove je živo, prodavači predstavljaju ponudu, no ljudi više-manje samo razgledavaju.
Živo je bome i ispred obližnjeg Muzeja Revoltella u kojemu do 30. lipnja možeš razgledati remek-djela slavnog Vincenta van Gogha.
Jasno, ne može se sve stići u jednom danu, no možda ti to bude motiv da se ovog proljeća barem jednom zaputiš na šarmantan, kratak izlet. Dvorac Miramare neka ti obavezno bude na popisu – po mogućnosti na sunčan dan.
