Ako ste se ikada probudili u tmurno i maglovito zimsko jutro i prokleli našu klimu koja nam ne dozvoljava 300 sunčanih i toplih dana godišnje, vrijeme je da razmislite od najefektivnijem skraćivanju zime - putovanju u tropske krajeve.
Posljednjih godina budget putovanja u jugoistočnu Aziju postala su iznimno popularna, pa su destinacije koje su se prije činile i metaforički i doslovno na kraju svijeta, sada više no lako dostupne. U par poteza mišem pronaći ćete niz odličnih organiziranih tura u Tajland, Kambodžu, Bali ili Šri Lanku, a odabir hoćete li sami organizirati putovanje ili se kao kofer prepustiti u ruke profesionalnih vodiča iz agencija, samo je na vama i vašim preferencijama.
S obzirom na to da se ideja da u novo desetljeće uđem na nekom toplom, sunčanom i rajskom otočju u mojoj glavi rodila već u lipnju 2019. kada sam počela istraživati destinacije koje bih voljela posjetiti, moglo bi se reći da sam imala više no dovoljno vremena za sama si organizirai put - ali nisam. Lijenost i komfor nadvladali su moje organizacijske porive, pa sam tako jednostavno uplatila aranžman i ponosno isprintala potvrdu da ću siječanj 2020. provesti na Tajlandu i tu u regiji Krabi, po mnogima najljepšoj, ali i najturističkijoj pokrajini zemlje tisuću osmijeha.
Zašto baš Tajland?
Kada pomislim na Tajland sada pred sobom vidim kokose, bijeli, užareni pijesak i šarenilo boja, no kada sam se odlučila na ovo putovanje nisam imala baš pretjerano jasnu predodžbu u što se upuštam. Da razjasnimo, svakako sam vidjela fotografije mjesta koje ću posjetiti, znala na koje izlete otići i što pojesti, ali vjerujte mi da su fotke na Instagramu i stvarno iskustvo puno drugačiji. Možete dijeti milijun fotografija i pogledati tisuće videa kupanja slonova, ali to neće biti isto kao kada sami zakoračite na tajlandsko sunce i osjetiti valove Andamanskog mora.
Krabi doista je jedan od najnapućenijih i najturističkijih dijelova Tajlanda, ali neovisno o tome je čaroban. Uostalom, ako ste ikada bili u Makarskoj ili Dubrovniku na vrhuncu naše sezone - gužvu na Tajlandu nećete ni doživjeti. Ova ogromna, prekrasna regija može se pohvaliti vizurama koje kao da su ispale iz "Avatara".
Goleme vapnenačke formacije stijena koje izviru iz mora te male, skrivene lagune uvučene u rajske otočiće, njih čak 154 koliko ih ima u provinciji, oduzimaju dah na prvi pogled, a što ih više razgledavate i upoznajete, shvaćate da vam cijeli život ne bi bio dovoljna da otkrijete sva prirodna blaga koja skrivaju.
Skriveni šarm Ao Nanga
Nakon što sam se nakon 24-satnog putovanja dokopala Ao Nanga, moram priznati da mi zagušljivost i prašnjavost njegovih ulica nije legla. Uz gradsku plažu koja odiše sumnjivim "mirisom" kanalizacije i sivim morem u koje ne bi nikada ušao nitko naviknut na čistoću Jadrana, od vrućine, umora i sparine mi se smračilo, a naš bazni gradić učinio krajnje neimpresivnim. No to je potrajalo tek nekih pet sati.
Već prve večeri postalo mi je jasno zašto je Ao Nang, na prvu ne pretjerano lijep gradić, odlično uporište za tajlandsku avanturu. Ovo malo morsko selo vrvi raznobojnim štandovima, tropskim voćem i street foodom od kojeg će vam curiti sline. Izrezbareni organski sapunčići s mirisom manga, kokosa ili lubenica šire svoj opojni miris zrakom, a za svega 40-tak kuna moći ćete kupiti čak 8 komada.
Šarenilo lampica, neonskih svjetala, restorana i ladyboy cabareta zaslijepit će vas i vrlo brzo opiti svojom živošću, pa ćete zaboraviti i za zimske temperature koje ste ostavili u domovini, ali i na sve zamjerke koje ste imali kada ste prvi puta nogom kročili u ovo mjesto.
Uz to, Ao Nang je iznimno praktično lociran gradić, pa će vam obilazak svih obližnjih otoka biti logistički lako organizirati. Stotine turističkih tura i brodica svakoga dana isplovljava iz Ao Nanga i odvozi turiste na lokacije iz snova.
Prizori iz "Avatara" na javi
Naime, Krabi se može pohvaliti s dva nacionalna parka te skoro 200 otočića od kojih je Ko Phi Phi Le najpoznatiji, jer je na njemu sniman hit-film "Žal" s Leonardom DiCaprijem u glavnoj ulozi. Iako na slavnu Maya plažu iz tog filma danas ne možete kročiti, jer je zakonom zabranjen prilazak brodicama plaži bliže od 300 metara kako bi se obnovio život na koraljnom grebenu, nemojte očajavati - obližnji otočići i plaže još su atraktivnije, a nisu toliko razvikane.
Raštrkani otočići koji službeno spadaju u Phi Phi otočje zadivit će vas ljepotom te vas natjerati da se neprestano, od jutra do sutra smijete. Nije ni čudo da se Tajland naziva zemljom tisuću osmijeha.
Otoci Ko Lanta i Ko Phi Phi Don dva su poznatija odredišta gotovo svih speedboat tura koje polaze iz Ao Nanga, a moram priznati da mi je upravo Phi Phi Don od svih posjećenih otoka ostao u najljepšem sjećanju.
Bez prave infrastrukture, s tek jednim, vjerujte mi vrlo loše ordžavanim wc-om i jednim štandom na kojem se prodaju kokosi i pečeni kukuruzni klipovi, Phi Phi Don raj je od kojeg zastaje dah. Pogled na pedeset nijasni plave boje mora, tropske ribice koje će vas dočekati već u pličaku i instagramljive ljuljačke na kojima će se sve žene htjeti slikati, Phi Phi Don je tajlandsko čudo koje mi je obilježilo put.
Kako sam odlučila svoje slobodne dane u tropima iskoristiti što je više moguće, uplatila sam sve izlete koji su mi djelovali iole zanimljivo. I baš niti jedan me nije razočarao.
Iskustvo koje definitivno preporučam je snorkeling u svako doba dana i noći, a iako smo imali malih problema s pronalaskom dovoljno atraktivnih koraljnih grebena na kojima nije bilo meduza, rezultati potrage sve su oduševili. Čim uskočite u kristalno čistu vodu dočekaju vas ribice iz Pixarovog filma "Potraga za Nemom", a želja da stojite na ogromnim glavama koralja četo će biti jača od znanja da je isto zabranjeno.
Nakon sat vremena ronjenja osobno sam se osjećala opijeno životom, suncem i Tajlandom, a kao šećer na kraju organizatori tura vam uvijek ponude svježe narezane lubenice i ananse, mnogo slađe no što ćete ih ikada probati u Hrvatskoj. Nije potrebno ni naglašavati, jedan ovakav snorkeling nije mi bio dovoljan - željela sam ih svakog dana u što dužim periodima i na što atraktivnijim mjestima.
Za nekoga tko od malena gaji paranoidni strah od morskih pasa koji napadaju u bazenima, ovakv tip slobode duha kada govorimo ronjenju u dubokim tropskim morima doista je zadivljujuć. No baš to i je bit putovanja - oslobađanje od vlastitih strahova i pomicanje granica.
Trebaju li vam vrući termalni izvori na tajlandskoj vrućini? Definitivno.
Nakon nekoliko dana prženja na pješčanim plažama, istraživanja sprudova i malenih ribarskih sela, došlo je vrijeme da otkrijem i kontinentalne čari Tajlanda, koje su nešto manje poznate, ali definitivno zadivljujuće.
Jedan od najpopularnijih dnevnih izleta u regiji Krabi je posjet vrućim izvorima termalne vode u prekrasnoj prašumi i šetnja do Emerald i Blue Poola, dva prirodna fenomena usred tajlandske džungle koje će vas prvo vizualno zadiviti, a zatim omamiti sparinom. Na prosjećnoj temperaturu od 35 stupnjeva i uz vrlo visoku vlažnost zraka, šetnja kroz prašumu slijepit će vam svu odjeću za tijelo, a znojit ćete se iz dijelova tijela za koje niste ni znali da je moguće da proizvedu znoj. Ipak, obećajem da će vam prizori i zvukovi brojnih ptica oko vas zaokupiti svu pažnju, pa će neugodnosti kao nesnošljive vrućine biti manje bitne.
Boja Emerald i Blue poola toliko je prekrasna, da sam ostala bez riječi - što je ravno čudu. Iako su ta mjesta napućena i teško da ćete uspjeti uhvatiti fotku na kojoj ćete sami uživati u osvježavajućoj vodi Emerald Poola, ljepota ovih prirodnih jezeraca tolika je da će vaš Instagram biti zadovoljan čak i ako vam u kadar uleti neki njemački ili engleski turist. Moj je bio.
Brčkanje u kristalno čistoj vodi, bilo mora, bilo jezera, idealan je način za prikratiti vruće tajlandske dane. A meni je dobro došlo i kao osvježenje pred uspon na Tiger Temple Cave, budistički hram do kojeg vodi strm put od 1270 stepenica. Iako se smatram za fit osobu koja nezdravu količinu vremena provodi razmišljajući o novim joga pozama koje treba iskušati, za uspon na Tiger Temple Cave nisam bila spremna. Ne radi se o tome da je uspon pretežak ili da se pređe velika visinska razlika, već je stvar u konstrukciji stepenica.
Najstrmije stepenice mog života prohodala sam tog sparnog popodneva. Nekoliko puta sam mislila da ću zube ostaviti razbivši se o stepenice ispred sebe, a na povratku sam nekoliko puta mislila da ću slomiti vrat ako krivo zakoračim. No sve se isplatilo. Pogled s vrha hrama je čaroban, a ako preživite uspon upoznat ćete i lokalne psiće koji žive na planini i ne obaziru se pretjerano na silne posjetitelje.
Spektakularan pogled, fizički napor i majmuni koji skakuću u šumi omamili su me i učinili istinski sretnom. Iako ovaj posjet unutrašnjosti Krabija nije ono što većina povezuje s posjetom Tajlandu, itekako se isplati organizirati ga.
Bucket list iskustvo - kupanje sa slonovima
No, pravo bucket list iskustvo tek me čekalo. Kao što je poznato, simbol Tajlanda su slonovi. Slonovi su nekoć prvenstveno korišteni za pomoć u siječi šuma, no od 1980-ih su se počeli koristiti i u turističke svrhe. Jahanje slonova tako je i dalje, nažalost, vrlo popularan tip aktivnosti, no savjetujem da prije no što si uplatite jahanje tih plemenitih životinja pogledate na YouTubeu nekoliko videa o tome kako ih se trenira da nose ljude na svojim leđima.
Od krvi, okrutnosti i iživljavanja smučit će vam se život, pa ćete ako želite upoznati izbliza tajlandske slonove potražiti alternativnu aktivnost. Ja sam tako uplatila poludnevno hranjenje i kupanje sa spašenim, dugo izrabljivanim slonicama koje sada ostatak svojih dana provode u jednom od utočišta za slonove. Utočišta su obično privatna i posjet njima koštat će vas i do četiri puta skuplje no jahanje slonova, ali barem ćete znati da podupirete plemenit cilj.
Moj susret sa četiri stare, drage slonice koje su nekoć bile jahane, bio je u najmanju ruku čaroban. Osim što sam naučila niz zanimljivih informacija poput one da surla slona ima više mišića nego cijelo ljudsko tijelo ili one da slonovi spavaju samo četiri sata dok ostatak dana neprestano jedu, mazala sam ih muljem kako bi se zaštitile od sunca, a potom sam ih u društvu njihovih timaritelja kupala. Koža slona gruba je i iznenađujuće dlakava, a kada ste s njima u vodi morate paziti da vas ne prignječe svojim okretanjem. Na fotografijama njihovo jezerce možda djeluje prljavo i blatno, no kada dođete tamo - neće vas uopće biti briga.
Druženje sa slonovima nije bio moj jedini susret sa životinjama na Tajlandu. Majmuni, nestašni i poprilično samouvjereni, posvuda su, a savjetujem vam da u njihovoj blizi dosta dobro čuvate svoje stvari. Osim što vam pred nosom mogu ukrasti mobitel, naočale ili sok kojim se pokušavate rashladiti, majmuni znaju biti agresivni i ugristi.
Ta slatka čupava lica tako tek na prvu djeluju simpatično, no već na drugu ćete ih gledati s malo više opreza i s budnom pažnjom na stvarima bez kojih ne želite ostati.
Thai Food Porn
Za mene je bilo koji posjet drugačijoj kulturi neodvojivo vezan uz hranu. Skuplje me je hraniti nego oblačiti, pa sam na Tajland došla s popisom jela koje moram kušati i mogu vam reći da me baš niti jedno nije razočaralo.
Od krupnih slatkovodnih riba i rakova, pa sve do kultnog pad thaia i mango sticky ricea, Tajland je gastronomsko čudo koje će zadovoljiti i najizbirljivija nepca. Osim što sam u svako doba dana i noći jela svježe voće i davila se u mangu koji je sladak kao med, moje omiljeno tajlandsko jelo uvjerljivo je pirjana riža s povrćem, škampima i ananasom.
S obzirom da volim slatko-slane kombinacije okusa, ova hranjiva riža oduševila me na prvi zagriz. Općenito, hrana koju ćete pronaći u restoranima varira od zapadanjačkih klasika poput burgera i tjestenine, no s obzirom da je u mojoj glavi doslovno zločin putovati 20 sati da bih jela isto što i u osrednjoj zalogajnici na Črnomercu, jela sam isključivo i samo lokalno, svježe i najvažnije - tajlandsko. Od street fooda do veganskih restorana, svugdje sam bila oduševljena.
Na velikom street food trgu u Ao Nangu večerima se tako osim u lokalnim delicijama može uživati i u posebnim nastupima preslatke djevojčice odjevene u tradicionalnu nošnju. Iako takav dječji nastup za stotine Zapadnjaka djeluje dosta moralno sporno, lokalci u njemu ne vide ništa loše, pa sam se i ja opustila i pokušala ne razbijati glavu činjenicom da petogodišnjakinja pleše za trbušaste sredovječne muškarce. Uostalom, takav prizor na Tajlandu niti je rijedak niti je neočekivan.
Finale za pamćenje
Za sam kraj svog putovanja odlučila sam zajedno s prijateljima iznajmiti SUP daske i provesti zadnji dan na plaži što aktivnije. Sjajna je to bila ideja, odlično smo se proveli - veslali smo kraj vapnenačkih litica, zavlačili se u spilje i dobro izmorili. Ali smo dobili i sunčanice.
Vrućina, sunce i stalno kretanje uzeli su svoj danak pa nas je na samom završetku putovanja sve obuzela malaksalost, grlobolja, temperature. Uzevši u obzir širenje smrtonosnog koronavirusa upravo u trenutku kada sam bila na Tajlandu, oblio me hladni znoj od pomisli da će me zbog temperature izazvane boravkom na suncu ostaviti u karanteni. Srećom, to se nije dogodilo, jer inače ovo vjerojatno ne bih pisala.
Uz maskicu na licu i rukavice na rukama vratila sam se kući nakon ekstremno loše organizirane konekcije leta zbog koje sam na putu bila oko 35 sati. Nakon pogledanih 5 filmova u avionima, ostavljanja bogatstva u kafićima aerodroma i spavanju u položajima za koje moje tijelo nije znalo da je sposobno - stigla sam kući.
I sad slobodno mogu biti blago depresivna jer je moja siječanjska avantura završila, a badić sam zamijenila kaputićima.