U posljednje vrijeme diglo se dosta medijske prašine oko teme plastičnih vrećica. Manipulira se pogrešnim podacima, bombastične “statistike” se ponavljaju kao neoborive činjenice i u javnost se šalju poruke koje su u najmanju ruku dvojbene. Što je zapravo krije iza vruće teme plastičnih vrećica?
Prva tvrdnja: plastične vrećice treba zabraniti
Velika većina zapadnoeuropskih zemalja, koje nam često predstavljaju uzor, nisu zabranile plastične vrećice, jer, po njima, za to nema potrebe. One “problem” plastičnih vrećica rješavaju na dva načina do kojih Hrvatska tek mora doći: educiranjem stanovništva o potrebi prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica te njihovom naplatom u trgovinama čime se korištenje vrećica značajno smanjuje.
Druga tvrdnja: plastične vrećice zagađuju okoliš
Plastične vrećice ne zagađuju okoliš – one ga onečišćuju, a to je velika razlika. Prizor vrećica bačenih u prirodu zasigurno je ružan i tužan, ali one u prirodu ne dospjevaju same. Najveći problem, kad se o vrećicama radi, jest način na koji ih ljudi doživljavaju i kako se ponašaju prema njima. Zapravo, ljudi onečišćuju okoliš plastičnim vrećicama. S druge strane, bitno je naglasiti kako plastične vrećice čine tek 1% plastike koju svakodnevno koristimo.
Treća tvrdnja: ne postoji dobar način zbrinjavanja plastičnih vrećica
A što je s recikliranjem? Razvijene zemlje velik postotak iskorištenog recikliraju i ponovo koriste. Naravno, u to spadaju i plastične vrećice koje vrlo lako postaju sekundarna sirovina i koriste se ponovno. Njemačka reciklira 48 % svoga otpada, u sličnom rangu su Austrija, Nizozemska i druge EU zemlje, a Švicarska, vodeća zemlja po tom pitanju reciklira čak 76 % otpada!
Hrvatska je na potpuno drugom kraju ove liste – reciklira se ispod 10 % otpada. Naš postotak je blizak talijanskom. Iako nazivno razvijena zemlja, Italija reciklira tek 11% svoga otpada i zasigurno nije tip zemlje s kojom bismo se trebali uspoređivati.
Postrojenja za recikliranje plastičnih vrećica u Hrvatskoj ima dovoljno, ali ne postoji organiziran sustav prikupljanja te vrste otpada i tu je glavni problem. Ironija je veća kada se zna da proizvođači vrećica i drugih proizvoda od plastike uvoze korištene plastične vrećice kako bi ih reciklirali i ponovno iskoristili u proizvodnji, a kod nas se otpad gomila i nikad ne postane sekundarna sirovina.
Glavni pokretač rješenja ove situacije trebala bi biti država, ali svakako nakon detaljnog savjetovanja sa strukom, proizvođačima te promatranjem primjera naprednijih država. Naravno, cijeli proces ne može uspjeti ukoliko se javnost konstantno ne educira o potrebi prikupljanja i recikliranja plastičnih vrećica.
Donositelji političkih odluka mogu pozitivan primjer naći u organiziranom povratu plastične ambalaže koji je doprinio smanjenju otpada i puno većem recikliranju takve ambalaže.
Četvrta tvrdnja: plastične vrećice su besplatne, pa time i bezvrijedne
Problem je što je percepcija velikog broja ljudi baš takva – nešto što je besplatno ujedno je i bezvrijedno. Većina trgovina kod nas daje besplatne vrećice uz kupljene proizvode, i to u velikim količinama. S obzirom na gore navedenu tvrdnju, ljudi se neće potruditi ponovno koristiti iste vrećice (iako su one savršeno dobre za višestruko korištenje) jer znaju da će uvijek dobiti nove. Također, s obzirom da su besplatne, bez razmišljanja će ih baciti i zaboraviti na njih.
Iz iskustva država kod kojih je to uobičajeno, kad se plastične vrećice naplaćuju, pa makar iznos bio i simboličan, destimulira se njihova upotreba i time se njihov ukupni broj smanjuje. Tipičan primjer je Irska koja je 2002. godine uvela naplatu plastičnih vrećica na blagajnama trgovina i kroz godinu dana upotreba klasičnih plastičnih vrećica je značajno smanjena. Istodobno uz naplaćivanje vrećica Irci su pokrenuli i snažnu medijsku kampanju u kojoj su objasnili što se želi postići i koji su razlozi koji iza toga stoje.
Peta tvrdnja: Zbog odbačenih plastičnih vrećica ugiba na tisuće životinja
Iako se tvrdnja već uzima zdravo za gotovo, ona je potpuno pogrešna i potječe, kako objašnjava Igor Čatić, umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta iz Zagreba, iz istraživanja koje je pokazalo da morski sisavci ugibaju zbog zapetljavanja u ribarske mreže. Potvrdu za to dali su i iz najrenomiranije ekološke udruge na svijetu - Greeanpeacea.
Šesta tvrdnja: papirnate vrećice najbolja su alternativa plastičnim
Kod proizvodnje papirnatih vrećica, uz obaveznu sječu šuma, dolazi do stvaranja štetnih nitrata i fosfata. Kod plastičnih vrećica – nema takvih, po prirodu izuzetno štetnih tvari.
Važno je naglasiti da kod nas već postoji alternativni izbor. Domaća tvrtka Weltplast proizvodi biorazgradive vrećice koje se nakon 180 dana pretvaraju u kompost te na taj način pomažu prirodnom gnojenju tla. Pojedini trgovački lanci u svojoj ponudi imaju te biorazgradive vrećice, koje su sve više i više tražene. EcoWelt biorazgradive vrećice, osim kao vrećice za nošenje, proizvode se i kao vrećice za otpatke te vrećice za zamrzavanje hrane i zauzimaju važan dio tržišta s potencijalom rasta.
Kojim putem će Hrvatska, kad se o plastičnim vrećicama radi, krenuti – trenutno je teško reći. Uz sve poteze koje mora povući država, nameće se zaključak kako je presudan «klik» u glavama ljudi, usvajanje spoznaje kako plastične vrećice nisu otpad te navike zasebnog prikupljanja i recikliranja tih vrećica. Svatko treba krenuti od sebe – mali pomak u razmišljanju i ponašanju donosi ogromne pozitivne promjene.