Prije točno godinu dana, 29. prosinca 2020., dogodio se veliki potres u Petrinji jačine 6,2 po Richteru, dan koji će svi stanovnici Banovine pamtiti kao tužan i strašan. Dan prije Petrinju je pogodio potres magnitude 5,0 po Richteru bez posljedica, i svi smo ipak mislili da je sve najgore iza nas - pandemija, zagrebački i petrinjski potres i da još se samo malo trebamo strpjeti i sve ostaviti iza sebe u staroj godini.
No, na taj lijep zimski dan, priroda je zadala još jedan udarac i cijelu Banovinu i Hrvatsku ostavila u strahu i suzama. U 12 sati i 19 minuta dogodio se razoran potres s epicentrom 5 km jugozapadno od Petrinje u kojem je život izgubilo osam ljudi, a među njima i 13-godišnja djevojčica Laura Cvijić, najmlađa žrtva potresa.
Kao što se zemlja tresla, tako su se istom brzinom širile zastrašujuće fotografije i snimke uplašenih ljudi u razrušenom gradu. Cijela Hrvatska je pokušavala doći do ljudi koje zna iz tog kraja, a onda onako kako samo mi znamo, spontano i srčano krenule su prve pomoći prema Banovini.
Ljudi iz cijele Hrvatske počeli su preko društvenih mreža organizirati pomoć na različite načine, a mnogi su krenuli prema Banovini kako bi učinili najviše što mogu i sudjelovali u uklanjanju opasnih dijelova građevina. Hrana, lijekovi i odjeća, ali i potraga za smještajem, posebno za djecu i starije ljude, sve se organiziralo spontano. Sve su to učinili obični ljudi iz različitih dijelova zemlje jer nitko nije mogao samo gledati patnju naših sugrađana.
Svi ćemo zauvijek pamtiti kako su se i kuhari iz cijele Hrvatske brzo organizirali pod inicijativom "Chef kuha doma" i odmah krenuli prema razorenom području, a zatim kao volonteri u idućih dva tjedna skuhali tisuće obroka. Danas, godinu dana poslije, kuhari s najvećim srcem, opet kuhaju za svoje Petrinjce i Siščane. Oni nisu zaboravili svoje kuhare, a oni će danas, simbolično podijeliti 365 besplatnih obroka na glavnom Trgu u Petrinji, kao podsjetnik na dane zajedništva i nade u pomoć i bolje sutra za ljude pogođene u potresu.
Danas, na ovaj dan, svi znamo da je i dalje potrebna pomoć svim stanovnicama Banovine jer osim što je puno toga razrušeno, doživjeli su još stotine manjih potresa što je dodatna trauma. Život se polako vraća, zaživio je poslovni centar za obrtnike u Petrinji, no i dalje se sve odvija presporo. Mnogi naši sugrađani još uvijek žive u privremenim smještajima i kontejnerima čekajući da se vrate starom životu i svojim domovima.
Osim što se danas trebamo sjećati naših sugrađana koji su u nekoliko minuta sve izgubili, kao izgubljenih života, trebamo učiniti sve što je u našoj moći da se što prije vrate svojim životima i da ih se ne sjetimo samo na tužne godišnjice.
