Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!
Strah od seksa
Poštovani Max,
imam 23 godine i problem koji ne znam kako riješiti, stoga me zanima vaše iskreno mišljenje. Naime, dosad sam uvijek "bježala" od vezivanja i veza, a prije četiri godine sam bila jako povrijeđena od strane jednog dečka u kojeg sam bila zaljubljena. Zapravo se ništa konkretno među nama nije dogodilo (iako, kao da je uvijek malo falilo), te se stanje unazad četiri godine drastično pogoršalo. Bila sam s par dečki, međutim ni do čega ozbiljnijeg nije došlo. Naime, unazad mjesec dana sam se počela viđati s dečkom koji je mlađi od mene, ali je karakterno i fizički skroz zreo i po mojoj mjeri. S njim je zabavno, vrijeme brzo prolazi, ali u meni postoji velika kočnica. Jednostavno se ne mogu opustiti, i kao da me je strah fizičkog kontakta (dosad nisam imala spolne odnose, ne znam je li i to razlog tomu). Kada sam sama sa sobom razmišljam o njemu i sve mi je to normalno - ljubljenje, maženje, grljenje (mada nisam pretjerano taj "tip"), pa čak i sex. Ali, čim se nešto počne konkretno događati, to me počne gušiti, ne mogu se opustiti i jednostavno ne osjećam ništa osim ogromne kočnice i straha; a mozak, tj. misli, ne mogu utišati.. Sve me to izluđuje i pitam se svaki dan što sa mnom nije u redu, zašto ne mogu biti kao sve "normalne", opuštene (zaljubljene) cure?! Svaki savjet bi mi zaista dobro došao.
Blokirana
I kad čovjek pregladni, teško se može natjerati jesti. Pogotovo ako se jednom otrovao hranom. I još kad sama sebi kažeš kako nešto s tobom nije u redu, stvaraš si sve veći emocionalni pritisak ("ako jedem, postat ću debela") i - tako dolazi do anoreksije.
I tvoj je problem psihološko-emocionalne naravi, sa sličnim posljedicama. Ok, samo bez panike sada, nije to tako rijetko. Čest je slučaj da i žene i muškarci odgađanjem ulaska u spolne odnose stvore sami sebi pritisak koji vremenom sve više raste. Zamisli kako je tek dečkima: te već su to "svi" obavili, te cure sigurno očekuju nekog iskusnog, joj - sigurno će skužiti da mi je prvi put, a hoće li mi se uopće dići... ajme, majko! Fizički je s osobom sve u redu, nasamo se uzbude bez problema (jer se nikome trenutno ne moraju dokazivati), a uživo, umjesto opuštanja, nastane pritisak i trema gora od bilo kojeg straha od nastupa na nekoj pozornici, na primjer.
Najvjerojatnije je kako uzrok tvog problema leži u odnosu s dečkom koji te jako razočarao, naročito ako je bila riječ o prevari. Moguće je da nisi otpustila gorčinu iz sebe pa te nemogućnost oprosta tjera da svakog drugog gledaš kao da je kriv što nije onaj bivši. U tom slučaju kažnjavaš samu sebe što to pokušavaš obaviti s nekim drugim. Bila si se odlučila za njega, odlučila kako je on "taj" i jednostavno nisi u stanju zaboraviti.
Ne upuštaj se u fatalizam jer time uništavaš mogućnost za vlastitu sreću. Nema potrebe za osjećanjem krivice što si sada s nekim drugim; bivši je nastavio svoj život, a ionako nije bio za tebe. Prestani kriviti i bivšeg. Razočarao te i povrijedio - pa što? Ni prvi, a vjerojatno ni posljednji (i to ovisi o tebi). Dakle, sad si s nekim tko te želi, kome si privlačna. Zaista bi najbolje bilo da mu se prepustiš. Da, lako je reći - ma, samo se opusti i neka on obavi taj prvi put. Ali, znaš što: zaista je tako. Rješenja su zapravo uvijek vrlo jednostavna, mi smo ti koji sami sebi kompliciramo život.
Prvo moraš donijeti jednu odluku: želiš li to napraviti? Da? Ok, to je 3/4 posla obavljeno. Ozbiljno. Sjećam se jedne prijateljice koja me je iznenadila rekavši mi kako to još nije napravila, s 23 godine. Ah, pa kaj, napravit ću to, bit će malo krvi, vrlo važno. Imala je odličan stav i nikakvih problema nije bilo.
Stvaraš sebi pritisak kao da si dečko, a vjeruj mi da se u ovoj situaciji ne bi mijenjala za spol. I najsamouvjereniji se nađu pod pritiskom očekivanja. Sama kažeš kako imaš maštarije i o seksu - vrijeme je da ih počneš ostvarivati. Preuzmi i ti inicijativu, sudjeluj, budi aktivna. Recimo, otiđite u kino i potrudi se da se nalazite što dalje od ostalih. Za početak, počni s dodirivanjem; imaš ruke, koristi ih. Zašto ne i u tramvaju za vrijeme gužve? Sama činjenica da nitko ne zna što radite će ti više sličiti na maštariju; dalje od toga na takvim mjestima i ne možete ići. Navedi ga da i on dira tebe dok se nalazite negdje vani, traži ga da provjerava nosiš li gaćice po ovoj vrućini... U jednom trenutku će te dovoljno izluditi da bi to obavila s njim i na glavnom gradskom trgu u podne.
Ok, to ne može predugo trajati, osim ako ne želiš da momak završi na psihijatriji ili na policiji zbog pokušaja silovanja rasvjetnog stupa nakon što te otpratio doma. Dotad bi se i ti već trebala dovoljno napaliti i opustiti u njegovim rukama. A gle: ako ti ni to nije prihvatljivo - idi se popeti na Triglav (nadam se da se inače ne baviš planinarenjem). Ne šalim se. Vjeruj mi, to će ti biti daleko napornije. Nećeš stići ni do pola, a već ćeš se čuti kako govoriš - "uh, da sam znala što me čeka, radije bih trojici dala, samo da se više ne penjem".
Želim ti reći da ima daleko napornijih i ozbiljnijih problema. Život se ne sastoji od seksa. To je samo jedna vrlo ugodna aktivnost na koju ćeš se vrlo brzo naviknuti nakon što odlučiš kako imaš pravo na užitak. Naravno, prvo odveži emocionalni čvor koji te drži sputanom. Razgovaraj vrlo otvoreno i s povjerenjem sa svojim dragim. Pričaj s njim o svemu, ali mirno i bez drame. Doza humora je uvijek dobrodošla, a pomoći će ti u opuštanju. Za cjelovit razvoj vaših odnosa treba vremena. Najvažnija je, u svemu, tvoja odluka da svom dečku vjeruješ i potpuno mu se predaš.
Dobila dečka, izgubila sebe
Pozdrav!
Čitam vaše odgovore i baš su me privukli da se malo i ja raspišem.
Uglavnom, imam 24 godine. Oduvijek sam bila zaljubljive prirode, ali od veza ništa. Zaljubljivala sam se u likove koje samo viđam u prolazu i maštala o vezi s njima. Kad bi se i upoznali i došli do neke priče o vezi, ja bih se povukla. Prije koju godinu sam sama sebi priznala da se bojim veza. Imala sam taj strah od prekida. Nije mi bilo shvatljivo kako se prepustiti nekome, pokazati mu pravu sebe i sve s njim dijeliti, a onda ga nakon nekog vremena sresti na ulici kao potpunog stranca. I tako sam ja odlučila da ljubav nije za mene, prestala se zaljubljivati, uhvatila se duhovnosti, meditacija... Život mi je postao odličan. Bilo mi je lijepo sama sa sobom i s prijateljima, nikakvi muškarci mi nisu trebali.
I da..onda se pojavio ON. Prije godinu dana sam upoznala tipa, a ni sama ne znam kako sam pristala na vezu. Eto, nekako se dogodilo. Nekako je uspio porušiti sve zidove koje sam sagradila oko sebe i sad ga volim više nego sam mislila da se voljeti može.
Ali, problem je što sam se promijenila. Ne meditiram, ne sviram gitaru, ne pišem pjesme.. Čak mi je i meso postalo ukusno iako sam vegetarijanac već 7 godina i meso mi se gadilo. Ali, on je ostao isti. Njega ne zanima ni duhovnost, ni filozofija, ni gitara. Nisam utjecala na njega, kao što on očito utječe na mene. Mislim, ni ne želim ga mijenjati, samo komentiram. Voli me i predivan je, želi brak i djecu sa mnom, iako bih ja još pričekala. Sve je super, ali me hvata neka kriza identiteta. Obožavam biti s njim, iako ne mogu započinjati neke duboke teme. Gdje sam tu ja, tko sam ja sad?
Zanima me je li ovo u redu ili ipak nešto ne štima.
Zaljubljena/zbunjena
Ljubav je jedno od najistaknutijih područja života, a mnogi (pogrešno) misle kako je i najvažnije. Često se ljudima sve vrti oko odnosa s partnerima te misle kako je njihova vrijednost veća ako nekog "imaju". Iz tog se polazišnog stava ljubav percipira na potpuno pogrešan način zbog čega ogromna većina uopće ne zna što znači zaista voljeti.
Osnovni zadatak u životu je razvoj vlastite osobnosti i pronalaženje svog puta k buđenju svjesti o sebi. Oni koji nađu mir i zadovoljstvo bez sudjelovanja druge osobe, sretne su i smirene osobe. Tek takvi, kad nauče živjeti sami, postaju gotovo savršeni partneri drugome, naročito ako privuku nekog sličnog.
Iako si krenula jako dobrim putem, početni razlozi su bili krivi. U veze se nisi upuštala zbog straha od prekida, odnosno - straha od boli koji bi takav prekid neminovno izazvao. Podsvjesno si se čuvala toga, bez obzira što si se u duhovnom smislu nakon toga razvijala. Uvijek će ti život u tom slučaju poslati test, upravo kako bi se vidjelo jesi li u stanju položiti ispit vlastite nesigurnosti. Dok si bila sama, popela si se na jedan viši nivo: razvijala si vlastitu kreativnost (glazba), meditirala si i postala vegetarijanka.Primijetila si i da su veze u najvećem broju slučajeva vrlo površne; mjesecima su ljudi u stanju zaklinjati se na ljubav, a zbog neke sitnice već nakon nekoliko dana gledati te kao potpunog stranca.
Tvoj dečko, takav kakav jest, pojavio se kako bi naučila o sebi vrlo važnu istinu; on je dio svakodnevnog, materijalnog svijeta kojeg si se ti počela oslobađati. A onda je došao trenutak kad si trebala potvrditi svoj napredak ili se vratiti u odnos koji ti prividno daje sigurnost. Nekome pripadaš, nekoga imaš. Naravno, ne želim reći kako je loše biti u sretnoj vezi, ali činjenica je da ste vrlo različiti. Nema nikakve krivnje ili "pogrešnih" osobina kod njega, ali je jasno da si ti krenula unatrag. Prestala si biti ono što zaista jesi i počela se prilagođavati drugoj osobi, postajati kao on. Zaboravila si aktivnosti koje su te činile sretnom, a koje si u potpunosti bile tvoj izbor, bez ikakvog utjecaja sa strane.
Naravno kako si osjetila gubitak svog pravog identiteta. Osjećaš da si dobila nečiju naklonost, nježnost i topli zagrljaj, ali - uz cijenu. Obzirom da smo energetska bića, znamo da privlačimo slične osobe frekvencijom na kojoj titramo. Nakon početnog zadovoljstva, shvatila si kako iza toga ne ostaje puno; dio same sebe koji nisi osvijestila uživa u onome što dobija, ali onaj drugi nema odgovarajućeg partnera.
To samo pokazuje kako se nisi dovoljno učvrstila u postignutom, inače bi privukla sličnu osobu. Zamisli da si srela nekoga tko je bio poput tebe: nikad ne bi ni napisala ovo pismo. Ako osoba s kojom si u vezi utječe na tebe da postaneš bolja, a za takve primjere svi znamo, tada promjena označava napredak u osobnom razvoju. U suprotnom, vraćaš se u nešto što će sve više buditi tvoje nezadovoljstvo.
Kad si ga srela, učinila si ono što bi napravili mnogi - prihvatila si nekog tko je prema tebi dobar, ne želeći vidjeti kako ste prilično različiti. Postupno si mu se prilagođavala i izgubila svoj stvarni identitet. Mislim kako i sama znaš što trebaš učiniti. Veza je biće koje se razvija zajedno s drugim, ali istovremeno svi radimo i na sebi.
Stoga, potrebno je da nastaviš tamo gdje si stala i vratiš se onome što si i sama voljela kod sebe. Ti na njega nisi utjecala na isti način: prilagođavala si se kako bi on bio što zadovoljniji, a to govori o tvojoj potrebi za prihvaćanjem od strane drugog. Nastaviš li sa sa svojim razvojem, možda ćeš ti utjecati na njega. Brzo ćeš vidjeti prihvaća li te takvu ili možda čak i pokazuje interes za tvoje vrijednosti. U najmanju je ruku potrebna tolerancija i prihvaćanje različitosti kod drugog. Tko zna, možda će drugačije razmišljati o tebi kao životnoj partnerici kad vidi drugačiju sliku. S druge strane, moguće je kako ćeš postati svjesna da ti treba netko sličan, što je preduvjet za stabilnu i sretnu vezu.
Halil Džubran je to lijepo opisao u svom djelu "Prorok":
Podajte svoja srca, ali ne jedno drugom u posjed.
Jer samo ruka Života može obuhvatiti vaša srca.
I stojte zajedno, ali ne preblizu;
Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan drugome.
U vezi ili braku ne smijemo zaboraviti odvojiti vremena za sebe, provoditi trenutke koji pripadaju samo nama. Nikome, pa ni tvom dečku, ne bi trebale smetati tvoje navike, kao što ni tebi nije smetala njegova različitost; prihvatila si ga vidjevši u njemu vrijednosti koje te čine sretnom. Takve se stvari na otplaćuju prilagođavanjem drugome u vidu mijenjanja identiteta. Sretna si bila i prije njega, nema potrebe preuzimati tuđe navike kako bi se pokazala ljubav. Zato je tvoj oprez i želja da još malo pričekaš razumljiva i opravdana. Budi ono što jesi, a vrijeme će onda pokazati koliko ste jedno za drugo; najvažnije je da postoji dobra volja s obje strane.