Iz muškog kuta - Love is in the air...

Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima

Iz muškog kuta -  Love is in the air...

Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Love is in the air... Devetnaest mi je godina i još nisam imala svoj prvi sex. Primijetila sam nešto u zadnje vrijeme - hormoni mi divljaju i pomislila sam da sam lezbijka. Što se tiče pornografije, može me napaliti i muško i žensko. Bojim se da sam gay - ne želim to biti. Oduvijek mi se sviđaju muškarci i nikad mi se nije svidjela neka moja prijateljica ili nepoznata cura. Stvar je u tome što mi hormoni divljaju i trebam pažnju, dodir.. i nije mi bitno tko će me dodirnuti, samo da se zadovoljim. Zaljubljujem se samo u muškarce, ali ne znam tražim li samo seksualno zadovoljenje od bilo koje osobe, tj. spola? Ne pada mi na pamet da to napravim samo me zbunjuje. I pomalo se bojim što ću saznati o sebi.

Željna


Proljeće je, draga Željna, a ono zaista djeluje poticajno - ne samo na prirodu oko nas, već i na ljude. Uostalom, i mi smo dio te prirode. Naravno, nije to jedini razlog onoga što ti se dešava; jednostavno si svjesna da je došlo vrijeme i za taj korak. Nema tu ničeg neobičnog, štoviše - dobro je kad čovjek zna što želi.

Zapravo si sve sama dobro definirala: potrebna ti je bliskost, dodir, zagrljaj, maženje, jer ti vlastiti dodir, logično, više nije dovoljan. Mašta ti se razbuktala, a strast i želja te obuzimaju u tolikoj mjeri da si ih spremna zadovoljiti "s bilo kim". Tijelo je gladno, hormoni vriju, a oči ne biraju... Nemali je broj djevojaka koje su neku vrstu prvog seksualnog iskustva doživjele s drugom djevojkom (prijateljicom, čak i rođakinjom). Nije tu riječ ni o kakvoj nastranosti; riječ je o osobama s kojima si bliska, osjećaš zajedništvo, a dečki su još nekako "daleki", pa se mnoge upuste u neku vrstu eksperimentiranja i zajedničkog istraživanja vlastitog tijela. Da, nekima se dogodi tako ugodno iskustvo da misle kako je to baš ono pravo.

Kod tebe je stvar jasna - nisi lezbijka, jasno je da ti se sviđaju dečki. Već sam nekoliko puta rekao - nikakvih pravila nema kad je u pitanju "prvi put", ni što se godina tiče, a ni tipa dečka. Naravno da je najljepše iskustvo ako je riječ o osobi koju voliš i kojoj vjeruješ, ali - nismo svi isti. Ne vidim nekog posebnog razloga za suzdržavanje. To ne znači da trebaš odvući za ruku prvog koji ti je dovoljno sexy; siguran sam da ti je ostalo još dovoljno razuma i sposobnosti za izbor tog sretnika. Čekaš li predugo u tom stanju, moglo bi ti se desiti da počiniš neku ludost, jer neispunjena želja stvara frustraciju, a ona vodi do promjene osobnosti i odluka zbog kojih možeš kasnije požaliti.

Svaka cura zna poslati signale dečku koji joj se sviđa. Nemoj iz krivih razloga spuštati kriterije, pobrini se da ti prvo iskustvo ostane u što ljepšem sjećanju. Strast je divna, ali za nju vrijedi isto što i za slobodu: uživaš u njoj samo ako joj sama postaviš jasne granice. Ako joj pustiš da se nekontrolirano razmaše, dešava se ono što si iskusila pri gledanju pornića - razmišljaš samo o zadovoljenju želje, bez obzira s kim i kako. Stoga, pamet u glavu i - uživaj u proljeću!

Umjesto proljeća - stigla jesen U zadnjih nekoliko mjeseci primjetila sam koliko mi je veza loša - a sve zbog mene. S dečkom sam 2 godine, divan je, prošli smo puno toga lijepog, svađali se isključivo oko sitnica. Vjerni smo jedno drugome, a on već neko vrijeme planira imati djecu sa mnom, brak. Naravno, još smo mladi za to, ali lijepo je kada muško o tome razmišlja. Ali, ne znam kako si priznati da me prestao privlačiti; seks je jako rijedak i to obavim da se on ne naljuti. Znam da ovo zvuči odvratno i grozno, jer vjerujem da zaslužuje djevojku s kojom će imat češće odnose, strastvenije, kao što su naši bili u početku. Volim ga, ali nema više one privlačnosti. Može li se to ikako riješiti, osim prekidom? Jednostavno ne želim prekinuti s divnom osobom s kojom sam imala i mogu imat sve što osobi u vezi treba. E sad, može li on isto imati sve sa mnom kao prije?   :/

Ohlađena


Odgovor si, bojim se, već sama dala. Ljudi mogu prekinuti iz sto razloga, a ovo je jedan od tužnijih, naročito za njega. Veza ne mora puknuti zbog seksa, ali - ako seks nije dobar, gotovo uvijek dođe do toga. Upravo zato što je ljubav postojala i što vam je veza bila kvalitetna, seksualni odnos uvijek pokazuje pravo stanje bliskosti i prožetosti jedno drugim. Bez obzira što se druga osoba nije promijenila, najednom shvatiš kako to više nije to; čini ti se da više imaš želju voljeti drugu osobu, umjesto da te obuzme onaj divan osjećaj sreće već kad samo pomisliš na nju.

Problem je u tome što on osjeća kako je našao pravu osobu, a znakove za uzbunu i ne primjećuje. Drugim riječima, on se nije promijenio. Međutim, ljudi se razvijaju, rastu i time neminovno mijenjaju. Nijedan se odnos ne može zalediti, ostati u stanju kakvom je bio na početku; naravno, može postati i bolji. Često se spominje kako je 7. godina braka kritična. I zaista, u većini brakova nastupa osjetljivo razdoblje u to vrijeme. Samo razumijevanjem i sposobnošću prihvaćanja promjena parovi mogu prevladati turbulencije. Dok smo mladi, u vezama se odnosi iskristaliziraju ranije.

Ljubav prvenstveno podrazumijeva poštovanje i odgovornost. Vidljivo je kako i dalje imaš poštovanje prema njemu, jasno je i da si odgovorna jer te grize savjest što puštaš da i dalje mašta o zajedničkom životu, iako si svjesna kako si u međuvremenu sišla s tog vlaka na nekoj usputnoj stanici. Ljubav i emocije ne možeš svjesno usmjeravati; podsvijest bira sama. Sjedni i dobro razmisli što se promijenilo kod tebe, što je ono što zaista želiš.

Sada si u fazi da ga više gledaš kao neku vrstu veoma bliskog prijatelja. Ništa od svojih kvaliteta nije izgubio, ali je očito kako se teško možeš zamisliti u toj vezi za deset godina. Da vam je seks u redu, moglo bi se govoriti samo o nekoj fazi koju trebaš pustiti da prođe. Važnost psihološke strane te vrste odnosa ne smijemo podcijeniti. Naravno da nije "sve u seksu", ali uvijek se na kraju pokaže je li bila riječ samo o strasti i jakoj privlačnosti ili o pravom, dubinskom odnosu.

Pokušaj prizvati u sjećanje i probuditi u sebi ono zbog čega si se vezala uz njega. Možda je riječ o nekom prolaznom periodu; zapitaj se je li te samo strah njegovih preranih planova. Ponekad ljudi izgube interes za drugu osobi jer znaju da je već u potpunosti "imaju", čime nestaje faktor uzbuđenja. Ustanoviš li, ipak, kako je ljubav nepovratno nestala, jasno ti je da slijedi težak period u kojem moraš biti veoma nježna; srušiti nečije snove nije nikada lak zadatak. Slomit ćeš mu srce, jer "želim da ostanemo prijatelji" ili "nije stvar u tebi nego u meni" nije nešto što itko želi čuti. Ni ti ne bi htjela biti na njegovom mjestu, stoga imaj razumijevanja i za reakcije koje ćeš doživjeti.


Pod strogim nadzorom Pozdrav! :)  Imam 18 godina, a dečko 20. U vezi smo godinu i pol dana. Završavam srednju školu, a on radi već više od godinu dana (pristojan posao i dobra plaća). Na početku je sve bilo gotovo savršeno, a sada se iz dana u dan polako ruši. On je po prirodi jako ljubomorna osoba, iako to ne želi priznati. Pretpostavljam da mu se kosa na glavi diže kad spomenem da neko dobro izgleda, i o tome priča narednih par tjedana. Na maturalnom putovanju, poslije jednog izlaska, frendica iz sobe doslovno je dovela neke dečke i zvala ih u našu sobu, što mi ostale nismo dopustile. Njemu sam to rekla 3 dana kasnije. Rekao je kako su zbog mene došli na seks. Od poznanika iz škole sam dobila sam poruku u kojoj me pozvao na kavu, što sam pomalo arogantno odbila i naglasila da sam u vezi te rekla da mi se više ne javlja. Da izbjegnem svađu, nisam to rekla dečku, ali mi je mjesec dana kasnije stigla poruka kasno navečer od iste osobe u vezi razrednog izleta. Moj dečko mu je poslao poruku da će ga razbiti ako mi se javi opet. Tada sam mu ispričala i o pozivu na kavu i rekao je da mi nikada neće oprostiti. Bilo je kasnije još nekih uleta koje sam, poučena situacijom odmah priznala i dobila užasne odgovore. Ne prođe dan, a da mi nešto ne prigovori, od ranog jutra! Dobro jutro ljubavi, volim te, a druga poruka vec neki prigovor... Te kako sam se to obukla, sigurno se  idem s nekim naći; ako se dopisujem s frendicama - imam nekog drugog; kaže da mi ne brani da idem van sa frendicama, a kad to spomenem, naroljat ću se i prevariti ga; ako ne odgovorim na njegove poruke u roku 5 min, već se s nekim natežem; za koga se šminkam ili tuširam prije škole, zašto nisam nakon zvona za 7 min došla kod njega, nego za 10... Baš za sve i svaki dan ima prigovore, uvijek svađa. Pošalje mi poruku da ga pustim na miru, što ja i učinim, kasnije mi je žao pa se javim, a on kaže zašto sam se sad javila, da mi do sad nije bio bitan. Uvijek spominje ona dva događaja sa početka priče  i kaže kako bi me svako ostavio. Priznaje mi da me voli gledati kad sam ljuta, onda sam mu 10 min dobra, grli me mazi, ljubi, idućih 15 sati pljuje po meni i za sve prigovara. A ja samo opraštam i opraštam... zato jer ga neizmjerno volim! Trenuci s njim kada je dobre volje su mi dragocjeni, ali toliko ih je malo.. Je li to moguće promijeniti? Može li ljubomora to sve činiti? Nikad nisam ništa napravila, ni pogledala nekog drugog, ne branim mu ništa! Ne hvalim sebe, znam da nisam svetica, u ljutnji i ja svašta kažem, ali nikad ga ne vrijeđam, dok on o meni govori kao o nekoj kurvi. Znam da me voli, ali ne kužim zašto to radi? Obećava svaki put da se neće ponoviti, da zna da je pretjerao, da mu oprostim, da ne zna što mu je.. I onda iznova. Znam da je ova priča jako duga, ali molim vas za savjet. Ne znam kako dalje, hoće li to ikada proći?

Strogo kontrolirana


Namjerno sam pustio skoro cijelo pismo jer sam ovakvu priču puno puta čuo i znam da se značajan broj žena susreo s ljubomornim i posesivnim muškarcima. Manji je problem kad to doživiš ovako mlada, a daleko veći u kasnijim godinama, pogotovo ako se netko uda za takvog čovjeka.

Po mojem mišljenju, postoji dva tipa takvih ljudi, odnosno, u jednom slučaju je lakše objasniti razloge takvog ponašanja, a u drugom je situacija puno ozbiljnija. Riječ je o nesigurnim osobama koje su u stalnom strahu kako će ih njihova voljena izdati i prevariti - dakle, činjenica je da nikome ne vjeruju. U stanju su činiti divne stvari za partnera, biti veoma požrtvovni, ali imaju jasnu sliku o tome što očekuju zauzvrat. Gotovo ih je nemoguće uvjeriti u vjernost i odanost; stalno provjeravaju i paranoično traže znakove prijevare. Reakcije su im jako burne, uvredama pokušavaju uzvratiti bol koja im je "zadana", a istovremeno nakon toga očekuju dokazivanje ljubavi i lojalnosti. Žele da ih se uvjeri da su bezgranično voljeni, ma što oni učinili. To je tipično ponašanje control-freaka. Zbog nedostatka svijesti o vlastitoj vrijednosti stalno očekuju "izdaju", te zbog toga često blefiraju u optužbama, nadajući se da će vas uhvatiti nespremne; jer, sigurno nečega mora biti!

Uzroke takvog ponašanja najčešće treba tražiti u domu: samopouzdanje im je uništeno od strane strogih roditelja. Naročito je problematična situacija ako sin odrasta s majkom koja mu je stalno uništavala osjećaj vrijednosti vikanjem, te psihičkim i fizičkim zlostavljanjem. Takve su osobe željne ljubavi i pažnje, ali su istovremeno u strahu da će biti ostavljene; zbog nemogućnosti opuštanja stalno traže gdje bi nešto moglo poći po zlu.

Znam za muškarca koji se upravo tako ponašao u mlađim danima. Nije imao problema naći curu; inteligentan i širokog znanja, oduševljavao je djevojke koje su ga brzo zavoljele. Međutim, bojao se boli koju će doživjeti ako ga ostave i stalno se pokušavao pripremati na nju traženjem eventualne nevjere. To je baš bila posljedica pritiska koji je majka cijeli život vršila na njega. Nakon dva-tri mjeseca djevojke bi počele primjećivati stisak oko svojih vratova i jednostavno su bile otjerane. Naravno, to ga je bacalo u još veći očaj. To je trajalo dok se nije zaposlio; nakon odličnih rezultata i uspjeha u poslu u kojem je brzo pokazao sve svoje vrijednosti i talente, izgradio je samopouzdanje i shvatio svoju vrijednost. Promijenio se jer je jednostavno morao. Ali, to je mogao jedino nakon što je toliko puta besmisleno gubio - samo je tako mogao naučiti lekciju i dubinski promijeniti svoju osobnost. Srećom, imao je dovoljno razvijenu svijest da prihvati kako je problem u njemu.

Iskreno, moram reći kako su takvi primjeri rijetki. Što se drugog tipa tiče, bez obzira na uzroke, riječ je već o patološkoj ljubomori. To su oni koje voze svoje supruge na posao i dolaze po njih; rijetko ih ostavljaju same. Nasilni su i uvjereni da ih žena vara. Život s takvim osobama je pravi pakao, te takvi brakovi nerijetko završavaju sudskom zabranom pristupa bivšim suprugama i djeci.

Ljubav podrazumijeva odsustvo straha i očekivanja nagrade za davanje. Ljude uvijek treba prihvatiti onakve kakvi jesu. Ako postoji svijest o vlastitoj vrijednosti, nikome ne smije biti teško otići ukoliko veza nije ono što bi trebala biti. Zato oni samopouzdani odlaze od maltretiranja i psihičkog nasilja, bez obzira što treba imati razumijevanje za uzroke takvog ponašanja. Znam za ženu koja je rekla kako bi se "sad s bilo kim poseksala na prvom stolu", pa da barem zna zašto sluša sve te neopravdane optužbe o varanju. Takav pritisak može čovjeka stvarno dovesti do ludila.

Jedini način da takvi ljudi nauče je - da izgube. Bol ih jedina može natjerati na promjenu svijesti. Iako će ti dečko obećavati kako se takvo ponašanje neće ponoviti, promjene neće biti dok ne iskusi posljedice svog djelovanja. Naravno, kad dođe do prekida, tek onda to shvate kao potvrdu svoje teorije da mu nisi bila odana; bit ćeš svjedok ekstremne promjene u ponašanju - od bujice bijesnih uvreda pa sve do plakanja i moljenja da mu se vratiš.

Nitko ne može imati drugu osobu u vlasništvu; dvoje se moraju međusobno nadopunjavati. Poštivanje i povjerenje su temelj zdrave veze. Tamo gdje postoji strah, ljubav ne stanuje. Osobna vrijednost se ne potvrđuje posjedovanjem partnera. Obzirom da kod njega nije došlo do promjene samoostvarenjem kroz posao, mislim da još nije sazrio u odraslu osobu koja može biti pouzdan partner. Ne moram ti savjetovati ništa - brzo ćeš se sama uvjeriti koliko su ove riječi točne.

Max