Iz muškog kuta - Bol zbog odlaska mlađeg

Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima

Iz muškog kuta - Bol zbog odlaska mlađeg

Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!

Nedavno sam otkrila vaše tekstove i savjete - odlični su. Donedavno sam bila u vezi sa mladićem mlađim 14 godina (ja imam 48). Razveden je kao i ja, djece nema a ja imam sina. Proveli smo predivnu godinu punu ljubavi i nježnosti. Bliskost, razumijevanje i sklad između nas je bio kao bajka. Po čitav dan smo slali poruke jedno drugom kao zaljubljena djeca. Svjesni da sredina u kojoj živimo ne odobrava našu vezu, uživali smo u njoj pa koliko traje. Znala sam da od udaje nema ništa jer želi obitelj pa smo dogovorno prekinuli. Nakon dva dana smo se pomirili. Voljeli smo se i nismo mogli protiv srca. Zatim slijedi šok: on se razboli, rak. Imao je prije četiri godine karcinom testisa, jedan je odstranjen, sad su krenule metastaze. Ostajem uz njega, plačemo zajedno, prolazimo kroz loša raspoloženja, krize. Pravim mu meleme za imunitet, stalno sam uz njega. Njegovi mu slabo dolaze. Govori mi da bez mene ne bi mogao sve da izdrži, ljubi me, plače. Odjednom se na njegovom FB profilu pojavljuje djevojka koja nametljivo šalje na njegov zid pjesme, poruke, dvosmislene komentare. On negira i kaže da je to poznanica s FB i ništa više. Dok prima terapiju, govori da mora mijenjati život iz korijena, da nema vremena, boji se, to vidim. Srećom, karcinom se povlači. Ali to više nije onaj dragi čovjek kog volim i znam. Udaljava se, poruke su i dalje nježne, ali sve rjeđe. Pitam ga je li kraj. Ne želi me povrijediti i moli me da ostanemo prijatelji. Ljuta sam i razočarana. Kažem da je kraj pošto je kukavica da mi sam prizna. Sve preko poruka - što je najstrašnije. Očekujem barem razgovor jer smo svašta proživjeli, ali njega pet dana nema nigdje. Zovem, kaže da je bio kod te djevojke. Sve mi se ruši. Gdje je naša ljubav nestala, poštovanje, nježnost, razgovor, objašnjenje? I dalje ostaje na bolovanju, priča sa mnom kao da je sve u redu. Kod nje je opet već deset dana. Pitam ga kad je to počelo - mulja, laže - navodno mjesec dana prije kraja terapije. Lagao je i nju, ona navodno ne zna za mene. Koja igra… dok ja bijem bitku za njegov život, on šalje ljubavne poruke drugoj. Još odlazi kod nje onako bolestan, bez kose i obrva - ne mogu vjerovati. Ljuta sam i povrijeđena, osjećam se iskorišteno. Može li se tako zaboraviti sve lijepo i početi novo, a da se ne osvrneš na onoga ko je bio uz tebe kad je najteže? Ne javlja se više uopće. Vidim po FB da su zajedno, ljubav cvjeta na sva zvona. Skidam ga s liste prijatelja, ne mogu gledati tu patetiku. Pomozite mi ako možete nekim pametnim savetom. Ne znam ovako povrijeđena jasno sagledati situaciju.

Izdana



Pismo je dugo, a ima puno stvari za reći. Treba shvatiti i njega i tebe. Da - i njega, bez obzira na nesposobnost izricanja istine. Iskreno, zar nije logično da mu je neugodno reći, nakon svega, da je možda našao nekog s kim će ostvariti planirano? Ponekad se ta osoba pojavi u “nezgodno” vrijeme, ne može se birati. Budi iskrena: smatrala si da je poništen vaš prethodni dogovor zbog činjenice da si bila uz njega. Jesi li se ipak nadala da će odustati od željenog i ostati s tobom zauvijek? Ta bolest je grozna stvar, ali ljubav podrazumijeva i prijateljstvo i pomoć. Zar bi ga ostavila samog da si znala kako će doći do razlaza? Bi li rekla - ha, ionako nećemo ostati zajedno, zašto bih to prolazila?

Da, bio je iskren kad je rekao da te ne želi povrijediti. Nije znao kako to izreći i izvesti. Ljudi se često, kad su tako blizu moguće smrti, promijene i žele iskoristiti što više od života. Nova cura mu se činila kao šansa koja se ne propušta. Nije joj rekao jeri sama kažeš da okolina vaš odnos ne odobrava pa ne bi ni ona shvatila. To ne znači da nije svjestan tvog značaja, ali baš zato bježi od suočenja jer zna da ti je teško i kako sve izgleda sa strane. On se tješi da bi ti, kao starija, trebala lakše naći načina za svladavanje razočaranja, iako bježi od svog dijela odgovornosti. Budimo iskreni: sama kažeš da ste znali do čega će kad-tad doći, čak ste i prekinuli. Naravno da ti ono dobro nedostaje već nakon dva dana. No morala si znati da je razlika u godinama prevelika (znam, za ljubav to “nije važno”).

U teškim trenucima se više zbližavamo i trebamo one koji su pored nas, naročito ako su jedini. Da si mu otprije bila samo dobra prijateljica, ne bi li postupila slično? Ili si to činila samo kao vid ulaganja i očekivala nešto natrag? Nemoj ovo shvatiti kao kritiku, ali ljubav je davanje bez očekivanja nečeg zauzvrat (naravno, samo 0,01% posto ljudi to zaista može). Ljubav podrazumijeva da si sretna što je živ i da ima mogućnost ostvariti ono što je želio. Eh, da - lako je reći. Bol je velika, teško podnošljiva i naravno da te svi razumijemo. Bit će tu komentara tipa “svinja jedna nezahvalna”, “ajme, koji gad”, ali malo tko se može staviti na njegovo mjesto. Glavna greška je što povezuješ tu bolest s njegovim ponašanjem. Isto bi bilo i da nije imao rak. Bi li tada prihvatila? Razmisli malo, znaš što želim reći.

Vaše godine: između 34 i 48 je velika razlika. Razumijem zašto si mu privlačna, vjerojatno veoma dobro izgledaš, a uzbuđenje zbog te razlike je prisutno i kod tebe. Lako je i zamijeniti njegovu strast s ljubavlju, iako vjerujem da je i toga bilo. Teška bolest te upozori da je vremena malo i da zaista trebaš iskoristiti svaku minutu života. Da, trebao je sjesti i iskreno sve reći. Ali, opet: ne bi li sve zvučalo još gore? “Evo, samo što se nisam izvukao, uz tvoju podršku, ali sam se zaljubio u drugu. Žao mi je, ali odoh.” Teško je to reći u oči nekome, a tako lako osuđivati. Bi li ti mogla, u obrnutim ulogama? Ipak je trebao, makar nakon nekog vremena, doći i objasniti. Nije znao kako, ali se nadam da je bar ovo mala zamjena. Treba ti objašnjenje, odgovor na “pa kako možeš?” Tko zna, možda ju je upoznao u bolnici? Znam da te boli i da te malo toga može utješiti. No, baš ljubav i svijest da si učinila dobro onome koga si voljela, trebaju ti dati mir. Zaista mu trebaš oprostiti i biti sretna zbog njegove sreće. Nisu ovo frazetine iz self-help literature - to je istina. Priznaj i sebi da si otišla malo predaleko u mašti i očekivala više od realnog. Ne mislim da su godine jako važne, no pametnije je zadržati se u nekim okvirima. Pogledaj oko sebe, ima onih koji ti daleko više odgovaraju.


Poštovanje, Max. Molim vas, dajte mi najiskreniji mogući odgovor. Problem je vezan za muškarce i to traje jako dugo, više ni sama ne znam sto se događa. Tužna sam i nesretna, a nije ni mojim prijateljima jasno. Uglavnom, što se tiče mog izgleda - svi mi kažu da sam lijepa i atraktivna crnokosa djevojka, jako držim do svog izgleda i volim biti sređena. Ne želim se hvaliti, samo kažem što mi drugi govore. Otvorena sam, komunikativna, sasvim normalna cura. Izlazim već godinama i muškarci mi ne prilaze, samo gledaju ali ne prilaze. Ovo me stvarno rastužuje, jer gledam neke druge cure oko sebe, čak i one koje nisu sređene i nisu nešto previše pristupačne, ali imaju dečke i oni im prilaze. Koliko god se sredila i bila pozitivna - apsolutno ništa. Sasvim sam normalna i vesela cura, kao da me prati neka loša sreća. U čemu bi mogao biti problem, barem otprilike?

Dotjerana




Nekako mi se čini da preveliki naglasak stavljaš na svoju “sređenost” pri izlasku. Jako držiš do izgleda i voliš pokazati visoki stupanj dotjeranosti. Možda izgledaš kao da si se spremila za nečije vjenčanje ili matursku večer?

Naime, ako već toliko držiš do svoje pojave, upravo bi pretjerivanje mogao biti razlog zašto te izbjegavaju. Imam osjećaj da si nam davno pisala (s istim problemom). Teško mi je znati baš točan razlog, ali se uvijek čudim zašto netko navodi što drugi misle o njegovom izgledu, kao da sam ne zna koliko je privlačan. To je ono - “kažu mi da sam lijepa” ili “svi govore da sam ista Angelina Jolie”. Lakše bi bilo da sam te imao prilike vidjeti uživo na mjestu gdje izlaziš no razmotrit ćemo nekoliko ideja.

Odlaziš li van s idejom da se pokažeš - to se jako primijeti. Većina ljudi se ipak nastoji ponašati opušteno, osim nesigurnih momaka koji nervozno pokušavaju uhvatiti pogled cure koja im se potajno sviđa. No takvi te sigurno neće ni gledati, vjerojatno im izgledaš nedostupno. Kao drugo - hm, ne znam kako to reći - ponekad prijatelji znaju podupirati izjavama poput “oh, pa izgledaš sjajno”, a pritom te samo žele ohrabriti i zaželjeti ti uspjeh tu večer.

Uzmimo ipak da si jako lijepa (na kraju krajeva, sve su žene lijepe, za onog tko želi vidjeti). Neke muške baš to može odbiti jer misle da nemaju šanse ili se možda držiš kao da si izložbeni primjerak koji se ne smije ni dirnuti. Za početak, savjetujem ti da se prestaneš “sređivati”, smanji vizualni doživljaj za dvije oktave. Dakle, ne mislim na trenirku u disku, ali malo “običniji” image je daleko prihvatljiviji. Kriterij je - ne ističi se od ostalih u svom društvu. Možda ti jedno govore u lice, a drugo iza leđa. Nakon što se svi u lokalnom disko-klubu naviknu na novu tebe - priđi ti nekom tko ti se sviđa. Čini mi se da, umjesto svojom osobnošću i karakterom, želiš privući momka koji će se prvih 15 minuta diviti tvojoj garderobi.

Nisi na placu, ne stavljaj se na štand s voćem, koliko god slatka bila. Dakle, u normalnoj odjeći i s novim stavom započni ležernu komunikaciju, ali tako da ti je zaista do razgovora, a ne da svi iz aviona vide natpis na čelu “Hoćeš li se družiti sa mnom večeras?”. Neka te ne obeshrabe eventualni prvi nespretni pokušaji, samo mirno dalje, uz osmijeh. Ne uspije li baš ništa, mislim da ćeš morati obaviti razgovor sa zaista iskrenom osobom iz svoje okoline, koja sigurno zna u čemu je stvar. Natjeraj ju da ti kaže.

Max