Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .
Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!
A što kad mu je mali?
Partner i ja smo u 30-ima i zajedno smo već duže vrijeme te planiramo zajednički život. Odlično se slažemo, ali ima jedna stvar kod mene koja nikako da mi izađe iz glave. Njegov penis... hm... ne mogu reći da je mali ali... hm... prosječan je. Kad smo prvi puta vodili ljubav, moram priznati, ostala sam iznenađena veličinom, ali od tog trenutka je prošlo već neko vrijeme. Meni je jasno da veličina nema veze, tako da sam sve ovo vrijeme potiskivala to moje iznenađenje. On je odličan ljubavnik i mi imamo dobar seks (nije često, ali to tako dođe s vremenom: stres, posao, umor, itd.), ali nekako još uvijek razmišljam o tome. Čak smo i razgovarali, doduše - mene je sram i ne mogu mu priznati što točno mislim. Njemu je jasno da nije "najveći frajer u kvartu", ne predstavlja mu problem i nikad nije u prijašnjim vezama. Sad odjednom dođem JA i te moje djetinjaste misli; razmišljam o tome što bi bilo kad bi mu bio veći. Što da vam kažem nego da me "ošamarite" iskrenim savjetom! No, samo da izjasnim svoj stav: on je čovjek mog života i volim ga. Tako će i ostati, samo ne bi htjela da se ovaj moj osjećaj "premalog" ne pretvori u nešto "veliko"!
Poluispunjena
Što bi bilo kad bi mu bio veći? Onda nam ne bi napisala pismo. Gle, u današnje vrijeme se svi moramo zadovoljiti s manjim od željenog. Aha, misliš da se to odnosi samo na ekonomske probleme. Pozitivna je ambicija da uvijek želiš više, ali ipak odustani od pregledavanja oglasa za povećanje muškosti. Sad barem znaš zašto ih je internet prepun.
Ovo je još jedna tabu-tema, ona o kojoj malo tko voli razgovarati. Da jednu stvar odmah riješimo: neistina je da ženama veličina nije važna. Naravno, žene će to iskreno priznati samo muškarcima kojima to mogu reći. Smiješno mi je što sam i sam bio nesiguran po tom pitanju prije prvih seksualnih iskustava. Sve dok mi nisu objasnile kako spadam u sretniji dio muške populacije. Ali, nemate pojma koliko te stvari muče nas jadnike. Zato se zapravo divim dečkima kao što je tvoj; zna da nije dobio na lotu Majke prirode, ali ga to ne sprečava u, kako kažeš, dobroj izvedbi. S obzirom na to koliko je meni u mladosti nedostajalo samopouzdanja, vjerojatno bih ostao nevin do danas, da sam bio na njegovom mjestu.
S druge strane, tko smo mi da osuđujemo žene što vole pošten komad govedine u sebi (ok, ponekad i svinjetine), u svrhu postizanja unutarnjeg ispunjenja? Jer nama, kao, nije važna veličina sisa i dupeta... Dobro, neke razlike ipak ima: neki se baš pale na mršavice dječačkog izgleda (iliti ga - manekenke).
Ja se, pak, uvijek pitam što se dešava s tako neusklađenim parovima nakon poroda, kad žene ipak imaju malo... širu perspektivu. Uvijek se sjetim Samanthe iz "Seksa i grada": jednom je prilikom rekla tipu u krevetu - 'hajde, stavi mi ga', na što joj je ovaj, dahćući, objasnio da je to učinio prije dvije minute. No dobro, budimo samilosni prema njima: ovo su stvari koje nikad ne smijete reći muškarcu s "malim":
1. Aaaa, kak je slaaatkiiii...
2. A zašto se ne bismo samo mazili?
3. Wow, a tvoja su stopala tako velika!
4. Oh, kakav nagli napad glavobolje imam!
5. Čuj, mogu li biti iskrena?
6. Hm, ovo objašnjava zašto voziš skupi sportski auto.
7. Ako ga zalijevamo, možda će narasti.
8. A da odeš u Černobil, čujem da radijacija čuda radi?
9. Kako bi bilo da odmah prijeđemo na cigarete i piće?
Iskreno, uopće ne vidim kakav problem imaš. Seks je, kako kažeš, odličan, voliš ga i čovjek je tvog života. Bi li radije da je pravi "konj", ali i da te tretira loše? Uostalom, vjerujem da obdarenost zaista ne garantira ljubavničko umijeće, osim ako netko na taj komad mesa ne gleda kao i neki frajeri na crnačke guzetine. Jasno mi je da bi htjela "i novce i ovce" (sad imamo cijeli zoološki vrt), no valjda je bitniji vlasnik od reproduktivnog organa. Ljubav, sjećaš se? Osim toga, uvjeren sam da takvi momci, svjesni svog "nedostatka", nastoje ugoditi svojim izabranicama većom količininom pažnje, nježnosti i poštovanja. Zadovolji se s malim i opet možeš biti sretna što si dobila više od većine drugih.
Kontrola na daljinu
Dragi Max, iskreno se nadam da ću ja biti odabranica tvog savjeta.U vezi sam s dečkom skoro pet godina, ali tri godine živimo na udaljenosti. Ona kao da kod partnera čini - "daleko od očiju, daleko od srca", dok je kod mene obrnuto: što se više osjećam zapostavljenom, postajem ovisnija o njemu. Zapravo se moj svijet vrti oko njega. U posljednjih godinu dana veza nam je ušla u duboku krizu iz koje nikako da pronađemo izlaz. Kriza je nastala zbog mog nepovjerenja u njega, iz razloga što sam pročitala neke poruke između njega i njegove prijateljice. Inače, poprilično sam ljubomorna i on to zna, ali usprkos tome i dalje se ponaša onako kako njemu odgovara; sklapa nova prijateljstva s prijateljicama, iako zna da mi to baš i ne odgovara. Zašto? Jer mi takvim ponašanjem ne pokazuje kako mogu steći povjerenja u njega. Nedavno sam odlučila prijeći tih stotinjak kilometara kako bismo proveli neko vrijeme samo nas dvoje, bez smetnji. Dočekao me na kolodvoru i odmah nakon dolaska u njegov dom stigla je poruka njegove prijateljice da joj je hitno potreban kako bi joj složio nekakvu prezentaciju. Reagirao je kao da nisam u njegovom prisustvu i odlučio pomoći prijateljici. Nismo se vidjeli nekih dva-tri tjedna i užasno me je željan bio, barem je tako pričao. Došla sam mu kao servirana na pladanj, a on me ostavio samu u sobi i otišao joj pomoći. Nije ga bilo nekih sat i pol, a po dolasku me samo pitao "ljutiš li se sad?". Moj odgovor je bio "ne" na što se nastavio ponašati kao da ništa nije bilo. Jesam li u nekoj zabludi da mu nakon mog dolaska nije trebao nitko drugi biti važniji? Ako si nekoga željan, pokazat ćeš mu to djelom, a ne samo riječima! Isplati li mi se truditi oko nekoga tko strogo vjeruje u muško - ženska prijateljstva, bez obzira što sam se izjasnila o takvom stajalištu? Povređuje me i ubija mi ovo malo samopouzdanja. Iskreno, ne mogu si zamisliti život bez njega, ali opet - ovo je duševno mučenje. Što mi savjetuješ?
Neopuštena
Naravno, ako na pitanje 'ljutiš li se', žena odgovori 'NE' - to uvijek znači 'ljuta sam k'o pas!' A ti si se tako lijepo trudila svojim durenjem objasniti mu kako se osjećaš. Dobro, mlad je, naučit će taj komplicirani strani jezik...
Pretpostavljam da je tvoj Odisej otišao na studij u veliki grad, a ti kao Penelopa čekaš da pobijedi sve izazove i vrati se neokaljane časti u tvoj zagrljaj. Dane provodiš razmišljajući kakve ga sve nemani žele zgrabiti, u toj mjeri da više ne živiš ni svoj život. Imaš li ga uopće? Kako i sama kažeš - baš i ne. Sve se vrti oko njega, ali si kao Pluton udaljena od svog Sunca i slabo te grije njegova svjetlost. Umjesto da mu se život svodi na "kuća-faks, faks-kuća", on se prepušta porocima stvaranja sumnjivih prijateljstava. Mislim, ako je on tvoj život, ne bi li i ti njemu trebala biti jedino što će mu biti na pameti?
Da, netko bi na njegovom mjestu drugačije reagirao, ali to je stvar svakog ponaosob. Ima onih koji vrlo strogo odvajaju privatni život od svega ostalog, uključujući i prijateljstva. Mogao je prijateljici reći - "gle, došla mi je cura, bit će kratko, nažalost ti ne mogu sada pomoći". Ali, ne pokazuju li se prijatelji upravo kad ti je potrebno, a ne samo kad ti odgovara? Ovdje je ipak bila riječ o samo sat i pol vremena. A što da je u pitanju bilo muško, a ne žensko? Teoretski, nekom je prijatelju mogla zatrebati njegova pomoć na čitav dan, u jako hitnoj situaciji. Potreba ne pita za vrijeme. Kako bi mogao očekivati tuđu pomoć kad njemu treba?
Sada duže živite odvojeno, nego što ste bili zajedno. Naravno da on razvija svoj život i dalje, upoznaje nove ljude. Problem je što onaj drugi nije prisutan pa ne proživljavate sve zajedno. Prirodno, dolazi do određenog odvajanja. Svakodnevno se vidi s novim osobama, druže se, izlaze, ali svatko sam odlučuje kako će održavati vezu s bliskom, ali fizički udaljenom osobom. Kod tebe nema novih događanja, ostala si ista, sve je otprije poznato i teško mu imaš nešto novo za reći kad se čujete. Naravno da je ljubav na kušnji u takvim situacijama.
Ti se osjećaš kao da gubiš nekakvu "imovinu", jer si ga pretvorila u centar svog života. Zaledila si se u vremenu, brojiš dane kad će se vratiti. On ima život, a ti nemaš. No, to je tvoja odgovornost. Nitko drugi ne može i ne smije biti razlogom tvog postojanja. Nisi li zadovoljna sobom, ne nalaziš li smisla u učenju novih stvari, radu ili aktivnostima, jasno je da dolazi do ljubomore i posesivnosti. Ne treba se to ni izgovoriti, svatko to osjeća i vidi - pa i on. Na taj način pokazuješ kako se ne cijeniš, jer se tako stavljaš u podređeni položaj. Teško onda možeš očekivati kako će te drugi cijeniti. Jačanje samosvijesti o vlastitoj vrijednosti će pomoći i stvaranju mira kod tebe, a i onaj drugi onda zna kako ima nekog stabilnog i pouzdanog. Je li osjećaj "posjedovanja vrijedne osobe" prava ljubav? Ne, nije, ali malo je tko toga svjestan. Činjenica je samo da nitko ne voli ovisne i potpuno pasivne osobe kojoj si najveća vrijednost upravo ti sam. Kad dođeš na stupanj na kojem si toliko zadovoljna sobom da ti nije važno hoće li netko otići iz tvog života, tek tada možeš reći da si sazrela.
Naravno, ne treba ići ni u drugu krajnost: neki iz samodostatnosti odlaze u samoživost i smatraju da imaju pravo raditi što god žele. No, zašto bi itko želio biti s nekim tko te ne cijeni? U svakom slučaju, druga osoba te nikada ne smije definirati.
Nemoj ga optuživati ili mu govoriti napadačkim tonom što da napravi, time nećeš ništa postići. Reagiraš li durenjem, kao uvrijeđena primadona, postići ćeš samo suprotan efekt. Možda je od onih ljudi koji jednostavno vole drugima pomoći, a zbog vašeg rijetkog kontakta nije razmišljao kako ćeš se osjećati. Na blag i miran način mu možeš objasniti da bi trebao prijateljima reći kako ti dolaziš za vikend i da će biti zauzet. Prijateljici bi mogao pomoći naučiti kako da sama radi prezentacije; pokoji put joj može uskočiti, ali ne kad ti dolaziš.
Daleko od očiju, daleko od srca? Da, udaljenost je definitivno problem. No, ona uvijek pokazuje stvarnu kvalitetu neke veze. Nauči prihvatiti istinu i o vašoj, kakva god da se na kraju pokaže. To nikad nije loše. Ipak, tvoje reakcije i osjećaji najviše govore o tebi, o području na kojem trebaš raditi. Ne zbog nekog drugog, već zbog sebe same.
Istina je da on neizbježno stvara novi život i nove kontakte u novoj sredini. A što bi trebao - zatvoriti se u kuću kako bi se solidarizirao s tobom? Ili se družiti samo s muškim dijelom populacije zato što ti ne vjeruješ u muško-ženska prijateljstva? Znam da imaš želju da se netko drugi ponaša onako kako tebi odgovara, ali to samo tvoj ego progovara.
Previđaš da je ipak jedva čekao da mu dođeš u posjet. Tako se ne ponašaju ljudi koji su izgubili želju za vezom s voljenom osobom. Nađi smisao u svom životu i vlastitim aktivnostima koje nisu povezane s njim. Daleko ćeš mu biti važnija čuje li tvoj veseli i zadovoljni glas prije spavanja. Povjerenje je temelj svake sretne veze. Iznevjeri li ga netko, nije ni vrijedan ostatka naših života.
Max