Bežično punjenje postoji od kasnog 19. stoljeća, kada je pionir električne energije Nikola Tesla demonstrirao magnetsku rezonantnu spregu koja ima sposobnost prijenosa električne energije kroz zrak stvaranjem magnetskog polja između dva kruga, odašiljača i prijamnika. Ali oko 100 godina to je bila tehnologija bez mnogo praktičnih primjena, osim za nekoliko modela električnih četkica za zube. No, kako radi bežični punjač?
Općenito govoreći, postoje tri vrste bežičnog punjenja. Postoje jastučići za punjenje koji koriste usko povezano elektromagnetsko induktivno ili neradijacijsko punjenje, zdjele za punjenje ili punjači koji kroz površinu koriste radijacijsko elektromagnetsko punjenje koje može prenijeti naboj nekoliko centimetara.
Bežični punjač radi tako da se magnetska antena koristi za stvaranje oscilirajućeg magnetskog polja, koje može stvoriti struju u jednoj ili više prijamnih antena. Ako se doda odgovarajući kapacitet tako da petlje rezoniraju na istoj frekvenciji, povećava se količina inducirane struje u prijemnicima. Ovo je rezonantno induktivno punjenje ili magnetska rezonancija te omogućuje prijenos energije na veće udaljenosti između odašiljača i prijamnika i povećava učinkovitost. Na primjer, u slučaju podloga za bežično punjenje pametnih telefona, magnetske antene imaju samo nekoliko centimetara u promjeru, što ozbiljno ograničava udaljenost preko koje energija može učinkovito putovati. Ali kada su zavojnice veće, više energije se može prenijeti bežično te se na taj način može napuniti mobitel.
Bežični punjači su postali popularni način punjenja mobilnih uređaja, ali kako oni zapravo funkcioniraju? Saznajte što su točno bežični punjači i kako oni rade.